Nisu jer je biračko tijelo već raspoređeno tako da je samo pitanje hoće li više od 30 posto pučanstva odustati od izlaska, a ostatak se opredijeliti za tri najveće stranke. Hoće li HDZ imati poslanika više od SDP-a to je nebitno, MOST će odlučivati o Vladi, taman da ga se svede na samo 10 poslanika.
Ipak sam zadovoljan i optimističan! Zašto? Zato jer smo prvi put imali Vladu s dvojicom tehnokrata stručnjaka, Oreškovićem i Marićem. Zato jer nismo imali velikih afera u javnoj nabavi, zato jer nismo prodavali ‘obiteljsko srebro’, zato jer je ostvaren pomak s INA-om, zato jer MOST nije išao komotnim putem stranačkog klijentelizma tipa daj ti meni par unosnih ministarstava i da ja ‘uhljebim’ svoje ljude (stranačku vojsku) pa ćemo imati mir u kući bez ‘talasanja’, naime sve prolazi što većina hoće, a stranački šef je diktator kojega može smijeniti samo neka velika sila ili put u zatvor,što je isto.
Ići na jasne principe i odustati od feudalne močvare već je znatan uspjeh.Europeizirani Plenković, makar i po kroju Bruxellesa već je napredak u odnosu na Karamarka. SDP je tako prisiljen nakon više od 10 godina podilaženja Srbiji pod komandnom palicom dr. Pusić zaigrati na nacionalnu žicu, ma koliko to bilo neuvjerljivo i diletantski, a HDZ je primoran krenuti prema centru da oduzme glasače MOST-u i SDP-u.
Napokon je stvorena atmosfera da razmislimo kako urediti našu vlastitu kuću, kako provesti administrativne reforme, poboljšati školstvo, pogurati privredu i obrt, oživjeti proizvodnju kvalitetne hrane.
Jasno tu je i frustrirajuća birokracija EU, ponižavana od SAD-a, Rusije i Turske, tu je srbijanska vlada s kojom nema džentlemenskoga razgovora već tvrdih pregovora, tu je realnost BiH trojednice koja je rastrojena, mi svake godine imamo 40.000 građana manje, visoko školstvo je neprilagođeno potrebama privrede, omladina tone u nedostatku dobrih uzora, a loši su im dostupni. To je naša stvarnost.
Osobno mislim da je glas za MOST najmanje loše rješenje jer je pokret dosta jak u Dubrovniku i široj regiji, pa će tako dobro znajući naše probleme više moći učiniti već i radi svog opstanka na sceni. Dubrovnik tako osigurava svoju nazočnost na mjestu gdje se donose odluke, jer kako narod kaže majica je bliža od košulje.
Odlazak Milanovića nakon relativnog poraza donijet će nekog umjerenijeg i demokratičnijeg poput Picule ili Bernardića, ili nekog iz splitsko riječkog miljea bližeg jadranskim temama.
Dakle Hrvatska napokon ulazi u fazu zrele demokracije bez stranačkih lidera i bez ekstremizma, ali s jakim sigurnosnim ugrozama, nekoperativnom Srbijom i nesređenom BiH, s gospodarstvom koje se oslanja na turizam kao ‘plašljivu’ ribu, tj.nesigurnu djelatnost.
A propos mogućeg ‘unaprjeđenja’ gđe. Šuice u ministricu kulture, to je već stvar kojoj se razumna osoba ne bi veselila jer kultura je financijski anoreksična djelatnost u kojoj postoje i lijeve i liberalne i desne svete krave s vrlo otrovnom mikroklimom lokalnih parazita.
Trebalo bi pisati nad vratima ministarstva kulture: ‘Lasciate ogni speranza Voi chi entrate’.
Teo Trostmann
Stavovi i mišljenja u rubrici ‘Vaše vijesti’ ne izražavaju nužno uredničku politiku redakcije portala dulist.hr, već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora.