Godina 1991. nam je donijela žrtve i patnje, ali je postojao u strašnoj nevolji zajednički cilj, želja za državom i koncenzus oko europskoga i demokratskoga puta Hrvatske.
Greške privatizacije nas stižu poput bumeranga, trgovački lanac Konzum koji je vrlo jeftino otkupljen i koji se nedavno proširio na tržišta Srbije i Slovenije treba biti saniran novcima hrvatske države (čitaj poreznih obveznika). Moraju se staviti karte na stol i:
1. utvrditi vrijednost Agrokora i Konzuma u koju se naravno uključuje i prometni položaj poslovnih prostora
2. Koji broj ljudi neposredno radi u trgovačkom lancu
3. Koji broj hrvatskih poljoprivrednika (i u kojim regijama) opskrbljuje Agrokor svojim proizvodima, u kojoj veličini i cijeni roba
4. Koliko Hrvatska dobiva poreza preko ovoga giganta koji nosi 15 posto naše ekonomije
5. Koliki su točno dugovi giganta
6. Ako država otkupi dugove kakva upravljačka (dionička) prava ima i kolika je to posredna i neposredna korist i(ili)šteta za našu ekonomiju?
7. Ako Rusi ili netko drugi postanu dioničari Agrokora hoće li se to odraziti na poreze, poslovanje, kooperante, pristup stranim tržištima i slabiju ili jaču konkurentnost. Ima li Hrvatska snage da nametne zaštitu svojih radnika, seljaka, roba i usluga?
8. Ako EU ne odgovara ulazak ruskoga kapitala, neka uđe onda tvorevina sa svojim kapitalom 9)Normalno je da i Todorić sa svoje strane žrtvuje zrakomlat (kada je već država bankomat – bankomlat) i jahtu, a dvorac proda, iznajmi ili pretvori u hotel.
Može se raditi o strateškim tvrtkama i bogatstvima (kao INA, HEP, Hrvatske vode, šume, željeznice, osiguranja, HPB itd., ali javnosti podaci i rizici trebaju biti jasni i razvidni (transparentni), jer radi se o ekonomskom ratu! Agrokor je povezan i uz izvore vode, a to je stvar koju se ne smije ispustiti iz državnog nadzora i monopola ni po koju cijenu! Ako se vodi poštena, jasna i dosljedna politika, tada se može očekivati i materijalne žrtve naroda. Ali ako je cilj politike tajiti, lagati, ušminkavati stvarnost i slikavati se s europskim birokratima, tada ćete gospodo završiti kao ovaj današnji HSS koji je žalosno nedostojan uspomene na narodne vođe Stjepana i Antuna Radića.
Kineski znak za krizu je kombiniranje znakova opasnosti i prilike (šanse za razvoj); ako se postupi pametno, može se otvoriti vrata Euroazije, a ostati lojalan član NATO-a i EU kojima civilizacijski pripadamo. Eto meni su simpatični i snažni Trump sa svojom kaubojskom iskrenošću i mudri Lavrov, sunarodnjak našega svetoga Vlaha. Svijet može biti zona civilizirane suradnje, a može biti i poprište divljačkih obračuna; zavisi i od državotvorne politike, čuvanja vlastitih interesa, ali i prijateljske suradnje gdje je to moguće i poželjno. A od petljavine i lažavine i nereda može se samo na prosjački štap.
Teo Trostmann