Kartonske kutije su obična ambalaža nama odraslima, ali u dječjem svijetu mogu postati i dvorac, i avion, i gusarski brod. Dosta je samo malo mašte i to se pretvara u nešto magično – rekla je povjesničarka umjetnosti Valerija Jurjević na otvaranju izložbe radova djece polaznika likovne radionice Doma Marina Držića ‘Držićev teatar’ u utorak.
– Gdje je sve počelo? Počelo je u kazalištu, zato što je Marin Držić pisao djela za kazalište. Ovi naši mali kreativci su od kartonskih kutija radili male Držićeve teatre, 3D prikaze kazališnih scena prema njegovim djelima. Vrlo jednostavna sredstva, kartonske kutije, malo boje, ljepila, škare i ono najvažnije, a to je mašta – rekla je.
Četveromjesečni trud mališana od veljače do lipnja rezultirao je živopisnim prikazima tradicionalnih Držićevih djela uz pomoć skromnih materijala iskorištenih na kreativan način, sve pod mentorstvom Jasmine Runje.
– Svako dijete je izabralo neko djelo koje mu se činilo najzanimljivijim i koje mu se najviše svidjelo. Pripremili smo kutije koje smo premazali ljepilom, svako dijete je koristilo boje koje je htjelo. Nakon izrade skica smo na malim kartonskim predlošcima napravili likove i scenografiju i ubacivali smo ih na unaprijed pripremljena mjesta. Dosta slobodno smo interpretirali Držića, nismo se strogo držali odrednica, no neke smo ipak poštovali, kao što su mjesto radnje i likovi. Dundo Maroje, Tirena, Miljenko, te stvarne likove iz knjiga smo oživjeli tako što smo tim kutijama udahnuli život renesansnog Dubrovnika – istaknula je Runje.
Iz predgovora katalogu Valerije Jurjević: ‘Likovna radionica ‘Držićev teatar’ pod vodstvom muzejske pedagoginje Doma Marina Držića Jasmine Runje održana je u razdoblju od veljače do lipnja 2019. godine. Na njoj su djeca predškolske i osnovnoškolske dobi stvarala zanimljive 3D kazališne prizore inspirirane Držićevim djelima. Dosadašnji likovni programi Doma Marina Držića promovirali su najvećeg hrvatskog komediografa kroz motive i likove iz njegovih djela, renesansno vrijeme u kojem je živio i stvarao, kao i rodni Dubrovnik. Ovom prilikom se on na neki način vratio na ishodište, tamo gdje je sve i počelo – na pozornicu.