Povijest i umjetnost tetoviranja sežu daleko u ljudsku prošlost, a različiti krajevi svijeta tragovima u koži prikazivali su različite ceremonijale, pokazivali štovanje prema Prirodi, obitelji i slično.
Slična stvar je i s umjetnošću ukrašavanja tijela piercinzima. I jedna i druga metoda ukrašavanja tijela evoluirala je zajedno s čovjekom i od prirodnih tinktura i jednostavnih alata prešla u ‘laboratorijsku umjetnost’ – tattoo salone.
Jedan od njih otvoren je nedavno u samom središtu grada, ulici Petilovrijenci, a iza njega se krije nasmiješeni 24- godišnjak Davor Korda, majstor koji je stigao doma iz Zagreba odlučivši se otvoriti salon u svom rodnom gradu. Nakon što se učio u Zagrebu, potom ‘ispekao zanat’ kod majstora u Rijeci, sad ima novi start, a rado je o svom putu do tattoo majstora popričao za DuList.
– O tome kako se želim baviti tetoviranjem sam počeo razmišljati još u srednjoj školi. Tada sam počeo pomalo učiti o svemu tome, a ozbiljnije sam se ‘stavio’ oko tog umijeća na prvoj godini fakulteta. Nakon svojevrsnih tri godine učenja, kupio sam opremu. Od tog trenutka do trenutka kad sam se prvi put usudio iskoristiti ju, prošlo je godinu dana! – počinje priču mladi tattoo majstor, ističući kako je prvo trebalo pronaći žrtve za testiranje, za vježbu. Jer ipak, tetovaža je nešto što čovjek, manje više, nosi cijeli život od trenutka kad se ispiše na koži.
– Prvu tetovažu odradio sam prije tri godine i mjesec dana. Išlo je sporo, dok bih našao nove ‘žrtve’, malo pomalo. Kad sam došao u Dubrovnik iz Zagreba, krenuo sam raditi ozbiljnije, a u međuvremenu, radio sam kratko u tattoo salonu Točka u Rijeci. Tamo sam se obučavao i za piercanje, u drugom mjesecu ove godine – ističe Davor.
Na pitanje je li lakše izraditi tetovažu ili piercing, odgovara:
Teže je piercing, bar meni osobno, iako djeluje jednostavnije, no tetoviranje je ono što me duže prati u životu i cijeli život sam se orjentirao ka crtanju i izradi crteža, šablona i slično. S piercingom je druga stvar – ističe Korda, a s obzirom kako je radio u dva velika grada, pitamo ga zašto se odlučio vratiti.
– Razmišljao sam i pričao o tome s puno ljudi. Naime, iz Mokošice sam, a otputovao sam na fakultet u Zagreb. Međutim, jednostavno sam se htio vratiti. Znam da je riskantno raditi u Dubrovniku, gdje nema toliko velikog tržišta, no eto – moj san i želja da otvorim salon u staroj gradskoj jezgri se jednostavno – morao ispuniti. Rekao sam sebi, kad budem otvarao salon, bit će to u centru Grada! Ako ne uspijem, razmišljat ću dalje što i kako. Doduše, centar je protočan, ima puno stranaca – kaže nam Davor, koji dodaje i to kako je otvoren za suradnju s hotelima, hostelima, privatnim iznajmljivačima, agencijama i ‘svim ljudima dobre volje’, bili naši ili gosti.
S obzirom da stranci često samo ‘ulete u salone’ pitajući mogu li se odmah tetovirati, pitali smo Davora radi li po dogovoru ili pristaje i na rad na licu mjesta.
– Većinom radim po dogovoru, ali ovisi, ako sam slobodan taj dan i netko dođe s kraćom tetovažom, ma može i dulja ako se uspijemo dogovoriti i ako imam vremena, tetovirat ću odmah taj dan. Nije problem – napominje.
Na pitanje što mu je najzanimljivije za raditi, koji motivi, ističe kako je to defitinivno – realizam.
– To je nešto u čemu bih htio biti najbolji, no nisam ni približno dobar koliko bih htio biti. Ali ima vremena, tek sam počeo – smije se Davor, dodavši kako ulaže i u sebe, ali i u opremu, kako bi što više napredovao.
Na koji način komunicira s ljudima koji inzistiraju na nekim tetovažama i što ne bi nikad istetovirao? Davor i za to ima spremne odgovore.
– Ne bih nikad nekome nešto istetovirao na čelu – ističe kroz smijeh, dodavši kako često, kad su tetovaže na vidljivim mjestima kao što su vrat, glava i slično, kod ljudi koji inače ‘nisu u tom điru’, predloži da još jednom dobro promisle.
– Primjer za to su i tetovaže na prstima, koji između ostalog nisu niti postojane, blijede i slično. Dosta ljudi odgovaram od toga, ali ako baš žele… To mi je posao i to radim, ali mogu dati savjet – kaže Davor.
Osim manjih tetovaža, detalja, postoje i tetovaže koje krase velike dijelove tijela. Za njihovu izradu treba više od jednog posjeta tattoo majstoru. Davor je prepričao i kako izgledaju takve situacije.
– Kad tetovirate tako duge i velike tetovaže, često se događa zamor očiju, pa je poželjno stati. Odnosno, kad počne padati koncentracija, vid oslabi, pa je bolje ostavljati tetovažu za sutradan. A što se tiče osobe koju tetoviram, postane nervozna i slično, te je i to jedan od razloga zašto je bolje nastaviti neki drugi dan, zapravo sve ovisi o šabloni. Uz napomenu da se ne može započeti tetovaža jedan dan, a nastaviti za pet dana, kad već krene proces zacjeljivanja rane.
Za kraj, pitamo ga sjeća li se svoje prve tetovaže.
– Naravno, bilo je to jedno sunce, a ‘žrtva’ je i dan danas zadovoljna tetovažom – smije se Korda, koji uz to često doživljava situacije gdje prikriva neke stare, izblijedjele tetovaže, a kako ističe, ljudi su tek nedavno razvili svijest da se one mogu prikriti, stoga je sve veća i veća potražnja za tim ‘intervencijama’.
Davorov rad možete pogledati ovdje.