Današnje predavanje "Udomiteljstvo i ostali oblici izvaninstitucionalne skrbi" održalo se danas pod moderatorstvom Ines Škrabić Aničić, uz sudjelovanje psihologinja Renate Sedlanović, Ljiljane Bubnić, Vlaste Lukačević i Antonije Žižak.
Koncept udomiteljstva dijeli se na djecu i odrasle, te se djeca pokušavaju smjestiti kod srodnika, tek potom kod nesrodnih udomitelja. Često se pri tome ne nailazi na adekvatne obitelji, te zbog toga treba postojati neka institucija za posredništvo pri udomiteljstvu.
Ines Škrabić Aničić, profesorica psihologije, ujedno i prva psihologija u prvom timu udomitelja osnovanom 2002. godine, svojim predavanjem "Temelji specifične obiteljske dinamike u udomiteljskoj obitelji" istaknula je kako nije tek tako jednostvano naići na udomiteljsku obitelj.
– Cilj udomiteljstva jest da svi akteri uključeni u proces udomljavanja teže ka dobrobiti djeteta. Smještaj nije garancija odgovorne skrbi. U praksi priči tu nije kraj, već posao tek počinje – istaknula je Škrabić Aničić.
Potencijalni udomitelji prolaze četrdeset dana edukacije, a trenutno je u cilju udomiteljskih centara promijeniti postojeći zakon na način da se prvo prođe proces edukacije, a da tek onda dobiju dozvolu za udomiti dijete. Udomiteljstvo je proces u kojem sudjeluju dijete, udomiteljska obitelj, biološki roditelji te centri, te ga je potrebno sagledati sa šire okoline te pristupiti timski. Ono je privremeni oblik skrbi za dijete i ovijek postoji potreba da se to dijete što prije vrati u biološku obitelj.
– Udomiteljske obitelji nam trebaju, no i njima treba konstantna podrška. Oni su ti koji otvaraju dom obitelji i socijalnim radnicima, te na njih utječu i dječja iskustva, jer djeca donose u udomiteljsku obitelj i svoju prošlost. Udomiteljstvo se može promatrati kao promišljeno roditeljstvo – rekla je Škrabić Aničić.
Uloga udomiteljske obitelji ima svoje pravne i regulativne obaveze, te posebne obaveze kao što su njegovanje, osiguranje školskih potrepština, razvoj identiteta te poticanje susreta i druženja.
No, postoji i problem bioloških roditelja, koji iz raznih razloga često ne žele da se njihovo dijete ne nalazi u drugoj obitelji.
Vlasta Lukarić, psihologinja za edukaciju roditelja iz Centra za psihološko savjetovanje, edukaciju i istraživanje "Sirius", prezentirala je temu kvalitetnog udomiteljstva i sretnog djetinjstva. Cilj njihovog programa "Kvalitetno udomiteljstvo za sretno djetinjstvo" je razviti usluge i aktivnosti koje će pridonijeti kvaliteti udomiteljstva i kvalitetnijem planiranju udomiteljske skrbi i povećati broj udomitelja.
Kako pojam udomiteljstva izgleda iz pozicije djece, objasnila je prisutnima socijalna pedagoginja Antonija Žižak u svojoj prezentaciji "Udomiteljstvo djece iz dječje perspektive".
– Cilj je upotpuniti količinu znanja o udomiteljstvu u Hrvatskoj, te otkriti što djeca misle o tome, te kako udomiteljstvo provode u doživljaj – objasnila je Žižak.
Predavnje se dotaklo i se kvalitete života starijih osoba – korisnika izvaninstitucionalne i institucionalne skrbi, koje je obrazložila Renata Sedlanić.
– Socijalni centri su podrška koja odgovara na pitanja i probleme zajednice. 2012. je godina aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti. Hrvatska je zemlja s 15,6 posto stare populacije i demografske neujednačenosti – zaključila je Sedlanić.
Također je naglasila kako se obitelj mijenja, što se odražava na veze i odnose sa starijima. Tek tri do pet posto starijih koristi neki oblik skrbi.