Ovu godinu Društvo dubrovačkih pisaca obilježile su tajne, mišljenja, mogućnosti ‘na onu stranu subjektiviteta’, knjige ‘čak i na engleskom’, epigrami, drame, Dubrovnik sam… Dubrovnik-testamenti, Grad-oriđinali, grad-putopisi, Dubrovnik kao grad, ali i šire od grada – tako je kazano na književnoj večeri održanoj ovog ponedjeljka u Lazaretima, starom ‘mjestu susreta’ publike i Literata, ove godine šestog.
Uz njega, ugodno večer kroz koju su publiku vodili članovi uredništva Vinko Rožić i Boris Njavro, a odabrane dijelove tekstova čitale su članice Studentskog teatra Lero Ksenija Seka Medović i Jasna Hedl, oblježila su i druga izdanja objavljena ove godine.
Literat šesti nam nudi 32 priloga dubrovačkih autora, od poezije, proze, dramskih tekstova, prijevoda, do eseja i tematski raznolikih tekstova, od povijesno sjetnih o svakako značajnim likovima našeg Grada, do književnih, filozofskih i likovnih priloga.
Prva knjiga predstavljena na druženju Društva dubrovačkih pisaca i publike je knjiga ‘Tjeskoba’, autora Zdravka Ostojića. Njegove stihove čitale su Jasna Held te Seka Medović, a o knjizi je zapisala i govorila i prof. Maja Milošević.
– Glavni motiv od kojeg se pokreću sve riječi i sve misli su prozor – kao svjetlost, suprotnost mraku, nada koja se suprostavlja beznađu, kao sloboda koja stoji nasuprot neslobodi (…) Autor je duboko svjestan hladnoće, tragom njegovih unutarnjih bitaka možemo samo zaključiti kako i ove pjesme mogu biti svojevrsni prozor, izlaz, vrisak, želja za dijeljenjem i podjelom vlastitih unutarnjih bitaka, kao spomenar na neke druge, stvane bitke. Tjeskoba je temeljni osjećaj, nosioc krivnje, nade čežnje, boli – zapisala je i pročitala o ‘Tjeskobi’ Maja Milošević, a Ostojić je i sam podijelio s publikom nekoliko svojih misli, zapisanih svojih tjeskoba, te crtica iz rata. Za svoje djelo kazao je kako je ‘morao kriknuti ovom skromnom knjižicom’, iz koje je i sam pročitao jednu pjesmu.
Na promociji je važno mjesto zauzela i nova knjiga eseja o umjetnosti dubrovačkog filozofa i prevoditelja Maria Kopića, ‘Prozori – ogledi o umjetnosti’, o kojem je tekst pročitao Vinko Rožić, tajnik Društva dubrovačkih pisaca, ističući među ostalim kako se radi o ‘autoru koji živi odmaknuto i izbjegava javnost’.
-Kopić je kao filozofski pisac od početka prepoznatljiv po svojoj učenosti i obavještenosti. Kreće se u širokom rasponu filozofskih i teorijskih tema i disciplina (…). Ono što odmah upada u oči kod čitanja Kopićeve knjige posvećene tajni umjetnosti jest predanost duhu istančanosti (…). Kopić je autor koji u svemu traži ono što se skriva iza lica svijeta – spomenuo je među ostalim Rožić, prisjetivši se i najvećih prijevoda Kopića, poput prijevoda ‘Tako je govorio Zaratustra’ velikog Friedricha Nietzschea, te ostalih Kopićevih velikih djela.
U ugodnoj večeri publika je imala priliku upoznati i ‘omiljene dubrovačke Engleze iz Karmena’, Van Bloemen, te i knjigu objavljenu o njima, ‘The Coffee house that never died’ koju je napisao engleski novinar Boyce Richardson.
U kratkom intervjuu kojeg su pred publikom ‘učinili’ Richardson i Rožić, publika je upoznala kako je teklo putovanje Richardsona do ove knjige, te poznanstvo njega i obitelji Van Bloemen koje uz puno ljubavi traje i danas. Tako se ‘coffee house’ pretvorio u kultno mjesto, kako društveno, tako i ‘in’, koje je posebno obilježilo razdoblje šezdesetih, a kojeg su vodili Sheila i Michael Van Bloemen, koji su među ostalim i pomogli mnoštvu mladih, tada neafirmiranih umjetnika, kao dvoje slobodoumnih i hrabrih, pa pomalo i provokativnih ljudi. Tako Michaela naziva izvanrednim, a Sheilu hrabrom, a prisjetio se u intervjuu i dolaska obitelji u Dubrovnik, gdje žive i dan danas sa svojom širom obitelji.
LITERAT ŠESTI ili svega pomalo od dubrovačkih pisaca
Naslovnu stranicu i ovaj put osmislila je Nora Mojaš, urednički dio obavili su Boris Njavro, Davor Mojaš i Vinko Rožić, a Literat otvara gospar Tomislav Šuljak sa svojih šest pjesama, uz zanimljiv podatak kako je to prvo objavljivanje pjesama ovog omiljenog Dubrovčanina. Uz njegove, tu su i pjesme Luka Paljetka iz njegove neobjavljene nove zbirke Nakupine, zatim tri do sada nikad objavljene pjesme pokojnog Milana Milišića koje je i ovaj put za Literat ustupila njegova supruga Jelena Trpković. Kao redovni suradnik tu je i Vojo Šindolić sa svojim pjesmama iz ciklusa Vježbanje darežljivosti, kao i ‘stalni’ autori Marija Grazio, Josip Joško Škerlj i Stanko Krnjić, zatim Kaja Đerek, Marija Nenada, te prvi put sa svojim pjesmama Sanja Brbora i Aida Saltarić, kao i pjesnik sa Korčule Luka Krajančić.
Prozne priloge Literata potpisuju Antun Pavešković, Domagoj Vidović, Boris Njavro, Marija Đanović, Marko Giljača, Valentina Vukman i Vinko Rožić sa svojim pričama.
Dramski dio Literata nude dva zanimljiva teksta, nikad objavljena drama Matka Sršena ‘Monada za dvije mone’ te kraća dramska igra o Vojnovićima i Gundulićevom snu Davora Mojaša.
Hrvoje Ivanković otvara dio kojeg čini nekoliko ‘sjetnih’ tekstova, autor je sjajnog memoarskog teksta o znanom gosparu Grada Ivu Saraki, Stjepan Ćosić piše o Mari Natali, Ivan Vigjen o Zvonimiru Kisiću, Maja Nodari o blagdanu Gospe od Danača, a Nikola Šubić o Mavru Vetranoviću. U prilogu ‘O metamorfozi pjesnika stvari’ Tea Rogić Musa sjajno analizira Milišićevu pjesmu ‘Vjerujući u stvari’, Antun Karaman ponudio je prilog ‘Osmjeh sjetnog fauna’ ili priču o slikaru, Ivana Lovrić Jović za ovaj Literat eskluzivno je sačuvala jedan od otkrivenih testamenata i oporuka uz njena pojašnjena pronađenog starog teksta , a o Ivaninom istraživanju dubrovačkih frančezarija prilog je napisala Katja Bakija. ‘Dalmatinski boravak’ putopis je po našim krajevima njemačkog pisca Ernsta Jungera iz tridesetih godina prošlog 20. stoljeća, do sada neobjavljen, a u Literatu u prijevodu Maria Kopića, a tu je i Đivo Bašić sa svojim sad već redovnim duhovitim prilogom.