Ne iščekuju s nestrpljenjem i radošću samo djeca kraj školske godine, već i roditelji. I to ne samo jer neće morati ujutro buditi svoje mališane, provjeravati je li sve tamo gdje treba biti – u školskoj torbi, je li napisan domaći, pomagati u savladavanju gradiva koje nije baš najbolje ‘sjelo’, ispitivati… Dodatni je razlog financijske naravi. Naime, činjenica je da nas školovanje naše djece sve više i više košta. Da – udžbenici su besplatni. Besplatne su i školske marende. I svaka čast nadležnima na tome, međutim popratnih troškova je sve više i sve su veći. Ako imate školarca/školarce znate o čemu pričamo. Ako ne – vjerojatno ‘padate s Marsa’, odnosno pitate se – pa kako kad je sve to sada besplatno, a prije nije bilo?!
Ekskurzije za četvrtaše
E pa prije se na kraju 4. razreda osnovne išlo Skalom na jednodnevni izlet na Lokrum. Doma bi djeci spravili
marende, kupili koji sok, voćku i grickalice. Danas se završetak tog četverogodišnjeg školovanja obilježava pravim ekskurzijama. I to nije iznimka već je postalo pravilo, jednako kao što se u srednjim školama ne ide više samo na ekskurziju u 4. srednje već se putuje ako ne svake godine, a onda svakako još koji put. I to ne bilo gdje. Ne po Hrvatskoj! Obilaze se europske prijestolnice po 4–5 dana, a cijene su – možete mislit kolike! Evo na primjer roditelji učenika drugih razreda Turističko – ugostiteljske škole čija su djeca išla na tzv. studijsko putovanje u London morali su za tu pustolovinu izdvojiti 1100 eura. I ništa od navedenoga naravno nije obavezno, ali zna svaki roditelj koji se našao u prilici da pokuša djetetu objasniti da obitelji materijalne prilike ne dozvoljavaju takve izdatke što slijedi… Suze i žalovanje, izmoljavanja jer ‘idu svi’. Pa hajde ti onda, i ako nemaš, djetetu koje je dobro, uspješno u školi, reci – ‘Eto svi idu, ali ti nećeš!’ Pa se ide u minuse, dižu se čak krediti da dijete ne bi bilo ‘crna ovca’.
Van pameti?!
Pitali smo mame za iskustva i mišljenje je li to baš tako treba biti. Naravno da su lijepi doživljaji kad s 10 godina obiđeš Krku, Gorski kotar, držiš u ruci sokola, s dva metra promatraš medvjede… Naravno da je nezaboravno kad se s ekipom sa 16 godina popneš na Eiffelov toranj pa ‘opališ’ selfie, ‘zavrtiš’ na Instagramu story iz rimskog Koloseuma, provozaš se na London Eyeu. Ali je li to zaista nužno? Jer života pred tom našom djecom ima, ali para bome nema u svakoga. A kako je kad ih nema sve to priuštiti znaju najbolje roditelji koji su ih ‘iščupali’ pa se onda ‘krpaju’ idućih godinu dana pokrivajući minus ili otplaćujući rate. —Ovo danas je sve van pameti! Od mobitela, odjeće, razvoženja na razne aktivnosti, slavlja i poklona za rođendane i druge feste, pa do školskih izleta i ekskurzija. Meni se čini da sve to skupa u najmanju ruku ne pomaže u izgradnji djetetove osobnosti i snage za suočavanje sa stvarnim svijetom – smatra Katarina Šilje. — S moga gledišta i iskustva ta putovanja ‘guraju’ roditelji nastavnicima. Od njih 100 posto roditelja njih 90 posto nije briga za drugu djecu i mogućnosti ostalih. Ma pretjerali smo sa svime. Djeca nam se rugaju jedni drugima jer nemaju markiranu odjeću. Treba li dalje?! – mišljenja je Kike Aganović. — U doba našeg školovanja, prije više od dva desetljeća, nije bilo ni za džeparac, pa se biralo na što će se ići. Mi smo, za razliku od djece danas, bili dovoljno svjesni o financijskim izdatcima i nismo se ‘bacali s Boninova’ kad nam roditelji nešto nisu mogli priuštiti. Moje je mišljenje da slanjem djece na sva ta silna putovanja liječimo svoje komplekse. Ja nemam problema što u gimnaziji nisam išla u Rim kada je većina išla, a niti su me roditelji tada grlili i tješili jer mi to nisu priuštili. Danas roditelji očito sve moraju i mogu bez obzira na posljedice – podijelila je s nama mišljenje Sandra Mileusnić Vićan. — Kad sam bila u osnovnoj školi prije 20 i kusur godina naš je razrednik tada u 5. razredu sazvao sastanak i izračunao koliko će nas koštati ekskurzija i mi smo od 5. do 8. razreda svaki mjesec donosili čini mi se po 30 kuna cijelu školsku godinu. Na kraju smo u 8. razredu imali uplaćenu ekskurziju, a da roditelji to nisu osjetili kao neki veliki trošak. Razrednik je koliko se sjećam za te novce otvorio bio poseban račun. Eto zgodna ideja, naravno ako razrednici i razrednice imaju volje i vremena – prisjetila se Antea Gavrić.
Preskupo
Milana Markulin nam je pokazala ponudu koja je prihvaćena i djeca su pošla na jednodnevni izlet u Split koji je uključivao od obroka ručak i par obilazaka znamenitosti. Cijena po učeniku je iznosila 80 eura. S obzirom na to da nas većina još uvijek ‘preračunava’ u kune – 633 kune. — Mojoj kćeri nije bilo privlačno. Rekla mi je: ‘Za te novce možemo otići cijela obitelj u Split na jedan dan’ – rekla nam je ova mama. —Ja sam se neki dan začudila za uplatnicu od 65 eura za jednodnevni izlet za Korčulu. Provjerila sam da je trajekt 3 eura. Znači sve ostalo agenciji! 65 eura je skoro 500 kuna. Autobus od Dubrovnika do Zagreba može se naći za 35 eura. Da ne govorim da je ovo bio izlet s velikim brojem učenika, pa bi bilo logično za očekivati popust i manje cijene! – kazala nam je Anela Halilović. Jedan dan izleta u Sinj roditelji djece jedne gradske osnovne škole su platili 75 eura po djetetu. — Izleti su enormno poskupili. Cijena je za jednodnevni izlet osmaša u Split je bila 70 eura, petaši su išli na jedan dan u posjet Neretvi za 60 eura, ekskurzija četvrtaša u Istru u trajanju od 4 dana nas je koštala 380 eura, a Škola u prirodi koja je uključivala obilazak Gorskog kotara nas je izašla 360 eura. Mama sam petašice i osmašice i sve sam to platila – napisala nam je Branka Skračić Bašić.
Objavljeno u tiskanom izdanju 12. lipnja 2024.