Koliko koristite usluge javnog zdravstvenog sustava, a koliko idete privatno? To što idete privatno iz kojih razloga? Liste čekanja, bolji pristup, veće povjerenje? Konkretno kod kojih liječnika idete privatno? I na koncu koliku cifru godišnje samostalno i/ili kao obitelj trošite na privatnike? Pitanja su ovo koja smo postavili našim sugrađanima i kroz odgovore zaključujemo kako se privatno najviše ide na ultrazvuk dojki, jer se u bolnici treba čekati godinu dana, u ginekologa, dermatologa i endokrinologa, a to ponajviše zbog samih liječnika.
Od 200 do 500 eura godišnje
Što se tiče iznosa koji godišnje jedna obitelj potroši na privatnike u prosjeku je kod naših sugovornika riječ o iznosu od 200 do 500 eura godišnje.
— Privatno oftamolog jer kabinet za leće ne radi i zubar. Cirka 200 eura godišnje – jedan je od odgovora koji smo dobili.
— Tražila sam uputnicu od svoje doktorice za uzv dojke, nije mi je htjela dati. Kaže – što će vam ako ste zdravi?! Inače idem privatno jednom godišnje, čisto preventivno – rekla nam je naša sugrađanka razlog zbog kojeg koristi usluge privatnika.
— Za sebe privatno ginekolog jednom godišnje i zubar po potrebi. Cirka 200 do 300 eura – drugi je vrlo sličan.
— Privatno idem na očne preglede, jer nisam dobio termin nakon pola godine slanja e-mailova – požalio nam se gospar koji ima problema s vidom, te otkrio da godišnje na te privatne preglede izdvoji između 400 i 500 eura.
— Muž mi je privatno išao kardiologu jer je lista čekanja preduga, platio je oko 200 eura. Također, privatno idem na gastroskopiju jer mi je puno ugodnije nego u bolnici, kao i u dermatologa. Obišla sam više državnih, ali bezuspješno, tako da idem privatno svaka tri mjeseca, što me izađe svaki put oko 50 eura. U svakom slučaju skupi se tu na godišnjoj razini pozamašna cifra – priča nam gospođa.
— Kad nema doktorice Horović pođemo u pedijatra u Marin Meda. U dermatologa idemo u Bakije. Jednostavno u nju imamo povjerenja. Sve skupa oko 300 do 400 eura godišnje – kaže nam jedna mama.
— U normalnoj godini, bez puno bolesti, moja obitelj na privatne liječnike potroši oko 500 eura – govori nam ova supruga i majka dvoje djece.
Manjak specijalista
Navedeno se odnosi na obitelji u kojima nema značajnijih, težih, zdravstvenih problema. Dakle, riječ je o preventivnim pregledima ili manjim zdravstvenim problemima. Obitelji u kojima je prisutna teža bolest znatno više koriste usluge zdravstvenog sustava uopće, pa tako i privatnoga, te nemjerljivo više i troše. I to ne samo na privatnike, već i na putovanja u veće gradove u kojima su im na dispoziciji stručnjaci kojih kod nas nema, kao i potrebna medicinska oprema.
— Najveći problem naše bolnice je manjak specijalista. Trenutno imam potrebu za reumatologom i nema ga ni privatno u nas. Imali smo liječnicu koja je radila u bolnici i u Marin Meda, ali se s obitelji preselila u Austriju, jer nije bila zadovoljna uvjetima rada ovdje. Žalosno da nismo uspjeli zadržati takvog stručnjaka. Dijete mi se liječilo od maligne bolesti i zaista nemam dovoljno riječi hvale za sve doktore s kojima smo imali kontakta, a vjerujte da ih je jako puno. Lako je kad nemaš težih zdravstvenih problema. Kad imaš onda ti zaista treba pozamašna svota novaca za platiti putovanja u druge, veće gradove i smještaj tamo te privatnike – detaljno nam je opisala sugrađanka.
Očito su oni koji imaju potrebu za reumatologom u velikom problemu.
— Ove godine sam sigurno potrošio više od tisuću eura na privatnike, a uredno mi se oduzima od plaće za zdravstveno. Ogorčen sam. Bio mi je potreban reumatolog, a na Medarevu ga više nema. Da ne nabrajam dalje. Stanje u zdravstvu je kriminalno i ako želiš kvalitetnu zdravstvenu skrb jednostavno si prisiljen okrenuti se privatnoj praksi – zaključio je gospar s kojim smo razgovarali.
— Privatno majku vodim oftamologu svaki mjesec i to me dođe 40 eura. Eventualno terapija, injekcije po potrebi pa onda cifra ide na više. Svaki ultrazvuk meni, djeci, obitelji, idemo privatno zbog liste čekanja. Također, ljudi su primorani ići privatno reumatologu i hematologu zbog duge liste čekanja, pa tako i moja nevjesta redovno ide u Split. Postoji još jedan veliki problem. Naime, liječnici koji rade u bolnici plus privatno jako su površni i neljubazni u bolnici, a kad im dođeš privatno potpuno su druge osobe – nadovezala se druga.
— Ove godine su me privatnici izašli oko tisuću eura do sada, jer je sin obolio od Chronove bolesti pa smo radili i kolonoskopiju pa eto skupi se, a razlog je što nemam ‘vezu’ u bolnici, a slobodan termin je bio tek u veljači 2025. Inače prethodnih godina nisam trošila na privatnike puno, do 300 eura; pregledi djece kod oftamologa i endokrinolog za mene – kazala nam je ova majka.
— Pedijatar naravno državni. Fizijatar, neuropedijatar, hematolog, psiholog, logoped, edukacijski rehabilitator… sve privatno, jer su liste čekanja preduge, a za dijete toliko čekati – nema šanse! Svaki tjedan po par stotina eura za sve terapije. Ne mogu se požaliti na naše liječnike, njihov pristup i stručnost, ali jednostavno su liste čekanja abnormalno duge – kazala nam je još jedna majka djeteta s poteškoćama.
— Sa sinom moramo ići privatno u genetičara u Split. Prvi pregled 570 eura, za dalje ćemo vidjeti – svjedoči nam otac djeteta koje ima veće zdravstvene probleme o velikim iznosima koje je potrebno izdvajati u takvim slučajevima.
Kuc, kuc, kuc
Činjenica jest da jedni čekaju, a drugi uspiju ‘preko veze’ riješiti pregled u kraćem roku. To nam je potvrdilo više sugovornika.
— U zadnjih godinu dana privatno idem jedino kod ginekologa. Prije sam znala ići i na ultrazvuk dojki, ali sada to rješavam u bolnici kao što ću vjerojatno ubuduće i ginekologa.
Ostalo mi ništa nije trebalo, a da nisam uspjela rješiti u bolnici kuc-kuc-kuc – kazala nam je gospođa s kojom smo razgovarali.
— A logično da ako znaš nekoga možeš zamoliti da te ‘ugura’ ranije. Da je pošteno – nije, ali svi znamo da stvari tako kod nas funkcioniraju – nadovezala se druga.
Impresivna dijagnostika
Za komentar smo kontaktirali i liječnika koji je gotovo dva desetljeća u privatnim vodama, specijalista interne medicine, subspecijalista gastroenterologije i hepatologije, Ivana Čurlina.
— Nesumnjivo se iz godine u godinu povećava broj korisnika usluga privatnog zdravstvenog sektora. Povećanje je nekih 2 do 3 posto godišnje. Ljudi u Dubrovniku, kao i u ostatku Hrvatske, koriste dosta usluge privatnika. Osnovni razlog je zadovoljstvo kvalitetom usluga. Ljudi izbor vezuju uz ime liječnika, neovisno o ustanovi. Žele onoga u kojega imaju povjerenja. Drugi, manji razlog, su liste čekanja. Liste čekanja u bolnicama negdje jesu opravdane, negdje nisu. Međutim, liste čekanja postoje svugdje u svijetu, nisu problem samo našeg javnog zdravstvenog sustava – rekao nam je Čurlin ističući kako se većina zdravstvenih usluga još uvijek obavlja u okviru javnog zdravstvenog sustava te pojašnjava zašto.
— Onog momenta kada se budemo mogli legalno prijaviti za određene usluge i konkurirati bolnici, privatni će se sektor sigurno puno brže razvijati u pravcu u kojem se sada ne razvijamo. To su bolnički smještaj, onkologija i ostalo. U ovom našem sustavu za sada je najrazvijenija dijagnostika. Tu se uspjevamo nositi s državnim sustavom. Štoviše razina usluge, opreme koju imamo, je impresivna. Ne postoji u svijetu nekakva tehnologija u dijanostičkom pravcu da je mi nemamo. Međutim da bi se razvili značajnije i u ostalim područjima potrebno bi bilo da postanemo ravnopravni u smislu da država raspiše pozive za javno nadmetanje i da sredstva dobije onaj tko ponudi bolju uslugu. Na primjer u Dubrovniku treba tisuću i nešto kolonoskopija godišnje, država ponudi cifru, natječemo se mi i bolnica i tko je bolji dobiva. Od kad sam krenuo u privatne vode prije nekih 17 godina slušam o tome, međutim nije se ništa pomaklo s mrtve točke. U bližem susjedstvu to imamo, u Sloveniji, da ne govorim drugim europskim zemljama – pojašnjava Čurlin naglašavajući kako nije nimalo lako ići u korak s javnim zdravstvenim sustavom.
— Činjenica jest da dosta liječnika prelazi raditi privatno, međutim da je lako – nije! Plaće su značajno porasle u javnom zdravstvenom sektoru proteklih nekoliko mjeseci i mi naravno
taj porast moramo pratiti – rekao nam je Čurlin.