Svake godine Sve manji broj studenata upisuje se na Sveučilište u Dubrovniku, ali to nije izdvojeni slučaj, već samo odraz trenda koji nije čak prisutan samo u Hrvatskoj, već i u okolnim i drugim europskim zemljama u kojima očigledno diploma ne vrijedi previše. Državni zavod za statistiku i ove je godine ‘izbacio’ alarmantne podatke koji nas upućuju da se dobro zabrinemo hoće li nas kroz iduće desetljeće imati tko liječiti, podučavati nam djecu, projektirati kuće… Činjenica, po mnogima porazna, jest da meštri, taksisti, skiperi, vizažistice, kuhari…, dakle ljudi sa srednjoškolskim obrazovanjem, zarađuju više nego visokoobrazovani. A kad tome nadodamo činjenicu koliko ranije počnu zarađivati… Trend rapidnog pada interesa za studiranjem se čini posve logičan. Jer, mladi razmišljaju, zašto bih se ja mučio učit, molio starce da mi daju za piće… kad mogu dobit super plaću sa srednjom školom?! I k tome još ‘trgovat’ s poslodavcem da mi je povisi pa da bude ‘direktorska’, jer opcije nema. Radnika na tržištu fali i, naročito usred sezone, poslodavac će za dobrog radnika izdvojiti finu sumu novca. Na koncu, te ‘direktorske’ plaće mladim ljudima omogućuju staviti lovu sa strane i kroz koju godinu na računu imati dovoljno da pokrenu svoj biznis. Čini se, i očito jest, sve primamljivije.
Znanje više nije ni blizu na cijeni kao što je nekoć bilo – jasno je to i našim profesorima, a istovremeno ih jako rastužuje. Dubrovačke profesore Nikicu Anić i Ivicu Hajdića pitali smo za mišljenje o uzrocima sve manjeg interesa mladih ljudi za studiranjem, te smatraju li da postoji način da se to promijeni.
Bolje u turizam, nego na faks!
— Po mom mišljenu postoji više razloga zbog kojih bilježimo pad broja studenata na fakultetima. Kao prvo mladi ljudi su svjesni da im fakultetska naobrazba ne nosi nužno ni garantirano radno mjesto nakon diplome niti adekvatna primanja koja bi im omogućila pristojan standard u društvu. Malo je fakulteta nakon kojih diplomant može brzo pronaći radno mjesto te se često događa da ne radi ni u struci – rekla nam je Anić, koja situaciju uvelike povezuje s razvojem turizma.
— Pogotovo u Dalmaciji, mladi se odmah nakon srednje škole mogu uključiti u obiteljske poslove vezane za turističku djelatnost za koju nije nužno fakultetsko obrazovanje, te početi dobro zarađivati što im omogućava i brže osamostaljivanje. Oni na fakultetu to mogu početi ostvarivati tek puno kasnije – zaključuje Anić, dodajući kako su se razvojem tehnologije razvila i mnoga nova zanimanja, bilo da se radi o nekim platformama ili raznim kanalima na kojima, ako su inovativni, mogu početi zarađivati odmah.
— Čak vezano i za ostvarenje prava na mirovinu, u prednosti su oni koji počnu raditi što prije. Format studiranja 3+2 koji se do diplome ponekad produži i na 6, dovodi do toga da su oni koji ne studiraju u prednosti radnog staža za najmanje 5 godina. Mi kao društvo ne propagiramo dovoljno obrazovanje, ne honoriramo plaćama visoko obrazovane te često i na pozicije moći npr. u politici postavljamo ljude ponekad i vrlo skromnog ili upitnog obrazovanja. Mislim da svi ovi faktori utječu na slabljenje interesa za studiranje – smatra Nikica Anić, a s njom se uvelike slaže i Ivica Hajdić.
Na studij u inozemstvo
— Na pitanje zašto kod mladih iz godine u godinu pada interes za studiranjem teško je dati jednodimenzionalni odgovor i jednostavno rješenje. Smatram da je problem višeslojan i da iziskuje znanstveno istraživanje koje bi ponudilo konkretne odgovore, a sukladno tome rješenja i akcijski plan. Ipak mogu neke segmente problema dijagnosticirati kao netko tko radi u odgojno-obrazovnom sustavu gotovo cijeli radni vijek, iako bi za ozbiljnija rješenja trebalo posvetiti puno više od nekoliko rečenica. Važno je istaknuti činjenicu da danas mladi vole i žele putovati, otkrivati nove i veće gradove, da se trendovi mijenjaju i da su otvorene granice i atraktivnost mnogih inozemnih studija koji su atraktivniji i raznovrsniji, uzeo je svoj dio tog studentskog tržišta govoreći marketinškim rječnikom. Neki moji bivši učenici su posegnuli u druge države i iz razgovora s njima doznao dio odgovora na vaše pitanje. Neki jednostavno žele otkrivati druge zemlje i učiti po modernijem pristupu i živjeti u savršeno organiziranim sveučilišnim kampusima gdje je u središtu svega student i njegove potrebe. Neki su odabrali smjer za kojeg nije bilo dovoljno mjesta na našim Sveučilištima (npr. arhitektura, logopedija i slično), a neki su odabrali smjer koji ne postoji u Hrvatskoj (Kreativno pisanje), a neki bježe od društvene apatičnosti koja se uvukla u društvo. Ne smijemo izostaviti niti očitu lošu nacionalnu demografsku krvnu sliku koja se očito reflektira i na manjak studenata, gdje kao nacija starimo – objašnjava Hajdić, dodajući kako je činjenica I da su nam neki studijski programi svrha sami sebi, da su zbog raznih razloga prezaštićeni.
I Hajdić se spomenuo turizma kao jednog od uzroka.
— Turizam kao globalni gutač prostora ostavio je velike posljedice na mnoge naše gradove gdje studenti teško dolaze do stana za rentanje, unatoč studentskim domovima koji su nedovoljni za prihvat svih studenata i zahtjeva studentskog tržišta, gdje je i društveni, a samim time i studentski život postao otežavajući i manje atraktivan. Problem postaju i stručni kadrovi zbog manjka stambenog zbrinjavanja, premalog ulaganja u znanost i općenite naklonosti društva spram znanosti. Kao jedno od rješenja vidim nacionalnu sveučilišnu strategiju koja bi trebala pratiti stvarne potrebe tržišta, a ne formalne, na nekim studijskima programima bi se trebao povećati broj upisanih, a neki koji su tržišno neodrživi ne bi smjeli biti svrha sami sebi ma koliko to ružno zvučalo. Smatram da naša sveučilišta moraju više tržišno funkcionirati, u smislu da zadovoljavaju ona poznata četiri marketinška elementa, da ne budu spavači prošlih vremena jer jednostavno je došlo vrijeme da smo svi i sve postali dio globalnog tržišta koji iziskuje stalno unapređenje, istraživanja i ‘akademsku borbu’ za svakog studenta – zaključio je Hajdić.