Već dugo, točnije 16 mjeseci, planiram se javno zahvaliti svima na odjelu ginekologije i rodilišta, ali evo, nikako da se sama sa sobom sastavim – počinje svoju priču jedna naša sugrađanka (podaci poznati uredništvu) koja je svoje pozitivno iskustvo s dubrovačkim rodilištem odlučila podijeliti s javnosti.
-Moja priča…
Prije 15 godina sam prvi put postala mama i ja sam još ‘dijete’ bila, a toliko me problema u trudnoći dočekalo da sam preko noći odrasla. U 30-om tjednu sam pošla do doktora Bačića, koji me vodio, jer sam bila toliko otečena da bi doslovno oči ujutro ‘provježbala’ dok ih otvorim. Stvorila se strka, panika, tri križa u mokraći, visok tlak… Ja ništa ne razumijem samo znam da ne želim ostati u bolnici. Doktor i sestre mi pokušavaju objasniti što je to, ali ja samo čujem ono ‘prijevremeni porod’. Strah me, nisam ni svjesna da sam u životnoj opasnosti, samo želim da s bebom sve bude dobro.
Ležala sam na odjelu u jednoj mračnoj sobi, sama… Zbog tlaka se nisam smjela uzbuđivati, niti naprezati, a posjete mi nisu bile dozvoljene, samo kratko bi pustili mamu i muža. Cura od niti 20 godina u pelenama. Grozan osjećaj…
ONI su toliko divni bili, ponašali se prema meni kao prema kraljici i nikakvu vezu nisam imala, samo sam bila mlada cura s velikim problemima.
Trudnoća je prekinuta u 32. tjednu, kada je moja cura, opet zahvaljujući doktoru Bačiću, transportirana helikopterom za Split. Ja sam ostala u bolnici jer još uvijek nisam bila dobro. Moj oporavak je trajao 14 dana, cijelo vrijeme uz mene su bile sestre i doktor Bačić i ne mogu im se nikada dovoljno zahvaliti za sve što su napravili za mene. To je njima normalno, ali meni je to nešto ogromno. Prilikom svakog mog plača, pada volje i snage netko je bio od osoblja uz mene, bili su mi podrška. HVALA IM!
Bilo je borbe, prognoze su svakim danom sve lošije bile, ali na kraju Bogu hvala i cijelom splitskom timu, koji je predvodio doktor Meštrović, danas imam veliku i zdravu pubertetliju. ☺
Druga trudnoća se dogodila prije 16 mjeseci (da, dugo mi je trebalo ☺) i u početku sve je bilo ok uz uredan tlak.
U 31. tjednu se javljaju problemi, ali ne tako strašno kao s prvom trudnoćom. Dr. Bačić me odluči opet ostaviti u bolnici, što mi je jako teško palo, ali mislila sam ‘pa zrela sam, znam kako se ponašati, odmarati, što jesti…’, ali ne, s njim nema razgovora, ostajem i gotovo! Ponavljam, nikakvu vezu nemam, dr. Bačić me sada pozna samo po prethodnoj trudnoći.
U početku nije bio tako pun odjel, smjestili me samu u sobu, čak sam i frižider imala, jeeee… ☺
Isti dan dolazi cura, žena s kojom sam za vrijeme boravka tamo sve dijelila. Plakale smo skupa, smijale se, svađale, a danas mi je nova prijateljica, s kojom ću, sigurna sam zauvijek biti prijateljica. Ne samo ona, bilo ih je više, ali ona je ona prva ☺. To su neke čari bolnice, upoznaš neke nove ljude, bez kojih sada život ne možeš zamisliti, s kojima dijelite i dobro i loše, potpora ste si.
Nego, skrenula ja s teme…
Osim tih mojih dragih ljudi koje sam tamo upoznala bilo je i onih koje nikada ne želim više vidjeti. Znali smo se zezati da je više žena za gornji kat (mislim da svi koji su tamo ležali znaju što je na gornjem katu), a sestre i doktori su s toliko strpljenja i pažnje prema njima postupali pa i više od njih samih. Stvarno se divim sestrama, sve tako profesionalno i sa suosjećanjem rade.
Ja sam ležala dugo, sve do 37. tjedna, kada mi je prekinuta trudnoća i doživila toliko ljepote i dobrote od osoblja. Svaka sestra, babica, svaki doktor, bio iz naše bolnice ili jedan od onih koji dolaze na ispomoć, su mi toliko uljepšali taj dugi boravak u bolnici da koliko god mi je bilo drago poći doma nakon skoro 2 mjeseca ležanja mi je bilo i žao otići.
Sada, nakon 16 mjeseci, svaki put kada dođem u bolnicu imam potrebu poći do njih, samo da ih vidim i nakupim se te njihove pozitivne energije.
Eto, to je moja priča i da nemam problema zbog kojih mi je rizično više biti trudna, ne bi mi bio problem odležati i cijelu trudnoću s njima na odjelu.
HVALA VAM NA SVEMU!
Nije potreban potpis, vjerujem da većina njih zna koja sam.
Foto: Ilustracija