Nastavljena je glavna rasprava za tragediju u Hidroelektrani Dubrovnik u Platu u kojoj su živote izgubili djelatnici postrojenja Mato Maškarić, Ivica Zvrko i Davor Pozniak.
Prvi svjedok novog ciklusa rasprave je Stipe Crnjak, voditelj Projekta u sektoru za hidroelektrane HEP-a koji je nakon tragedije bio uključen u sanaciju štete.
– Ja sam bio inženjer za hidroelektrane te voditelj službe za tehničku nabavu 2015. godine. Prije toga sam od 2011. bio u HEP proizvodnji zaposlen kao samostalni inženjer. Međutim, nakon 2016. sam se ponovno vratio u sektor za hidroelektrane, kao voditelj projekta gdje sam i danas – ispričao je Crnjak te istaknuo kako je nakon tragičnog događaja bio uključen u sanaciju hidroelektrane.
– 2013. godine sam bio zadužen za promjenu kućnih agregata, ali se od toga ubrzo odustalo. Moram naglasiti da u HEP proizvodnji postoji velik broj projekata pa sam tako 2015. godine imenovan članom tima za reviziju projektne dokumentacije za projekt Zamjene i obnove hidroelektrane Dubrovnik na razdoblje od 2015. do 2016., ali napominjem kako nisam siguran – odgovorio je Stipe Crnjak na pitanje što je radio od 2010. godine do sada.
Prije tragedije u Platu je, kako navodi, bio nekoliko puta; 2013. godine dva dana, nakon toga 2016. godine ponovno dva dana te na kolegiju vlastitog sektora 2018. godine. S kim je kontaktirao kad je bio u Platu, kako kaže, nije siguran.
– Ne znam točno. Projekt je ugovoren na području pogona, a direktor Mišković je radio imenovanja. Cijeli tim za obnovu su činili kolege iz pogona i drugih dijelova HEP-a te raznih tehničkih službi. Deset do petnaest ljudi je bilo u tome koje ne znam po imenima. U osnovanom Povjerenstvu za projekt su bili imenovani i ljudi iz HEP-a koji nisu radili u pogonu, a radilo se o ljudima iz Sektora hidroelektrane u HEP proizvodnji. Prilikom mog angažmana u tome povjerenstvu, a vezano za reviziju dokumentacije, sam komunicirao s Matom Miškovićem i Ivom Miletićem kao i sa svim ljudima iz tog povjerenstva – izjavio je Crnjak.
– Mislim da je Mato Mišković potpisao ugovor iz revizije i imenovao mene, a s Perom Miletićem sam komunicirao u vezi nekih detalja za projekt – rekao je te odgovorio na pitanja ima li saznanja o projektu obnove hidroelektrane te je li kontaktirao s tijelima državne uprave vezano za ishođenje uporabne dozvole.
– Ja ne znam jer nisam bio uključen. Moje zaduženje je bilo izraditi projektnu dokumentaciju i dati primjedbe koje su projektanti trebali uvažiti. Naime, bio je rađen za nekakav dokument gdje su projektanti uklonili što su trebali. Također, nikakvog kontakta s Ministarstvom graditeljstva ili nadležnim institucijama nisam imao oko 2012. godine, ali oko 2017. godine sam komunicirao s njima vezano za ishođenje navedene uporabne dozvole – objasnio je Crnjak te ispričao kako je sve to krenulo i koja su mu tada bila zaduženja.
– U 2017. sam imenovan u tim povlaštenog proizvođača električne energije za sve elektrane u Hrvatskoj u kojem sam i danas. Počeli smo tada prikupljati podatke iz razloga da se sve elektrane stave u jedinstveni registar, odnosno uvodio se novi sustav. Predali projekt Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji kako bi nam odobrila status povlaštenog proizvođača. Međutim, HERA je potvrđivanje tog statusa uvjetovala prilaganjem potrebne dokumentacije, između ostalog i uporabne dozvole. Kako bi ishodili dozvolu bio nam je potreban geodetski elaborat kojeg je trebalo izraditi i dostaviti u roku od deset dana. Mi smo do tada predali dokumentaciju, ali to nije bilo dovoljno – objasnio je Crnjak te istaknuo kako su Ministarstvu graditeljstva krajem 2016. podnijeli zahtjev za pomicanje roka dostave elaborata.
– Nigdje nije propisano što mora u njemu biti. Naime, 2017. godine smo imali sastanak s gospođom Veselin koja je tada bila pročelnica za izdavanje uporabnih građevinskih dozvola, gdje smo dobili upute i gdje je dogovoreno da se podnese novi zahtjev pošto je za stari već bilo prekasno. Nadalje je oko 6. i 7. mjeseca iste godine podnesen navedeni zahtjev. Ministarstvo je tražilo da se nadležnost za rješenje našeg zahtjeva prebaci na Dubrovačko-neretvansku županiju koja je dalje vodila tu priču te smo zbog te odluke odlučili da buduća komunikacija s nadležnim tijelima županije prijeđe na ljude iz pogona – pojasnio je te dodao kako je uporabna dozvola izdana 2017., a kako je HERA 2018. izdala rješenje.
Nadalje, odgovara kako je trebalo dokazati izgrađenost objekta iz 1960-ih godina.
– Komunicirao sam s Miletićem, Miškovićem i Sekondom te s ljudima koji su bili u pogonu i na raspolaganju. 1960 -ih je ovo građeno s 32 građevinske dozvole koje su izdavane u Beogradu i Sarajevu, a 1965. godine je dano privremeno rješenje za upotrebu s nekim nedostacima. Bilo je potrebno otkloniti nedostatke koji su se odnosili na čuvanje eksplozivnih sredstava. Naime, namjera je bila da se izdavanjem uporabne dozvole zna postojeće stanje iz 1965. godine. To nitko nije podnio, a iz kojeg razloga ne znam. Do 2014. godine nismo imali dozvolu, ali se onda promijenio zakon da moramo donijeti uporabnu dozvolu – rekao je te istaknuo kako je ova uporabna dozvola koja legalizira objekt nazvana Legalizacijom stanja iz 1965 godine.
Na suđenju je pročitan i iskaz Ivana Miletića od 30. rujna 2019. godine.
– Još bih naveo da je Stipe Crnjak više puta govorio kako treba izvaditi uporabnu umjesto građevinske dozvole. Po mom mišljenju je Crnjak s kontaktom u državnoj upravi trebao izdati signal je li treba ishoditi dozvolu ili ne, a o ovome nije govoreno na službenim sastancima već u običnom razgovoru – izjavio je tada Miletić što je u nastavku komentirao Crnjak:
– Ovaj kontekst od mene niste mogli dobiti, nije neistina, ali ne znam na koji je način Miletić protumačio riječi da je sličan projekt u Fužinama rađen bez građevinske dozvole na način da je glavni projekt obnove potvrđen od pravnih tijela te da je na temelju istih izdana uporabna dozvola prema pravilniku jednostavnih građevina. Također, ovakve spomenute riječi ne koristim te ovo nije moj način rada – odgovorio je te istaknuo kako su radili projekt u Fužinama bez uporabne dozvole za što je, tvrdi napravio reviziju te kako ne zna je li projekt riješen.
Odgovorio je Crnjak i na pitanje kome je odgovarao tijekom projekta.
– Kao što sam već rekao ja sam bio voditelj tima zadužen za ishođenje statusa povlaštenog proizvođača kod HERA-e te sam kod tog svog zaduženja bio neposredno odgovoran direktoru Sektora za hidroelektrane u proizvodnji i direktoru HEP proizvodnje. Međutim, kada me pitate za moju odgovornost kao člana povjerenstva zaduženog za glavni projekt zamjene i obnove hidroelektrane mogu reći da sam ja i kao svaki član bio odgovoran svome poslodavcu. Razlog tomu je što je ovo sporedni, privremeni posao koji odgovara mojoj struci, a Mišković nas je imenovao. Primjedbe smo predali voditelju tima, ali nisam siguran je li to bio Ivo Miletić ili netko drugi. Naime, svaki član je davao primjedbe koje su objedinjene u jedan dokument oko čega se na zajedničkom sastanku raspravljalo – ispričao je Crnjak te naveo kako mora ponovno naglasiti vremenski okvir svog rada u elektrani.
– Godine 2013. godine sam bio zadužen za izradu projektne dokumentacije zamjene kućnih agregata, a u razdoblju od 2016. i 2017. godine sam bio zadužen za ishođenje uporabne dozvole kako bi se udovoljilo uvjetima HERA-e. Prije toga sam u razdoblju od 2015. i 2016. godine bio član tima koji je bio zadužen za reviziju glavnog projekta obnove i zamjene. Međutim, nakon same tragedije sam bio imenovan u tim čiji je zadatak bio vratiti hidroelektranu u prijašnje stanje. Tada sam uspostavio kontakt s Ministarstvom unutarnjih poslova i Ministarstvom graditeljstva nakon čega smo s radovima uspostave prijašnjeg stanja započeli nakon što smo dobili sva potrebna odobrenja. Naime, naš zadatak je bio vraćanje stanja u kojem je pogon bio neposredno prije požara, a ne onog stanja nakon revitalizacije – objasnio je te dodao kako je podloga za vraćanje u prijašnje stanje bila dokumentacija iz arhive pogona te stanje opreme prije same tragedije.
– Postupak izvanrednog održavanja je napravljen na temelju devet ili više mapa koje su izradili ovlašteni projektanti nakon čega se u radove izvanrednog održavanja krenulo u travnju. Moram reći da su te mape temelj pomoću kojih je napravljen očevid na licu mjesta u pogonu, a da nisu zaustavljeni radovi jer Državni inspektorat nije utvrdio nepravilnosti. Ti radovi nisu iziskivali izdavanje posebne građevinske dozvole nego je za njihovo izvođenje bilo dovoljno samo tih devet ili više mapa kako propisuje Pravilnik o održavanju građevina. Ja osobno nisam bio upoznat s mišljenjem Ministarstva graditeljstva kako je bilo potrebno ishoditi građevinsku dozvolu – ispričao je Crnjak te ustvrdio kako je podloga izrade tih devet ili više mapa bila postojeća dokumentacija s tim da je svaki projektant u svojoj mapi naveo dokumentaciju koju je koristio pri izradi.
– Kada me pitate za glavni projekt mogu reći da ne znam od koliko se mapa sastojao, ali znam da sadržaj mapa glavnog projekta nije korišten prilikom izrade projektne dokumentacije izvanrednog održavanja nakon tragedije. Naime, za izradu mapa izvanrednog održavanja nije korištena niti dokumentacija javne nabave na temelju koje su izvođeni radovi u pogonu. Svrha izrade glavnog projekta je bilo ishođenje građevinske dozvole, koliko je meni poznato, s time da ja ne znam njegovu sudbinu. Međutim, što se tiče uporabnih dozvola vezanih za prostorije pogona u Platu mogu reći da su izdane dvije takve, jedna za podzemne, a druga za nadzemne građevine s time da je jedna izdana za radove obavljane do 1965. godine, a odnosi se na stvari koje se vide katastarskom snimkom 1968. godine. Uz nju se druga odnosila na objekte koji su izgrađeni na temelju građevinskih dozvola izdanih oko 2007. godine – pojasnio je.
– U postupku održavanja nisu utvrđivali katastarske čestice na kojima je smještena nekretnina, već je to rađeno u razdoblju kad je od HERA-e zatraženo da se omogući status povlaštenog izvođača. Međutim, ne može se usporediti obujam radova izvedenih u okviru ovog postupka, nakon tragedije s obujmom građevinskih radova izvedenih u pogonu prije tragedije – objasnio je Crnjak nakon čega mu je predočen dio iskaza Iva Miletića s rasprave od 23 siječnja ove godine.
U iskazu se navodi kako je Crnjak rekao da se dio glavnog projekta koji se odnosi na građevinske radove može zamijeniti te da je ta ideja krenula od Crnjaka, a da je Josip Gabela organizirao sastanak u Ministarstvu graditeljstva na koji su dobili odgovor da je potrebno ishođenje građevinske dozvole.
Crnjak tvrdi kako nije pričao s Gabelom o ovoj temi jer je bio na drugim projektima te da mu je nemoguće odgovoriti na pitanje bez da zna vremenski kontekst tog razgovora.
-Glavni projekt je ovjeren od javnih tijela nakon čega se krenulo u izvođenje radova predviđenih njime, a izvedeni radovi su bili predmetom kontrole inspekcija koje su sastavile svoja izvješća da bi nakon toga bila ishođena uporabna dozvola. Ja sam tek od 2016. godine upoznat s projektom pa tako nije moguće da sam 2013. godine Miletiću iznio ovu ideju – rekao je Stipe Crnjak pa na idući upit odgovorio kako ima saznanja da je 2003. godine započeta izrada modela ispitivanja turbina.
– Naime, kada me pitate o odluci HEP-a kojom je naložena provedba zamjene i obnove hidroelektrane mogu reći da ne znam za postojanje takve odluke – pojasnio je Crnjak te napomenuo da je odnos između ustrojstvenih jedinica u HEP-u složen i da ne može komentirati projekte u koje nije uključen te da zna da puno takvih projekta završi na polici.
Na nova pitanja izjavljuje da kompletni remont agregata spada u radove redovitog održavanja te da ti radovi ne iziskuju odobrenje javnih tijela s obzirom da se radi o radovima održavanja koji se prijavljuju nadležnoj službi. U nastavku je upitan ima li saznanja vezana za zamjenu obložnih ploča na stropu u radovima koji su obavljani nakon tragedije. Ističe kako je u tim radovima prema projektnoj dokumentaciji zamijenjena stropna obloga limenim materijalom.
U nastavku na upute odvjetnika Gorana Pregleja da definira pojam rekonstrukcije u odnosu na radove koji su bili namijenjeni projektu zamjene, navodi da je investitor taj koji definira vrstu radova. Bilo je predviđeno povećanje protoka vode te se uslijed toga javljalo povećanje sila kojima je bila izložena hidroelektrana. Naime, uslijed toga su morali biti promijenjeni tehnički parametri pogona. Međutim, ističe kako se ne može izjasniti je li za ove radove bila potrebna građevinska dozvola, a isto se odnosi i na ostale radove gdje se radi o radovima izmjena turbina, transformatora i slično…
Odvjetnik Janjko Grlić mu je postavio nekoliko pitanja koja se tiču nadređenih svjedoku te jesu li kakvi radovi odrađeni u kabelskoj vertikali i jesu li postavljene protupožarne vertikale. Crnjak navodi kako je on na radovima izvanrednog održavanja imao svojstvo nadzornog inženjera i glavnog nadzornog inženjera, a dodaje kako je kolega Sučić tada bio nadležan za građevinski dio.
– Pero Miletić je bio imenovan kao član tima za uspostavu izvanrednog održavanja, ali je bio u njemu samo kraće vrijeme jer je otišao na bolovanje. Umjesto njega je bio postavljen Sučić, dok Ivica Goda i Gabrijela Mihel nisu bili članovi tima. Kao nadzornik on nije imao neposrednog nadređenog iz te grupacije, već je bio isključivo odgovoran prema Zakonu o gradnji. Naime, tijekom radova je direktor bio Ivo Miletić, koji nije donosio odluke o ovim radovima nego je bio zadužen za izdavanje dozvola za ulazak u pogon. Kada me pitate za kabelsku vertikalu mogu reći da se radi o bočnom zidu zgrade komande u kojem su zamijenjene instalacije i postavljene vatrogasne barijere sukladno dokumentaciji. Zadatak barijere je spriječiti širenje dima i vatre. Međutim, prema mojim saznanjima u toj vertikali nije postojala ove barijera, ili su bile uništene. Također je na radovima sudjelovalo desetak i više vanjskih izvođača, a obuhvaćali su radove na klimatizaciji i ventilaciji – rekao je Crnjak.
Izjavljuje da se ovisno o obujmu poslova imenuje odgovorna osoba koja će vršiti reviziju projekta, ne postoji stalna komisija. Ta osoba za realizaciju određenog ugovora odlučuje hoće li imenovati osobu ili tim ovisno o opsegu posla za reviziju te svaki projekt mora biti u skladu s projektom i u skladu sa zakonom. U slučaju da izvođač odstupi ili krši zakon, obveza nadzornika je zaustaviti izvođenje radova i obavijestiti inspekciju. Na pitanje tko je bio izvođač ugradnje limenih obloga, rekao je kako se ne može sjetiti naziva tvrtke te da samo zna da je bila iz Metkovića.
Idući upit branitelja prvooptuženika svjedoku je da se izjasni o izvješću Vinka Bašića od 30. lipnja 2020. kao voditelja tima za obnovu upućenog HEP grupi, u kojem stoji da se planiranim radovima ne predviđa promjena protoka vode kroz agregate koje je u suprotnosti s njegovim iskazom. O izvješću Crnjak izjavljuje da ne zna detalje ovog projekta. Također, navodi kako je nalog HERA-e evidentiran u HEP-u te kako je bio član tima koji je provodio unutarnju reviziju.
Crnjak ističe da je Ivan Kalafatić bio projektant jedne od izvedbenih mapa vezanih za građevinske radove. Tvrdi kako je inače zaposlen u Institutu za elektroprivredu sa sjedištem u Zagrebu. Nastavlja kako je kao nadzornik čuo za projekt Apside, ali isti nije vidio te on nije korišten kao podloga za projektiranje radova. Naime, izjavljuje da se u postupku pred HERA-om javio problem neusklađenosti posjedovnog stanja uzrokovanog starom i novom izmjerom s vlasništvom nad nekim česticama koje su unutar pogona.
Na upit trećeg optuženika tko bi bio nadležan za ponovno vraćanje protupožarne barijere, ako je ista uklonjena zbog nekog kabela, izjavljuje da to ovisi o načinu posla.
– Ukoliko netko zadire u građevinu prilikom nekih radova, dužan je vratiti barijeru na svoje mjesto na kraju radova – rekao je te naveo kako je imao uvid u stare papire i da mu je bilo poznato kako je tunel kroz koji je prolazila voda, ostao u starim okvirima, dok su agregati bili postavljeni na izvorne temelje kojima nije predviđeno mijenjanje dimenzija.
Crnjak je zaključio svoje svjedočenje nakon čega je ubrzo ušao drugi svjedok Josip Gabela koji je isto kao i Crnjak rekao da ne zna zašto je pozvan kao svjedok nakon čega su krenula pitanja. Izjavljuje odmah na početku da je krajem 2013. godine prestao biti dio Sektora hidroelektrana nakon čega nije više ima kontakata s obnovom.
-Ako se radilo o zamjeni opreme tada nije bilo potrebno tražiti dozvolu i mišljenje javnih tijela jer nije bilo obvezujuće – rekao je Gabela nakon čega mu je predočena dokumentacija gdje se radi o mišljenju o potrebi ishođenja građevinske dozvole za obnovu hidroelektrane Dubrovnik. Mišljenje je da HEP proizvodnja uputila upit Ministarstvu graditeljstva.
– Ne sjećam se detalja za slanje tog upita, ali je bio običaj HEP-a da u takvim situacijama traži savjet iako mi u ovom slučaju nije jasan odgovor Ministarstva jer sam mišljenja da se nije utjecalo na svojstva građevine – rekao je Gabela.
Ne može se sjetiti je li o potrebi ishođenja razgovarao s Ivom Miletićem te je li razgovarao i s predstavnicima Ministarstva. Napominje da je često razgovarao s predstavnicima, ali da se ne sjeća kako je razgovarao o radovima obnove i zamjene pogona u Platu.
– Ne sjećam se da sam bio na sastanku u Ministarstvu na kojem su sudjelovali Lalić iz Projektbiroa Split, Ivo Miletić i predstavnici ministarstva. Inače, Projektbiro Split je prije bio sastavnica HEP-a, ali se odvojio, međutim i dalje je obavljao projektne zadatke sukladno natječaju – pojasnio je Gabela. Upitan je li godišnji remont elektrane podrazumijeva istu snagu ili protok vode, navodi kako se njima ne mijenja brzina protoka vode, ali da se snaga generatora može povećati uz iskoristivost. Nastavlja kako je Vinko Bašić bio voditelj projekta, kako je on imao najbolji uvid u kapitalni remont i isprave koje su potrebne te nadodaje kako je za provedbu potrebna samo tehnička dokumentacija.
Na pitanje odvjetnice Doris Košte, je li moguće da se neki remont obavljao bez njegovog znanja kao direktora Sektora za hidroelektranu navodi da je sudjelovao u donošenju godišnjih planova za remonta kada će se isti odraditi te da to nije ovisilo o njemu.
– Vinko Bašić je smatrao da nije potrebno izdati građevinsku dozvolu. Međutim, ne sjećam se detalja vezanih za rad agregata i probleme, kao što se ne sjećam je li Republika Srpska tužila zbog problema u radu agregata. Također, ne znam zašto je sanacija koja je trebala trajati četiri mjeseca dovršena tek 2013. godine što je bilo čudno – ispričao je Gabela te naglasio kako je elektrana cijelo vrijeme proizvodila struju i da su radovi na sanaciji bili prekidani zbog veće količine vode u akumulatoru.
Gabela u nastavku izjavljuje da ne isključuje mogućnost da mu je Ivo Miletić prenio mišljenje Ministarstva graditeljstva, kao i Vinku Bašiću, u kojem je navedeno da je za radove u Platu potrebno ishoditi građevinsku dozvolu. Današnja rasprava je zaključena, a nastavak je već sutra u 9.30 ujutro.