Grad vrvi. Vrvi licima zapanjene mase željne njegovih neotkrivenih blaga. Sva ta blaga kao da su skrivena u svjetlosti koja se jedva probija kroz čvrste zidove slavnoga grada.
Taj kamen je satkan ponosom, tradicijom i štovanjem naših pradjedova koji su ga četiri stoljeća gradili. Svjetlost nađe svoj put kroz kamene prostore i dopre do naših zjenica. Zarumeni naše jagodice. Otvori naše oči. Učini nas željnima i nadobudnima da poželimo još i još skrivene ljepote. I taman kad pomisliš: „Ouu yeah, upoznao sam te totalno!“ korak u sljedeću ulicu raširi naše vidike i potvrdi Sokratovu poznatu: „Znam da ništa ne znam.“ Svojom kulturno estetskom magijom opčini srca koja su ga došla vidjeti iz raznih dijelova svijeta i napravi prečicu od njihovih srdaca do svojih utvrda.
Pun stoljetne slave, nedefinirane ljepote i posesivne magije tjera nas na stvaranje novih svjetova i novih spoznaja. Strane učini impresioniranim, a domaće zahvalnim. Hvala ti, grade!
Josipa Čović, studentica treće godine Medija i kulture društva u Dubrovniku
Stavovi i mišljenja u rubrici ‘Vaše vijesti’ ne izražavaju nužno uredničku politiku redakcije portala dulist.hr, već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora.