Došlo je vrijeme da nešto ozbiljno napišemo van zezancije za dubrovačku menzu. Naime, vidimo kako nas solidno ljudi podržava u ovome te da je većina upućena u ono što se krije iza slavnog imena ‘Teatar’. Sudeći po svemu, znamo da će se i dalje baš u ovome restoranu držati i studentska menza, ali vrijedi barem pokušati napraviti u vezi toga – ovim riječima započinje objava na nedavno osnovanoj stranici ‘Dubrovačka menza’. Na temelju dosadašnjih objava, većinom fotografija ne tako primamljive hrane, može se zaključiti kako je očiti cilj iznošenje negativnih iskustava studenata iz menze.
-Naše riječi neće biti poslušane od strane nikoga u Dubrovniku, ali imamo par riječi za reći. Ne znamo odakle krenuti. Zašto se gradonačelnik i općenito grad ne pobrine oko toga da ili menza postane kvalitetna ili da tu odgovornost ne preuzme drugi restoran? Znamo da je za restorane to velika odgovornost, ali zašto se barem u tom slavnom Teatru stvari ne mijenjaju već godinama? Zašto studenti moraju jesti većinom sirovu hranu, nedovoljno skuhanu, hranu koja je stara od tko zna kada, a da ne spominjemo slučajeve kad su studenti otrovani hranom? – zapitali su se u objavi.
Ne mogu se stalno jesti teleći šnicli
Prije četiri godine vlasnik restorana ‘Teatar’ Nikša Končić preuzeo je odgovornost nad studentskom prehranom. O ovim je komentarima, koji su osvanuli na društvenim mrežama, samo čuo.
-Nikad konkretno nitko nije došao osim jedne osobe koja se nekoliko puta žalila. Hrana je ljudima koji dolaze svakodnevno kod nas, nekad više, a nekad manje ukusna. Nabavljamo sve od Pik Vrbovca, od ćevapa, mljevenog mesa do pljeskavica. Biramo ih upravo iz razloga kako se ne bi dogodilo da netko nešto podvali. Pik Vrbovec je ozbiljna tvrtka, broj jedan u Hrvatskoj što se tiče proizvodnje mesa i prerađevine – ističe Končić za DuList. Smatra kako se u ovom slučaju radi o malom postotku nezadovoljnih ljudi koji očekuju kako će dobiti ‘mamin obrok’ na ukupnu cijenu menija od 23 kune i 10 lipa s PDV-om, koja je, prema njemu, dosta niska. Ističe kako studenti moraju biti svjesni kako ne mogu svaki dan dobiti teleće šnicele ili ptice (za koje je bilo zahtjeva).
-Što očekuju da će dobiti za tu cijenu? Znate li koliko sve to košta, za cijenu koji mi dobivamo pružajući tu uslugu – rekao je. Isto tako, govori nam Končić, u posljednjih godinu dana poskupila je i nabava, najmanje za 20 ili 30 posto.
-Glavati kupus je bio kunu, sad je 4 kune, mrkva je bila 3 kune, sad je 5 kuna. Krumpir je koštao kunu, a sad tri. Sve je manje-više, osim svježeg mesa koje je zadržalo istu cijenu ili pošlo malo gore, ekstremno skupo u odnosu na Zagreb, Split ili Osijek – rekao je Končić. Među negativnim komentarima bilo je i riječi o tome kako se u Teatru stalno mijenjaju radnici.
-Znate li koliko košta radnik? Rad je skup, a radnika s druge strane nema. Bio bih sretan kad bih mogao naći dva ili tri konobara, ali nitko ne želi raditi. Radnici se mijenjaju jer su većina njih sezonci ili studenti. Postoji i naš natječaj za stalni radni odnos i manje-više nitko se ne javlja – naglašava Končić.
Svi bi pomfrit i piletinu
‘Prljavi tanjuri i prljav pribor za jelo. Mačke i miševi koji hodaju uokolo. Jesu li to dobri uvjeti za restoran koji hrani stotine ljudi dnevno? I da se ništa ne poduzima u vezi toga već godinama?’, među ostalim je istaknuto u objavi stranice ‘Dubrovačka menza’. Što se tiče mačke, Končić je rekao kako su ju uzeli i odnijeli u Gruž…
-Ali ona se vraćala jer se naviknula. Što da sam joj nešto napravio? Kako bi onda to komentirali? Isto tako, uredno provodimo deratizaciju. Vodimo o tome računa kako bi sve funkcioniralo. Upravo radi toga jer se dosta velik broj ljudi koristi menzom – poručuje. Na navode kako je ‘svakog tjedna isti meni koji bi dosadio i gladnoj djeci u Africi’, ističe kako je to – ‘nemoguće’. — Moramo imati tri jela, a mi dnevno izmijenimo sigurno i pet jela. Ne govorimo o a la carte restoranu gdje se može birati. I onaj tko želi pojesti bolje, doći će na vrijeme. Ne možete doći u 16 manje 5, i tražiti novo jelo, a radimo do 16 sati – naglasio je. Čak 40 ili 50 posto studenata se hrani u objektima u najmu privatnika na razini Hrvatske. Privatnici su tražili podizanje cijene s 23 kune, ‘bar za razliku PDV-a’, ističe.
-Kad smo počeli raditi PDV je bio desetak posto, a sad je 25 posto. Samo razlika u tomu je otprilike 7 kuna – rekao je. Hoće li zatvarati menzu?
-Neću zatvarati menzu dok ja to ne odlučim. Ako ja zatvorim, onda ne znam što će raditi i gdje jesti studenti? Vjerujte mi kako sam razmišljao o tome prije godinu dana kad je PDV pošao s 13 na 25 posto – zaključuje Končić.
Strpite se do iduće godine
Studentski centar u Dubrovniku temeljem važećih propisa nije nadležan za ugovaranje niti kontrolu studentske prehrane. Kontrolu studentske prehrane vrši resorno Ministarstvo znanosti i obrazovanja putem nacionalnog i lokalnog povjerenstva za kontrolu studentske prehrane.
-Kad dogodine otvorimo studentski dom, u sklopu kojeg će biti restoran te će tada Studentski centar u Dubrovniku, kao i većina centara u Hrvatskoj, odgovarati za studentsku prehranu – rekao je ravnatelj Studentskog centra Dubrovnik Marko Potrebica. Drugi problem, kako ističe, a koji se često čuje na sastancima jest upravo niska cijena studentske prehrane. Ona u Dubrovniku, za kompletni meni, iznosi 23,10 kuna s PDV-om, a student od te ukupne cijene plati 7 kuna.
-Svakako to ne može biti razlog da se ne naprave maksimalni napori i da se poboljša kvaliteta prehrane, ako dio studenata time nije zadovoljan – istaknuo je Potrebica. Dodao je i kako se, kad je Ministarstvo raspisalo natječaj za davatelja usluga, samo jedan restoran javio. — I to je bila kavana Teatar. Dakle, nije postojao veliki interes u gradu, obzirom na turizam – rekao je Potrebica. Nada se kako će se svi oni koji su nezadovoljni strpiti ‘dok Studentski centar ne preuzme uslugu prehrane’. — Tada ćemo svi zajedno kreirati ponudu – zaključuje Potrebica.