Pravni stručnjaci koji imaju iskustvo i dobro poznaju pravo i pravnu stečevinu Europske unije ističu kako stav tijela Europske unije da ne surađuju s pravomoćno osuđenim dužnosnicima (u dubrovačkom slučaju s Androm Vlahušićem) nije nikakva novost.
Naime, takav stav smatra se pravnom stečevinom Europske unije, kojom se ravnaju i svi europski sudovi. Dapače, u pravnoj stečevini EU na to se gleda još strože.
Tako je primjerice u nekoliko slučajeva Europski sud za ljudska prava utvrdio kako je samo započinjanje kaznenog postupka i postojanje nepravomoćne presude protiv dužnosnika dovoljno kako bi se ukinulo načelo presumpcije nevinosti u postupku imenovanja i razrješenja dužnosnika.
To se obrazlaže s time što samo započinjanje kaznenog postupka i postojanje nepravomoćne presude može imati negativnu percepciju u očima javnosti, čime bi bila nanešena šteta generalnom ugledu javne službe.
Na tim načelima temelji se pravorijek Europski sud za ljudska prava u slučajevima Taliadorou i Stylianou protiv Cipra (39627/05 i 39631/05), Celik protiv Turske (34388/05), Stavropoulos protiv Grčke (35522/04) i Paraponiaris protiv Grčke (42132/06).