‘Orlandove ratne godine 1991. – 1995.’ i ‘Logoraši’ nazivi su dviju izložbi otvorenih ove nedjelje navečer u Muzeju Domovinskog rata na Srđu povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja. Izložba o Orlandu u Domovinskom ratu upriličena je povodom 600. obljetnice njegova postavljanja na Stradunu, a Muzej Domovinskog rata upravo u ovoj godini obilježava 11. godinu djelovanja u neobnovljenoj tvrđavi Imperijal.
-Uspjeli smo uz 600. obljetnicu postavljanja Orlandovog stupa na Stradunu izdvojiti jedno intenzivno razdoblje koje je prošao. Primijetili smo da Orlandova godina ne smije proteći bez spomena Orlanda u Domovinskom ratu i onoga što je on prolazio i ‘doživljavao’. Izložbu smo koncipirali kronološki, od prvog postavljanja hrvatske zastave, kroz ljeto i jesen 1991., otkrivanje Orlanda bez obzira je li tada sjao u svome originalu ili je bio pokriven. Kroz cijelu se izložbu mogu pratiti sva događanja koja su naši sugrađani proživljavali tijekom Domovinskog rata, da bismo preko 6. prosinca i cijele 1993. godine završili izložbu s dva događanja koja možda izlaze iz vremena rata, ali su nama kao povjesničarima jako bitna, a to je jedno postrojavanje dubrovačkih branitelja iz 1991. koje je upriličeno oko Orlanda i 2011. te koncert za 5. kolovoza koji se prošle godine održao na Stradunu s lijepom scenografijom – istaknula je ravnateljica Muzeja Domovinskog rata, ujedno i autorica izložbe Varina Jurica Turk.
Izložbu o Orlandovim ratnim godinama čine izvorne ratne fotografije iz muzejske zbirke koje su snimili istaknuti dubrovački i hrvatski fotografi i fotoreporteri za vrijeme posljednje srpsko – crnogorske agresije i Domovinskog rata.
Druga izložba autora Josipa Iva, Ivana Ivan i Gordane Čep, naglasila je Varina Jurica Turk, tiče se logoraša – ‘velike i bolne teme za čitavo čovječanstvo’.
-Kao Muzej bavili smo se temom logoraša više od desetljeća i izdali smo dvije knjige. 423 osobe su odvedene u logore u Morinj i Bileću i njihova zlostavljanja postala su dio njihovih života. Nažalost, njih je 40 umrlo nakon razmjene i puštanja na slobodu od posljedica zlostavljanja. Skulpture autora Josipa Ivana koje ostavljaju snažan dojam, u jednu su ruku strašne, a u drugu nas potiču na razmišljanje o svemu što su ti ljudi morali preživjeti u logorima. Nažalost, još uvijek govorimo poginulo je ‘oko toliko i toliko’ branitelja. To nam je svima na sramotu. Moramo početi baratati točnim brojkama – naglasila je Jurica Turk.
O bolnoj temi logoraša govorio je prof. dr. sc. Josip Jurčević istaknuvši kako su Josip Ivan, Ivan Ivan i Gordana Čep napravili nevjerojatne skulpture koje dočaravaju torture te pokazuju što se događalo u logorima.
-Logori su inače obilježili povijest 20. stoljeća svih ratova, bili su prateće sredstvo. Međunarodno je pravo danas do savršenstva dovelo zaštitu logoraša. Kada se čitaju razne konvencije koje sve precizno propisuju, mnogi bi poželjeli skoro živjeti u logorima. Ali, stvarnost je drukčija. Što je bila veća pravna zaštita, to su njihova iskustva bila strašnija, zvjerskija, neobjašnjiva. Logore možemo definirati kao mjesta najmasovnijeg i najnehumanijeg postupanja prema ljudima. Kada se radi o Domovinskom ratu, objavljeno je nekoliko desetaka svjedočanstava logoraša i uvijek se šokiramo dokle može ići zločinački um. Ove skulpture to na najbolji način pokazuju – rekao je Jurčević.
Inače, izložba ‘Logoraši’, u organizaciji MDRD i Dokumentacijskog informacijskog središta iz Zagreba umjetničkim kiparskim instalacijama troje autora posvećena je svim žrtvama rata i totalitarnih nasilja. Skulpture su umotane u bijele zavoje ranjenika, slomljene su i predstavljaju polu-žive, polu-mrtve ljude mumije. Upečatljivo goleme i zgrčene šake raširenih prstiju poput kandža, simbol su očajnika koji se hvata za slamku, za stijenu spasa, za skute utjehe, za hranu i preživljavanje. To su ruke koje trgaju žice granica onih koji ne dopuštaju bijeg iz ratne zone, to su ruke onih koji se bore za sebe i svoju obitelj, to su ruke spremne na samoobranu, koje su izvan rata vrijedne, radišne, kreativne i milujuće. Ovaj suvremeni spomenik ljudskim žrtvama poziva posjetitelje na sjećanje na Domovinski rat te sve branitelje i civile odvedene u srpsko crnogorske logore. Jednako tako, ovom izložbom, sjećamo se i žrtve dubrovačkih logoraša koji su proživljavali tjelesne i psihičke torture koje su zauvijek ostale sastavnica njihovih života. Budući da su zločini počinjeni, a zločinci nisu kažnjeni, potrebno se suočiti s istinom kako bi se trajnim pamćenjem, potaknutim i ovom izložbom, pridonijelo u traženju pravde za žrtve i onemogućilo ponavljanje mračnih logorskih iskustava.