– Mi ne želimo da se ovdje ispaljuju te granate. Policija svaka dva do tri mjeseca ispaljuje to oružje i jednostavno su prejake detonacije. Zadnji put kad su ispaljivali tresla mi se kuća, prozori. Ne daju nam nikakvu obavijest, a mi ovdje i ne možemo loviti npr. DUTV ili Radio Dubrovik. Majka mi je stara i ima slabo srce, strah me – u dahu nam prepiričava Ivo Bratoš, stanovnik malog mjesta Lisac u Dubrovačkom primorju kojem je ‘jednostavno prekipjelo’.
To selo koje je automobilom lakše promašiti nego pogoditi najpoznatije po činjenici da se upravo na Lisačkim Rudinama, niti kilometar linije od sela uništavaju minsko-eksplozivna sredstva koja policija na ovaj ili onaj način prikupi. I dok je prosječan Dubrovačanin posljednji udar granate čuo još u minulom tisućljeću, za žitelje Lisca oni su česta pojava.
-Kad se žališ, onda je problem i što se žališ. Prije godinu dana pukla nam je gustjerna. To nam je jedini izvor vode – kaže Bratoš te dodaje kako je siguran da su upravo detonacije uzrokovale to oštećenje.
Što kaže na sve ovo policija, ali i Općina Dubrovačko primorje pročitajte u tiskanom izdanju DuLista.