U skladu sa svojim karakterom i temeljnim ciljevima agresor nije ni mogao, a ni želio odustati od osvajanja Dubrovnika, te je 6. prosinca 1991., u sklopu pokušaja zauzimanja tvrđave Imperijal na Srđu, poduzeo do tada najrazorniji napad na povijesnu jezgru grada.
Tog dana, na područje unutar gradskih zidina palo je više od 600 razornih projektila koji su pogađali Franjevački samostan (37 izravnih pogodaka), Dominikanski samostan (23 pogotka), Isusovačku crkvu sv. Ignacija i Dubrovački kolegij (više projektila oštetilo je krovište i vitraje na sjevernom zidu i rozetu), bivši samostan Sv. Klare (izravni pogodci oštetili su krovište, rastresli sve pregradne unutarnje zidove i oštetili stupove na pročeljima, a oštećena je i kruna zdenca u klaustru), samostan Sigurate (3 pogotka), crkvu Sv. Vlaha (3 izravna pogotka minobacačkim projektilima), Katedralu (3 pogotka), crkvu Sv. Josipa (dijelovi projektila “sasjekli” su glavu skulpture sv. Josipa iznad glavnog ulaza u crkvu na sjevernom pročelju), Sinagogu (izravan pogodak u krovište i nastali otvor od 4 do 6 metara), Pravoslavnu crkvu (2 izravna projektila), veliku Onorfijevu fontanu (izravan pogodak projektila u kupolu promjera 1,5 m uz oštećenja na kamenoj zidnoj strukturi vijenca i odlomljen bočni stup fontane zajedno s kapitelom u dužini od skoro jednog metra), palaču Sponza (7 pogodaka), gradske zidine (evidentirano je 40 lokacija), Stradun (pogođen na 45 mjesta minobacačkim projektilima ne ubrajajući površinska oštećenja, a u kamenoj strukturi pločnika nastale su na dijelovima rupe promjera 80-160 cm i dubine 2-70 cm), most na Pilama (izravni pogodak projektila od 120 mm napravio je rupu u pločniku promjera 1,5 m te je rastresen cijeli kameni dio mosta uz oštećenja na kamenoj ogradi i klupi, dijelovi istog projektila oštetili su i skulpturu sv. Vlaha na ulazu u Grad), Umjetničku školu L. Sorkočević (pogodak u krovište i oštećenje od skoro 16 m² te izravan pogodak u vrtu škole na ostatke samostanskog kompleksa sv. Šimuna – oštećeno tjeme apside), uz oštećenja više stotina stambenih kuća i palača.
ŠEST PALAČA IZGORJELO
Šest objekata je u potpunosti izgorjelo uključujući i zgradu Festivala Dubrovnik s dokumentacijom koja je skupljana 43 godine, te palaču u širokoj ulici, dom i atelijer Iva Grbića sa svim njegovim djelima. U potpunosti je uništena i zgrada Interuniverzitetskog centra s knjižnicom od oko 25.000 bibliotečnih jedinica.
Tog „crnog petka“ srušen je i križ na Srđu, a za ovaj „precizni“ pogodak i nadasve „važan“ čin, komanda tzv. JNA predlaže za pohvalu kapetana Nešića i njegovu protiv-oklopnu četu.
Od ukupno 824 objekta unutar gradskih zidina, oštećen je 461 objekt, ili izraženo u postotcima, 56% objekata, od čega veliki broj upravo tog 6. prosinca.
U neposrednoj blizini povijesne jezgre na području Gruža i Lapada pogođeno je 14 spomenika kulture u koje nisu ubrojeni oni ambijentalne vrijednosti. Stradali su, zaštićeni zastavom Haške konvencije ljetnikovci Gundulić iz 14. st., Bona iz 16. st., Vuić iz 16./17. st., Bunić-Gradić-Kobenzl iz 16. st., Majstorović iz 15./16. st., Sorkočević iz 16. st., te Pucić-Pitarević iz 16. stoljeća.
Na području Pile – Ploče oštećeno je 57 spomenika kulture od kojih palača Pucić iz 16./17. st., crkva Sv. Andrije iz kasnog srednjeg vijeka te zaštićeni zastavom Haške konvencije crkva Sv. Đurđa iz 16. st. i ljetnikovac Crijević-Pucić iz 16. stoljeća.
OŠTEĆENJA IZVAN ZIDINA
Otok Lokrum, zaštićeni rezervat prirode bio je izložen neprekidnoj neprijateljskoj vatri iz svih oružja sa Žarkovice, ali na sreću nije zapaljen i uništen u potpunosti. Tijekom granatiranja znatno su oštećeni Benediktinski samostanski kompleks, utemeljen u trećem desetljeću 11. stoljeća, koji je razoren na južnom i istočnom samostanskom krilu, te je uz terasu i biforu oštećeno i krunište ljetnikovca cara Maksimilijana. Oštećeni su Fort Royal i Kapela Navještenja iz 15./16. st. (pogodci na krovištu te rastresanja od detonacije projektila), dok je Kuća lugara pogođena s više izravnih pogodaka minobacačkim projektilima od 82 i 120 mm te topovskim zrnima od 105 mm. U Botaničkom vrtu uništeno je oko 20% svih biljnih vrsta, a teško je devastirano i ostalo raslinje na otoku.
U stručnoj i široj javnosti, često je dolazila do izražaja sklonost pojednostavljivanju i preuveličavanju važnosti razaranja spomeničke cjeline Dubrovnika i to samo 6. prosinca 1991., za ocjenjivanje mjesta i uloge Grada u Domovinskom ratu i njegovog prinosa međunarodnom priznanju Republike Hrvatske. Pritom se zanemaruju činjenice da je od početka srpsko-crnogorske agresije sustavno razarana naša kulturna baština i na širem izvangradskom području, posebno teško u studenom 1991., a ne smije se zanemariti ni činjenica da su teški topnički napadi na Grad zabilježeni u svibnju i lipnju 1992. godine, dakle nekoliko mjeseci nakon međunarodnog priznanja neovisnosti RH. Stoga iznova moram, uz stradanje spomeničke baštine, istaći posebnu vrijednost i značaj herojstva branitelja i stradanja civilnog stanovništva, kao i vojne pobjede nad neprijateljem 6. prosinca, za konačnu pobjedu i jače angažiranje, u našem slučaju, „trome“ i neodlučne međunarodne zajednice.
SVIJEST O SVOJOJ SNAZI
Prije nego se vratimo i ukratko posjetimo rada Mirovne konferencije o Jugoslaviji, koja je počela s radom 7. rujna 1991. godine u Haagu, te djelovanja njene Arbitražne komisije, tijela UN i Europske zajednice, vezanog za rat protiv Hrvatske, istaći ću još jednom domoljublje, ponos i uvjerenje svih onih koji su ostali u Dubrovniku, da je agresija prolazna i da moramo pobijediti. Ta svijest o sebi i svojoj snazi vidljiva je u organizaciji svakodnevnog života i preživljavanja u teškim ratnim uvjetima, gdje svaki pojedinac daje najviše što može, ne samo za obranu, nego i za uklanjanje posljedica agresorskih napada. Tako se samo dva dana nakon napada 6. prosinca, na sastanku Kriznog štaba s predstavnicima javnih poduzeća i ustanova donosi odluka da Zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode nastavi, u povijesti ratovanja rijetko zabilježeno, snimanje „stare gradske jezgre“ i tako osigura „svu potrebnu dokumentaciju“ za procjenu šteta na spomenicima kulture i njihovu obnovu. Komisije Zavoda, doslovno pod vatrom topničkih projektila izvršavaju svoje zadaće, dok Štab CZ organizira svoje članstvo na čišćenju i otklanjanju posljedica ratnih djelovanja, a nastavlja se i skrb o smještaju i prehrani o 10.561 prognanika i izbjeglica.
Napominjemo da je ukupna ratna šteta na spomenicima kulture iznosila 18,6 milijuna, a da je za sanaciju i obnovu procijenjen potreban iznos od 35 milijuna USD.