Kreativnu i umjetničku crtu Diana Busančić Kvesić njeguje od djetinjstva. Njene ste ručno oslikane suvenire s motivima Dubrovnika sigurno mogli primijetiti u srcu Grada, na štandu na Zelenoj placi. Na tom ih mjestu prodaje drugu sezonu zaredom, dok joj veliku pomoć i podršku pruža suprug Lovro s kojim je odlučila otvoriti vlastiti obrt – ‘Škrabicu uspomena’. S vremenom su njeni radovi postali prepoznati jer u njih, kako kaže, ulaže puno vremena i ljubavi. Svaki je njen proizvod unikatan – od čaše, nakita, svijeće do magneta. Sve je krenulo prije tri godine, i to kao hobi, prisjeća se Diana, inače po struci učiteljica razredne nastave.
-Završila sam baletnu školu te sam, uz to, morala svirati klavir. Poslije toga sam se prebacila na glumu, djelovala sam u dramskim skupinama, a bavila sam se i renesansnim plesovima. No kako sam kroz život razmišljala kako od toga nema kruha, htjela sam završiti nešto od čega ću moći živjeti. Bilo je to tada moje razmišljanje koje se ispostavilo – pogrešnim. Obzirom da volim puno djecu, završila sam fakultet za učiteljicu razredne nastave. Kroz studij smo imali dosta likovnih predmeta, ali nikad ih nisam voljela (smijeh). Po pitanju likovne umjetnosti smatrala sam se antitalentom – reći će Diana.
No nakon četiri godine djelovanja u svojoj struci, dala je otkaz. Odlučila se okrenuti nečemu drugom jer je kako kaže, ‘došla do zida’.
-Odustala sam od školstva. Nažalost, nisam se pronašla u tom sustavu. Počela sam izrađivati svoje male umjetnine. ‘Iskopala’ sam iz sebe nešto za što nisam znala da u meni postoji. Iskreno, mislila sam kako ću se ponovno vratiti u školu. Ali, malo pomalo, sve sam se više razvijala u izradi raznih rukotvorina i u tome sam počela uživati. Nakon razgovora s mužem, otvorili smo obrt i krenuli u novu životnu pustolovinu. Odlazili smo na sajmove gdje smo predstavljali svoje proizvode i ljudi su imali stvarno lijepe reakcije – kaže nam Diana.
Iz toga svega – stvorio se posao. Kad gleda svoje radove na samom početku, te ove koje sada izrađuje, vidi napredak.
-Sto posto sam samouka i moj posao nema veze sa strukom, no imam određene temelje. Završila sam neke tečajeve po pitanju samostalnog vođenja posla i išla sam na razna savjetovanja – kaže Diana kojoj inspiracija zna nastati u sekundi.
-Sjedim na kavi, vidim nešto, svidi mi se i pokušam ukomponirati u svoj novi umjetnički rad – ističe. Većina njenih proizvoda, dakle, ima motive koji su povezani s Gradom, zidinama ili nekom tvrđavom, ali su prikazani na jedan apstraktan način. No, i Diana gaji posebnu povezanost s Gradom. Do svog preseljenja u Mokošicu, živjela je u povijesnoj jezgri, točnije u Ulici Miha Pracata.
-Bio mi je šok iseliti se iz povijesne jezgre. Gradsko sam dijete i čitav sam život na Stradunu. Ali sad bih dobro promislila prije nego što bih se vratila živjeti u Grad. Nezgodno je, posebno kad su velike gužve, a cijene su visoke – rekla je.
Nema čega nema
Njeni prvi proizvodi bile su svijeće od parafina koje više nema u ponudi. Kasnije je počela izrađivati gel svijeće od posebne vrste voska koji se pri gorenju otapa te postaje tekući. Te gel svijeće su i danas jako tražene, kao i gel svijećnjaci koji su za nju najzanimljiviji proizvod.
-Nakon toga, krenula sam izrađivati razne suvenire s gel dekoracijom, a najčešći motiv su morske zvijezde, školjke ili morski konjići. Primijetila sam kako ljudi to najviše vole – priča nam Diana. No, njihov je obrt postao najpoznatiji po oslikanom staklu. Za samostalnu izradu jedne ovakve kreativne umjetnine treba joj puno vremena. Tako je u početku krenula s oslikavanjem jedne do dvije čaše, a danas ručno ukrašava setove s bocom.
-Nisam mislila da će stvoriti toliki interes. Sjećam se prošle godine i prve sezone na štandu kad nisam znala ni koliko ću toga proizvoditi, koliko će to biti traženo, što će najviše ići… Kad je muž uspio ‘uskočiti’ na štand, tada sredinom ljeta, bilo mi je puno lakše jer sam imala više vremena. Počela sam raditi setove čaša za vino, martini, gin i to od kristala, turskog i francuskog stakla. Nekad bih oslikala veliki set s bocom, primjerice, konjaka uz četiri čaše. To je ispao najtraženiji proizvod na štandu, ali i preko interneta. Ljudi se često znaju prepasti i pitaju: ‘Kako ćemo to nositi da se ne razbije?’. Mi smo se ‘uštosili’ i sve ih dobro zapakiramo i osiguramo. Slali smo ih i poštom te nijedna nije došla ljudima slomljena – naglasila je Diana. Najčešći kupci navedenih rukotvorina su Britanci i Amerikanci koji cijene, kako ističe, autohtone i unikatne proizvode te – ne pitaju za cijenu.
Maske s motivom Dubrovnika
Novi proizvod kojeg imaju u ponudi od ovog ljeta su i maskice, naravno s motivima Dubrovnika. Ispočetka se nisu htjeli upuštati u proizvodnju ovog sada neizostavnog ‘komada’ u razdoblju koronavirusa. No, ljudi su im svakodnevno dolazili do štanda i pitali imaju li maske s motivom Dubrovnika.
-Inače, dosta smo kasno krenuli sa štandom, u sedmom mjesecu. Svima nam je bio pun kufer koronavirusa i nisam htjela izrađivati maske i prodavati ih. No, ljudi su mi s vremenom počeli dolaziti na štand i pitati imam li maske. Krenuli smo u proizvodnju ručno oslikanih maskica. Dakle, nije riječ o printu. Miris boje se ne osjeti jer se izvuče kroz pranje – kaže nam Diana. Riječ je o jako traženom proizvodu, a nedavno su dvije maskice poslane čak i na Jamajku! ‘Fascinira me da netko nosi moj prikaz Grada u nekoj dalekoj državi’, kroz smijeh će Diana. Priznaje kako je ova sezona, odnosno njihovo poslovanje na štandu, bilo, nažalost, loše.
-Institucije su nam pomogle i oslobodile su nas određenih plaćanja, no ova se godina ne može usporediti s prošlom. Ali, bili smo svjesni svega, no nadali smo se da će rujan i listopad biti bolji. U rujnu je promet, usporedno s osmim mjesecom, pao za 80 posto – istaknula je.
Ručno oslikana drva
S obzirom da je puna ideja, nedavno joj je na um pala još jedna i to za izradu novog proizvoda kojeg planira uvesti u prodaju iduće sezone.
-Naime, nabavila sam dosta drva, i na njima sam planirala napraviti adventske vijence, s obzirom da imamo i božićnu ponudu. No, ova su drva ispala manja nego što mi je trebalo. Odlučila sam ih ipak iskoristiti i napraviti neku umjetninu. Krenula sam jednu večer crtati, također motive Grada, ponovno na jedan apstraktan način. Moja ideja je da to bude slika, jedan lijepi suvenir ili čak sat s ručnom oslikanom pozadinom. U fazi sam izrade i usavršavanja – ističe nam Diana čije adventske vijence najčešće kupuju domaći ljudi. No i stranci su, pogotovo prošle godine (kad su radili sve do prosinca), znali kupiti ručno oslikane kuglice.
-Smatram ovo pristojnim poslom, u kojem uživam raditi. Zauzvrat ljudima nudim nešto što neće naći na drugom mjestu te uspomenu koju će pamtiti – reći će naša sugovornica.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 28. istopada 2020.