NOVINE
U već petoj suradnji Stevena Spielberga i Toma Hanksa stiže nam istinita priča o ‘Pentagonskim spisima’, nizu dokumenata na 7.000 stranica u kojima se krije istina o ratu u Vijetnamu i tome kako su američki predsjednici već od samog početka rata znali da ga ne mogu dobiti, ali unatoč tome su stalno slali nove vojnike. Nakon prve objave dolazi do zabrane od strane Nixona i suda pa se urednik konkurentskog Washington Posta, u čijoj ulozi je Tom Hanks, i vlasnica Meryl Streep, koji u međuvremenu dođu do svih dokumenata nađu se pred odlukom – odustati od priče ili objaviti i riskirati ne samo propast novina, već i zatvor.
Iako je Spielbergov posljednji film Blagi fantastični gorostas razočarao, s Novinama se jedan od najboljih redatelja vraća u formu. Unatoč malo sporijem startu, čije scene su ipak važne za samo završnicu, Novine su iako im tema nije previše ‘televizična’, napet film čije su neke scene najviše zahvaljujući Spielbergu, napete poput uzbudljivog špijunskog trilera.
Zanimljive su i scene u kojima se prikazuje kako se tiskaju novine, pogotovo s gledišta današnje digitalne generacije, ali Novine nisu priča o tome kako novine nastaju, pa čak niti kako se dolazi do informacija već o tome što su novine i kome bi trebale služiti. Jesu li tu da bi se na njima zarađivalo, jesu li tu da služe određenoj političkoj garnituri, ili su ti da donose informacije bez obzira koliko one (ne)povoljne bile? Novine su ujedno možda najbolji pokazatelj koliko današnje novinarstvo nije niti ‘n’od nekadašnjeg.
Film, koji dodavanjem stvarnih snimki telefonskih razgovora Nixona dobija dodatnu dozu realnosti, nose i nevjerojatne glumačke izvedbe Toma Hanksa, Meryl Streep ali i svih ostalih od kojih posebno treba istaknuti Boba Odenkrika, poznatijeg vam kao odvjetnika Saula iz Breaking Bada i vlastitog Spinoffa.
U moru filmova o superherojima, i adaptacija svih mogućih teen knjiga, Novine vjerojatno neće najbolje proći na box officeu što je šteta. Pođite i pogledajte ovaj hvale vrijedan film.
DO POSLJEDNJEG DAHA
Prema istinitom događaju je i drugi film koji je stigao u naša kina. Redateljski debi cijenjenog glumca Andyja Serkisa koji se krio iza CGI dorađenih likova Golluma i majmuna Caesara u Plamet majmuna trilogiji je priča o Robertu Cavendishu koji u 28. godini zbog polija ostaje paraliziran. Unatoč lošim prognozama, koje su mu davale svega nekoliko mjeseci života, Cavendish uz pomoć svoje odabranice i njezine braće, kao i revolucionarnog izumitelja Teddyja Halla, kreće u borbu za život – odgajajući pri tom svoga sina, putujući i pomažući drugim pacijentima sa sličnom dijagnozom.
Do posljednjeg daha je još jedan od onih motivirajućih filmova koji će nas obične ljude koji kukamo na najobičnije probleme podsjetiti da ima ljudi koji se s puno težim životnim izazovima nose s puno više volje.
Andrew Garfield, jedan od onih glumaca kojeg je nemoguće ne voljeti, je idealan glumac za ovakav film, kako svojom simpatičnom pojavom, tako i izuzetnim glumačkim sposobnostima koje je demonstrirao u filmovima poput Šutnje ili Grebena spašenih. Ali, koliko je Garfield blagoslov za ovaj film toliko je i kamen oko vrata jer cijeli film kao da je prilagođen njemu i njegovoj simpatičnosti pa je cijela priča prilično mekša nego što mi morala biti. Nedovoljno istražujući priču koliko je Cavendishova bolest utjecala na ljude oko njega, Do posljednjeg daha je ružičasta oda njegovoj pobjedi nad bolesti i prognozama, što itekako djeluje motivirajuće, ali istovremeno ostaje dojam da je puno toga lošega što ide uz ovakve bolesti, gurnuto ispod tepiha.
Bez obzira na sve rasprave oko realističnosti same priče, ostaje činjenica da je Do posljednjeg daha priča koja se trebala ispričati, priča o volji i tome koliko volja može daleko odvesti.
Više recenzija potražite na stranici Lone Wolf.