NAJVEĆI SHOWMAN
Najveći Showman je mjuzikl inspiriran pričom o P.T. Barnumu, snalažljivom poduzetniku koji se uspio sam izvući iz siromaštva i ne samo da je postao majstor sasvim nove umjetnosti imidža i promocije nego i jedan od prvih američkih milijunaša koji je sam stvorio svoje bogatstvo, Barnum & Bailey Circus, koji je nažalost ove godine, nakon 146 godina, zauvijek zatvorio svoja vrata.
Nakon La La Landa stigao nam je tako još jedan mjuzikl, ali za razliku od La La Landa Najveći Showman je puno više mjuzikl u smislu te riječi, s puno više glazbenih brojeva, ali zarazno dobrih glazbenih brojeva jer se redateljski debi Michaela Graceya može pohvaliti stvarno vrhunskim soundtrackom što nije iznenađenje s obzirom da su pjesme u filmu djelo Benja Paseka i Justina Paula, dvojca koji je pisao glazbu i za La La Land.
Osim zarazno dobrih pjesama, koreografija glazbenih i plesnih točaka je savršena, a s obzirom da je fotografija filma, za koju je zaslužan Seamus McGarvey koji je radio i na visoko stiliziranim filmovima poput Računovođe, Noćnih životinja ili nove Godzille, fenomenalna ovaj film je doslovno pravi praznik za oči i uši.
Savršeno odabranu glumačku ekipu predvodi Hugh Jackman kojem mjuzikli nisu nepoznanica i koji je svoj kvalitetni bariton već pokazivao. Posebno impresivna je i kazališna glumica u svom filmskom debiju, Keala Settle, u ulozi bradate dame, Zac Efron zna i pjevati i plesati i iako možda kvalitetom glume nije baš na nivou ostatka ekipe, Rebecca Ferguson je jedina koja stvarno i ne pjeva, ali to niti malo ne smanjuje utisak koji ostavlja, prelijepa Michelle Williams ne dolazi do izražaja kao u Manchester by the Sea ali još uvijek itekako ostavlja do daha, dok Zendaya još jednom pokazuje da itekako ima talenta te da ima budućnost u filmskoj industriji.
Ali Najveći Showman nije samo spektakl poput cirkuskog spektakla kojeg prikazuje, već je i lijepa priča o tome kako treba slijediti svoje snove, kako treba prihvaćati raznolikosti, kako treba biti ponosan na ono što jesi, ali i kako nas prvotni uspjeh može zavarati i promijeniti. Sve ove poruke koje ovaj film donosi se ne gura gledatelju pod nos nego se serviraju na jedan lijepi i ne nametljivi način.
Najveći Showman je prekrasan film s odlično odabranom glumačkom ekipom, toplom pričom koja gledatelja na kraju ostavlja dobro raspoloženog, izuzetnom koreografijom i zaraznim pjesmicama. Ne dajte se pokolebati time što je riječ o mjuziklu već pođite pogledati Najvećeg Showmana – nećete požaliti.
JUMANJI: DOBRODOŠLI U DŽUNGLU
Jumanji: Dobrodošli u džunglu nije reboot, ali nije ni tipičan nastavak jer je neizravno vezan za Jumanji iz 1996. godine s Robinom Williamsom, a donosi priču o četvero srednjoškolaca koji završe u srednjoškolskoj kazni gdje vrijeme odluče ubiti igrajući staru videoigru Jumanji koju slučajno otkriju.
Međutim, igra ih uvuče u svoj svijet u kojem postaju likovi iz igre u kojoj moraju proći opasnu avanturu ukoliko žele pobijediti i vratiti se u stvarni život.
Da bi se povezao sa starijim filmom novi Jumanji na početku filma radnju vraća u 1996. godini gdje se društvena igra Jumanji pojavljuje u svega dva kadra. Malo više od dva desetljeća kasnije, društvena igra postaje video igra jer današnji klinci vjerojatno i onako ne znaju što je to društvena igra. Odluka je to koja je u stvari dobra jer Jumanji:
Dobrodošli u džunglu samo iskorištava ime Williamsovog filma, te želi da ga se gleda kao zaseban film. Iako mu mlađi gledatelji jesu primarno tržište, Dobrodošli u džunglu se prilično oslanja na komediju, a zahvaljujući izboru glumaca imat će prođu i kod nešto starijih. Priča se uglavnom temelji na tome da srednjoškolci postaju avatari koji su im totalna suprotnost stvarnosti, pa situacija u kojoj šmokljan postaje nabildani frajer, selfijima i Instagramom opsjednuta tipična američka plavuša postaje srednjovječni debeljko, samozatajna djevojka koja ulaže baš ništa u svoj izgled postaje komad, dok omiljena faca i vođa navale lokalne momčadi američkog nogometa postaje brbljavi kepec koji nije dobar baš u ničemu, daje neograničen potencijal za smijeh. I velikom većinom ga i iskorištava jer će baš te situacije biti izbor najvećeg smijeha. Pogotovo situacije s Dwayne Johnsonom.
The Rock je jedan od onih glumaca sa širokom frajerskim osmijehom koje je nekako nemoguće ne voljeti, i čiji će filmovi koliko god bili loši opet baš zbog njega biti OK. Johnson i Kevin Hart su dvojac oko kojeg se vrti film, a glumačku ekipu zaokružuju raspoloženi Jack Black te Karen Gillan koja ostaje nekako u sjeni, i tu kao da je samo da izgleda dobro.
Jumanji donosi akciju kakvu smo i očekivali za ovaj film, dakle ništa preduboko ali radnja i ne treba biti nekakva previše smislena kada je ovakav tip filma u pitanju. Jedino bi značajno kvaliteti filma pridonijelo da je negativac bolji jer ovako cijela misija koju moraju proći glavni junaci i nema neki dojam opasnosti pa se u konačnici sve svodi na smijeh, bacajući sve ostalo u drugi plan.
Jumanji: Dobrodošao u džunglu je na kraju solidan film koji će vas opustiti i nasmijati, ali koji neće predugo ostati u vašoj memoriji. Ako ga pogledate iz dvorane ćete izaći opušteni, a ako ga ne pogledate nećete previše propustiti.
Više recenzija potražite na stranici Lone Wolf.