VELIKA IGRA
Aaron Sorkin je jedan od najcjenjenijih scenarista, čovjek koji je napisao scenarije za odlične filmove poput Malo dobrih ljudi, Društvene mreže, Igre pobjednika ili Steve Jobsa, te osmislio i napisao izvrsne i nagrađivane serije poput Zapadnog krila ili Uredništva. Nakon niza izvrsnih scenarija koje su drugi pretvarali u hvaljene filmove i serije, Sorkin se odlučio po prvi put stati i iza kamere, a za svoj redateljski prvijenac izabrao je istinitu priču o Molly Bloom, adaptiravši njezine memoare izuzetno dugog imena – Molly’s Game: From Hollywood’s Elite to Wall Street’s Billionaire Boys Club, My High-Stakes Adventure in the World of Underground Poker.
Velika igra je fasinantna priča o djevojci koja je od bivše američke skijašice koja je zarađivala konobareći postala voditeljica najekskluzivnijih ilegalnih kockarnica koje su posjećivale filmske zvijezde, magovi s Wall Streeta, sportaši… Priča o Molly Bloom je toliko nevjerojatna da ostavlja dojam da je fikcija, iako je istinita priča.
Za prenošenje ovako kompleksne i zanimljive priče u format filma teško da je bilo bolje osobe od Aarona Sorkina pa je očekivano scenarij odličan što potvrđuje i nominacija za Zlatni globus. Sorkin kao redatelj i scenarist uzima vrijeme za ispričati priču, što na kraju rezultira trajanjem od 140 minuta, ali svaka scena ima svoju svrhu i pridonosi shvaćanju cijele situacije, pogotovo motiva glavne junakinje koja bi u biti zbog vođenja ilegalnog posla trebala biti negativka, ali koju kao takvu nikada ne doživljavamo.
Filmom dominira fantastična Jessica Chastain kojoj barem nominacija za Oscara ne bi smijela pobjeći. Glumica, koja je u svakom filmu izvrsna, ovdje podiže svoju letvicu još više i bez sumnje je u svojoj najboljoj ulozi karijere, a sa Idrisom Elbom, koji prilično opušta atmosferu filma, tvori odličan par s jako dobrom kemijom.
Ukoliko volite kompliciranije životne priče i inteligentne filmove koji stvari predstavljaju onakve kakvima jesu, Velika igra je film uz kojih će vam preko dva sata vrlo brzo proljetjeti.
VAMPIRKO
Nova animirana godina počinje Vampirkom, nakon Moje čudovišne obitelji, još jednim europskim filmom, ovaj put iz zemlje tulipana. Napravljen prema serijalu fantasy knjiga za djecu Der kleine Vampir njemačke spisateljice Angela Sommer-Bodenburg Vampirko je priča o vampiru Rudiju koji se sprijatelji sa dječakom Antunom koji je inače veliki fan priča o vampirima. Ali kako će Antun objasniti svojim roditeljima zašto njegov prijatelj nosi crni plašt i ima šiljaste zube? Upravo nam to pokazuje ovaj blic (samo 82 minute dugi) crtić
Vampirko je vjerojatno najbolji mogući animirani film za početak godine. U vrijeme kada su svi izmoreni proslavama blagdana malo je kome do previše kompliciranih stvari, pa je ležerni crtani s jednostavnom radnjom i bez negativaca upravo ono što će mnogima dobro doći. Radnja vampirka je simpatičan, opuštajuća i iako nema toliko humora kao oni „pravi crtići“ Pixara i Disnexa, dovoljno je dobar da većina roditelja iz pratnje ne požali što je odvela svoje najmlađe u kino.
Vampirko je ujedno jedan od onih filmova koji će biti zanimljiv djeci i roditeljima, iako će ga možda ona srednja generacija naći i ne baš pretjerano zanimljivim. Dok će se djeca pronaći u svakom crtanom, roditelji se u ovom slučaju pronalaze u situaciji u kojoj se često nalaze – procjenjivanju tko je dobar za druženje s njihovom djecom, a tko ne, da bi onaj srednji uzrast logično ostao zapostavljen.
Za razliku od animacije, koja nije na nivou današnjih trendova, Vampirko se u našem slučaju može pohvaliti boljom sinkronizacijom od uobičajene. Najčešći problem kod hrvatske sinkronizacije teenagera su korištene „guba“ izraza koji su možda poznati djeci s kontinenta, ali ne i mladima s ovog podneblja. Toga u Vampirku srećom nema, a čak i glasovi imaju više žara nego što smo navikli.
Vampirko sigurno nije animirani film koji će se na kraju godine svrstavati među one najbolje, ali je sasvim pristojan za lagani početak godine.
Više recenzija potražite na stranici Lone Wolf.