Režanje, pokazivanje zuba, griženje u prazno i pravi zagrizi znakovi su agresivnog ponašanja. Iz pseće perspektive uvijek postoji razlog za agresivno ponašanje. Tom prilikom Mirko Juranović, aktivist za provođenje socijalizacije kod pasa, dao je nekoliko savjeta.
Jedan dio vlasnika, nebitno radi li se o čistokrvnom psu ili mješancu, ne može sa svojim ljubimcima izaći na kraj, bilo kod kuće bilo na ulici. Kod kuće psi vode glavnu riječ i vlasnici udovoljavaju njihovim prohtjevima i željama, oni zauzimaju mjesta na foteljama ili ležajevima odakle ih nitko ne smije maknuti, pa čak im se ne usude uzeti iz usta ili narediti da prestanu gristi obuću i druge predmete. Na ulici takav pas ne doživljava vlasnika kao gospodara, već preuzima kontrolu u „svoje ruke“. Prilikom šetnje, kad ugleda drugoga psa ili ljude, počne natezati povodac, podizati dlaku i rep, lajati, režati, pokazivati zube i tako na kraju dođe i do ugriza ili drugog psa ili čovjeka. Tada si vlasnik postavlja pitanje ima li agresivnog psa, što učiniti i kome se obratiti.
REŽANJE, POKAZIVANJE ZUBA…
Agresivno ponašanje kod pasa je bilo koji oblik ponašanja s ciljem zastrašivanja ili ozljeđivanja osobe ili druge životinje. Režanje, pokazivanje zuba, griženje u prazno i pravi zagrizi znakovi su agresivnog ponašanja. Iz pseće perspektive uvijek postoji razlog za agresivno ponašanje. U određenoj situaciji neki psi će biti agresivni, a neki ne. Nekim psima je dovoljan samo mali poticaj za agresivnu reakciju, dok druge možete dovoditi u razne situacije, ali nikad neće pokušati ugristi. Visina 'praga' agresivnog ponašanja ovisi o okolini i o genetskim faktorima. Ako je prag nizak, veće su šanse da će pas agresivno reagirati. Prag se može povisiti raznim metodama, a sve ovisi o spolu psa, dobi, pasmini, karakteru i iskustvu instruktora koji školuje psa. Osnovni utjecaj ima prirođeni (genetički) faktor, pa će zaštitničke pasmine koji su uzgojene za čuvanje, kao njemački ili belgijski ovčar, doberman, rotvajler biti puno agresivnije od labradora, retrivera, koker španijela itd. Također križanjem pasmina može se dobiti nestabilan temperament. Ostali utjecaji su okolina, uvjeti života, nedostatak odgoja i socijalizacije, pretjerano kažnjavanje, napad agresivnog psa, izoliranost od ljudi ili učestalo maltretiranje od djece. Nekoliko je vrsta agresivnog ponašanja – agresivnost uzrokovana dominacijom ili strahom, teritorijalna, protektivna, preusmjerena, predatorska ili naučena agresivnost
OPASNI PSI I ZAKON
Temeljem Pravilnika o opasnim psima Ministarstva poljoprivrede, opasan pas je bilo koja jedinka te vrste koja je ničim izazvana, napala čovjeka i nanIjela mu tjelesne ozljede ili ga usmrtila, ili ničim izazvana napala drugog psa ili mu nanijela teške tjelesne ozljede ili uzgajana i/ili dresirana za borbe pasa. Također opasan pas je pas pasmine terijera tipa bull i njegovi križanci koji potječe iz nekontroliranog uzgoja. Kategorija ovih pasa obavezna je nositi zaštitnu brnjicu dok se nalaze na javnom mjestu, ne smiju se davati na čuvanje drugim osobama i moraju imati posebno ograđen prostor, odnosno kavez, sa jasnim i vidljivim natpisom OPASAN PAS, a vlasnik mora imati navršenih 21 godinu života. Kada se dogodi neželjeni događaj, automatski se pokreće lančana reakcija, nadležna tijela državne uprave provode postupak. Po prijavi veterinarske inspekcije licencirani aktivist za provođenje testa socijalizacije za opasne pse Hrvatskog kinološkog saveza provodi testiranje. Prije samoga testiranja moraju se utvrditi sve činjenice koje su dovele do neželjene posljedice. Naravno, mora se paralelno provoditi i Zakon o zaštiti životinja, jer dosadašnjim iskustvom u velikoj većini slučajeva kriv je sam vlasnik psa, a u određenom postotku i sama žrtva ugriza. Vlasnik psa mora biti svjestan da on snosi svu nastalu štetu koju počini njegov pas, kao i cjelokupni nastali trošak provođenja testa socijalizacije. Zbog nedovoljnog informiranja javnosti većina građana misli da se takav pas odmah eutanazira, ali to nije točno, zato se provode testovi socijalizacije. Psa se može oduzeti neodgovornom vlasniku i udomiti ga. Kažnjavanje psa neće pomoći već samo pogoršati problem. Ukoliko je agresija uzrokovana strahom, kažnjavanje će samo još više uplašiti psa pa će on postati još agresivniji. Problem agresivnog ponašanja neće nestati sam od sebe. I u slučaju kada se problem pokušava riješiti kod kuće, potrebna je pomoć instruktora za školovanje pasa. Psa je potrebno držati pod kontrolom, jer je vlasnik odgovoran za njegovo ponašanje i izbjegavati situacije u kojima bi pas mogao postati agresivan. Sterilizacija ili kastracija mogu pomoći u smanjivanju sklonosti prema agresivnom ponašanju.