Plesači Step ‘n’ Jazz-a ostvarili s izniman uspjeh i u polufinalu Supertalenta i to koreografijom koja je predstavljala spoj stepa i tradicije. Svojim su energičnim nastupom oduševili i žiri i publiku te izborili svoj put u finale. U svojoj posljednjoj izvedbi, step i narodne plesove kombinirali su uz ritmove pjesme ‘Rim Tim Tagi Dim’ Baby Lasagne. Za hvale vrijednu koreografiju, zaslužna je njihova voditeljica i koreografkinja Linda Valjalo, koja nam otkriva brojne zanimljive detalje.
Za početak, kakav je osjećaj ući u finale, ali i dobiti zlatni gumb – i to od Martine koju mnogi smatraju najstrožim članom žirija? Što znači taj uspjeh za Vas i za Vaš rad?
Jako puno nam znači što smo dobili zlatni gumb jer to potvrđuje i više od toga da smo samo dobro plesali. Kada je riječ o ovakvim posebnim nagradama, kao što je zlatni gumb, znači da si napravio nešto posebno, emotivno i da si dopro do publike. Vjerujem da je koreografija bila takva da su oni osjetili nešto dok su gledali naše plesače pa nam je to potvrda da osim što su tehnički dobri, imaju i posebnu izvedbenu energiju kojom uspiju doprijeti do publike i samim dobitkom zlatnog gumba to je i potvrđeno tako da je to stvarno velika stvar za nas. Što se tiče ulaska u finale, jako smo zadovoljni, jako smo uzbuđeni za ono što slijedi dalje. Ne mogu reći da smo išli s ikakvim očekivanjem.
I 2019. ste također sudjelovali na Supertalentu, a i tada ste ušli u finale. Kako ste došli na ideju da se opet prijavite?
Ja, kao trener, gledam na ovo kao samo na još jedan dio edukacije jer velika je razlika plesa za natjecanje, kazalište i televiziju. To su tri vrlo različite pozornice koje zahtijevaju drukčije načine izvedbe. Smatram da će na taj način postati što kompletniji plesači, tako da je prijava više išla iz tog aspekta, da ponudim toj djeci priliku da vide kako se radi na televiziji, kako se snimaju emisije, da vide produkciju. Ako se u to dogode i dobri rezultati, to je samo još jedan veliki plus koji nas potiče da idemo dalje. Nama se generacije izmjenjuju tako da ih je danas samo nekoliko iz ekipe 2019. godine. Htjela sam da i oni koji su tada bili najmlađi i najneiskusniji iskuse ovo, a pauza od pet godina bila je dovoljna da se ekipa izmijeni.
Kako to da je izbor pao upravo na pjesmu Baby Lasagne ‘Rim Tim Tagi Dim’?
Moram priznati da sam kao i cijela Hrvatska bila zaluđena cijelom tom Eurovizijom, općenito je Marko svima nama baš lijepo ‘sjeo’. Koliko god je uspjeha napravio, ostao je prizemljen, jako je pristojan i ugodan za slušati. Bio je rezerva, a napravio je nezapamćeni rezultat za Hrvatsku, to je bila tako lijepa priča u koju smo bili svi uključeni. Odlučila sam već na audiciji ako prođemo dalje da bih htjela raditi na njegovu pjesmu, kao jedan oblik naše zahvale njemu jer je zaista ujedinio Hrvatsku i lijepo nas predstavio vani.
Je li Vam se možda Baby Lasagna javio nakon nastupa?
Nije nam se javio, ali vjerujem da ima puno posla, tu je i velika turneja po Europi pa je teško da sve poprati. Nadam se kako će naš nastup ipak naći put do njega preko društvenih mreža.
Komentari žirija bili su zaista lijepi, Maja je čak istaknula kako joj je ovo bio najdraži zlatni gumb. Koliko znače ovakvi komentari za daljnji rad i napredovanje?
Pozitivni komentari pokazuju nam da su osjetili dobru energiju i jake emocije, što je zapravo i posao jednog plesnog umjetnika – da publika ide doma zadovoljnija i sretnija.
Maja je baš spomenula tu energiju i veselje Vaše skupine koja jednostavno izlazi iz njih. Kako ste uspjeli to postići?
Svi naši članovi su napredni plesači koji se plesom bave već dugi niz godina te je u ovome većina njih još od vrtićke dobi ili od prvog razreda osnovne škole. Sva djeca su zapravo odrasla s nama i imaju puno iskustva. Iza njih su razni nastupi tijekom godina, ali i brojna natjecanja. Ta djeca imaju toliko iskustva i toliko su uronjena u taj plesni svijet, jednostavno znaju svoj posao i što se očekuje od njih. S druge strane, toliko vole to što rade, toliko su tamo htjeli biti i pokazati se, tako da je prirodno kada imaju tako veliku želju da se to odmah i osjeti, vidi im se u očima, u pokretima i energiji. Kada je neka grupa na pozornici i kada se ta grupa osjeća i uvježbana je kao jedno, onda se energija jedne osobe udvostruči s energijom one osobe koja je pokraj nje. To je zato što imaju puno treninga zajedno i zajedno su dugi niz godina i jednostavno kada dođu na pozornicu oni i bez razgovora i bez gledanja osjećaju jedni druge i onda se ta energija jako osvjetljava.
Kako su izgledale pripreme, uvježbavanje? Koliko Vam to vremena oduzima?
Bilo je dosta izazovno, puno sati i puno rada obilježilo je to razdoblje, ali to su djeca koja su navikla raditi, imaju radnu naviku, a vole provoditi i vrijeme zajedno. Ima dana kada kao trener vidim da su umorni i onda taj dan malo više razgovaramo ili radimo neke zabavne stvari. Kao trener jednostavno moraš imati osjećaj prema ljudima koji su u prostoriji. Kad osjetiš da taj dan nisu psihički spremni raditi onda je kontraproduktivno inzistirati na napornom radu, to se onda odradi na neki lakši način.
Iako ste spomenuli da su to profesionalci i da je to njihov život, postoje li možda ipak oni koji se bore s tremom pogotovo kada je riječ o televiziji? Imate li neke savjete za njih?
Trema je prirodna stvar, ljudska smo bića i imamo osjećaje. Oni koji govore da nemaju tremu, ustvari ne govore istinu. Svaka osoba, pa i najveće zvijezde poput Beyoncé, koje to svakodnevno rade imaju tremu svaki put prije nastupa. Međutim, tu tremu oni u svojoj glavi pretvore u adrenalin koji ih gura dalje. Plesačima treba objasniti da su toliko izvježbani i sigurni u ono što rade da nema nesigurnosti u neke greške. Ako i promisle da će biti grešaka, ti im kao trener moraš objasniti da će u bilo kojoj emotivnoj situaciji u kojoj se nalaze oni to opet vrhunski odraditi. Imaju mišićnu memoriju koja im u tome jako pomaže. Tijelo sve zbog vježbe radi nekako automatski i onda kad znaju da će tijelo sve samo preuzeti i da ne moraju puno razmišljati, to im stvori veliko olakšanje. Trema je nešto što će biti uvijek prisutno, ali ako znaš da si dobro pripremljen, lakše je prihvatiti da čim dođeš na pozornicu trema jednostavno nestane.
Čitate li komentare publike na društvenim mrežama? Koliko Vam znači vidjeti da se Vaš rad i trud cijene i prepoznaju?
To nam je jako važno, pogotovo jer se bavimo stepom. Step se smatra nečim staromodnim, neki vjeruju i da više ne postoji. Oni koji znaju da postoji, još uvijek misle da se izvodi na isti način kao u zlatno doba Hollywooda. No, step je ustvari jako živ danas, ima ga puno po svijetu i jako je napredovao te poprimio suvremeniji oblik. Kao zaljubljenicima u step, jako nam je važna publika koja nije step publika. Želimo ih educirati da vide da je to nešto što je jako zabavno djeci.
Spomenuli ste i emotivne aspekte koje ste prenijeli na publiku. Postoji li neka poruka koju ste željeli prenijeti ovo izvedbom?
Koreografija koju smo radili na audicijskoj izvedbi imala je stvarno jaku poruku. Ovo je bilo više u smislu: Idemo na pozornicu, idemo rasturiti i pokazati koliko obožavamo plesati, koliko je ta pjesma jaka i prenijeti tu neku pozitivnu energiju na sve.
Koji su Vam planovi za dalje, odnosno finale koje Vas uskoro očekuje? Što bi poručili publici?
Već smo duboko u pripremama, ne možemo nažalost otkriti o čemu će se raditi. No, sve građane Dubrovnika pozivam da nas gledaju i da nas podrže, a finale će se održati 22. prosinca. U ovoj emisiji se može i glasati, publika je ta koja odlučuje, stoga vas pozivam da budete spremni ako vam se naš rad sviđa.
EKIPA S OVOGODIŠNJEG SUPERTALENTA
Oni su rasturili!
Na natjecanju je sudjelovalo 22 taleniranih mladih plesača: Iva Vidak, Katarina Kanostrevac, Paula Kapović, Ines Rossetti, Bruna Miletić, Nika Simoni, Ana Vidak, Karla Kanostrevac, Iva Kanostrevac, Dora Poljak, Iris Bošković, Veronika Sentić, Andrea Bašić, Nicole Žarak, Anamaria Štaka, Lora Marunić, Nika Matana, Luciana Gospodnetić, Tija Lukšić, Vanesa Avdić, Iva Lučić i Stjepan Lazar.
Foto: Nova TV