Elizabetin most, a kasnije i Jelisavin most preko rijeke Neretve, bio je simbol Metkovića te je krasio mnoge tadašnje razglednice. Prije 52 godine, na žalost mnogih, zamijenjen je novim modernističkim mostom koji se sad zove ‘Lučki most’. Mnogi i dalje ne mogu prežaliti odluku tadašnje vlasti te taj događaj nazivaju jednim od najvećih kulturocida. Vlasti su odlučile da se postojeći most mora srušiti i zamijeniti novim jer je, po njihovim tvrdnjama, predstavljao Austro-ugarsku vladavinu.
Stari Elizabetin/Jelisavin most izgrađen je davne 1895. godine, a otvoren je za promet 5. prosinca te godine. Prvotni naziv dobio je prema carici Elizabeti Austrijskoj, supruzi Franje Josipa I., a kasnije su mu mijenjali ime po politički prilikama. Bio je miniran 1944. godine, za vrijeme Drugog svjetskog rata kada su se hrvatske oružane snage i njemačka vojska povlačile, no nije bio srušen. Ipak, u noći s 29. na 30. siječnja 1945. godine most je bio srušen prilikom povlačenja hrvatskih oružanih snaga iz Mostara. Srušen je luk prema desnoj obali Neretve, a oštećen je bio i središnji luk. Time je napravljena velika šteta za tadašnje gospodarstvo i promet, ne samo za Metković, nego cijelu regiju. Obnavljali su ga iduće tri godine, a do tada su Neretvu prelazili preko skele na čelično uže koja se nalazila 100-tinjak metara uzvodno.
Kao željezni konstrukcijski most s tri vitka polukružna luka,s vremenom je postao uzak za prometanje rastom broja stanovništva i sve većim prometovanjem, a bio je rizičan i za pješake koji nisu imali odvojen dio za hodanje. Sredinom lipnja 1972. godine most je proširen, oslonjen je na ista uporišta s nosačima, sa širom prometnom središnjom stazom, a izgrađena su i dva nogostupa za pješake. Lokalno stanovništvo vjeruje kako se stari most mogao ostaviti za pješake i bicikliste te da ga ni u kojem slučaju nije trebalo rušiti jer je godinama bio simbol njihovog grada te odluku tadašnje vlasti smatraju ishitrenom i nepromišljenom, a građane se, iako je stvar javnog interesa, nije ništa pitalo.
