Knjiga ‘Mrvice za Lazara’, koja je dobila naziv po istoimenoj pjesmi se sastoji od pedesetak pjesama podjeljenih u tri ciklusa.
Ciklusi se ne razlikuju strogo, možemo reći da se čak isprepliću i na jedan način povezuju u kompaktnu cjelinu. U pjesmama zavirujem u unutarnji svijet čovjeka pojedinca, osobe koja promišlja i stalno se propituje o svijetu oko sebe, svijetu u sebi, isprepletenostih tih svijetova… To je jedan vid filozofsko duhovne poezije, ali na moj način – otkriva za novi broj DuLista Stanko Krnjić, autor nove zbirke poezije, četvrte po redu, koja će se predstaviti 17. siječnja u 19 sati u hotelu Kompas, o knjizi će govoriti akademik Luko Paljetak, nakladnik Zoran Bošković. Stihove će govoriti glumac Kazališta Marina Držića Boris Matić. Za glazbeni dio zadužen je Vedran Mezei, a voditelj programa je Boris Njavro. ‘Mrvice za Lazara’ četvrta je autorova zbirka pjesama, djelo koje je nastavak dugogodišnjeg pjesničkog stvaralaštva ovog dubrovačkog pjesnika, dobitnika nagrada i sudionika mnogih pjesničkih susreta, a autor nam je kazao kako ‘jedan dio pjesama ima biblijske motive, ali i jedan drugačiji pogled na njih, a taj pogled opet proizilazi iz stalnog propitivanja i potrebe da se poviri na nešto iz nekog drugačijeg kuta’.
Nastavak dosadašnjeg rada
– U isto vrijeme neke pjesme su i ljubavne jer pjesnik, u ovom slučaju ja, komuniciram s nekom imaginarnom ženom razgovarajući o ovim temama i načinom kako one utječu na odnos nas dvoje. U svakom slučaju, mislim da pjesme imaju notu provokativnosti koja tjera čitatelja na razmišljanje nakon čitanja. Knjiga je izašla u ‘Nakladi Bošković’ iz Splita, a knjigu je uredio i pogovor napisao akademik Luko Paljetak – ističe Krnjić, koji odgovara i na pitanje na koji način je zbirka povezana s prve tri knjige i je li nastavak ili pak sasvim novi sadržaj. — Knjiga je svakako nastavak mog dosadašnjeg rada, pogotovo nastavak prošle knjige. Stil pisanja i forma su istovjetni kao i u ‘Kroničaru svega’ s tim što mislim kako u ovoj knjizi još malo dublje prikazujem krajolike unutarnjeg svijeta čovjeka pojedinca u ovom svijetu. Taj unutarnji svijet kao tema pjesama me sve više inspirira. Sastavljen je od psihologije, duhovnosti, sušte egzistencije, ne samo u materijalnom svijetu već i u svim svijetovima koji čine naš život. Za takvo pisanje treba prodrijeti u glavu, dušu, srce čovjeka i pokušati prenijeti na papir dio onog što se odigrava u tim svjetovima. Kako je knjiga nastala relativno brzo, od zadnje knjige, možemo govoriti u novom sadržaju, ali ne radikalno i novim temama i načinu obrade istih – ističe autor čije su pjesme nerijetko nazvane ‘jasnima’ i ‘britkima’. Stoga smo ga pitali čemu najviše teži.
Nigdje ne žurim
– Ne pišem duge pjesme jer mislim da se sasvim jasno može izreći i u kraćim formama ono što se želi. Iz tog proizilazi da nema puno okolišanja u pisanju već se odmah prelazi na glavnu misao i ponekad manje, ponekad više jasno govori čitatelju ono što se želi. Svaka pjesma, mislim, bi trebala imati i svoj nevidljivi nastavak, a to je onaj tren kad čitatelj pročita pjesmu, odloži je i počne razmišljati o napisanom, odnosno pjesma ga sama natjera na to. E, taj dio je jako bitan, trenutak kad čitatelj počinje propitkivanje i praktički se pridružuje pjesniku u toj radnji. Mislim da većina mojih pjesama ima taj dio i ako svaka knjiga ima u sebi bar par pjesama koje će natjerati čitatelja na ovakvu reakciju, mislim da je knjiga uspjela u svojoj zadaći. Nije nužno, naravno, da uvijek iste pjesme ponukaju sve čitatelje na istu reakciju. Različiti smo i tako pjesme djeluju na nas – kaže nam vrijedni pjesnik koji je za kraj kaže kako je, ne htijući, započeo više projekata koji se polako, ali sigurno ostvaruju. — Trenutno imam tri knjige u poodmakloj fazi pisanja, a pored njih pišem još par. Najbitnija stvar je da nigdje ne žurim, bitno je da to što se napravi bude kvalitetno. Osim poezije, počeo sam pisati i razne forme proze pa ćemo vidjeti kako će sve ispasti na kraju – zaključuje Krnjić.
MNJ