Nakon što je Matica hrvatska izjavom o prisvajanju hrvatske književne baštine u izdanjima Matice srpske reagirala na nedavno objavljivanje djela Marina Držića u ediciji Deset vekova srpske književnosti, ocijenivši to bezočnom krađom i otimačinom, na njihove prozivke odgovorio je sam pokretač i glavni urednik djela, akademik Miro Vuksanović.
Hrvatske argumente rastumačio je kako Hrvati napadaju njihovu ‘ediciju’ već deset godina.
– Ipak, naša mjerila ista su i danas. Na osnovu istih kriterija objavili smo „Antologiju poezije Dubrovnika i Boke”, Gundulića i Držića. Pripremamo knjigu Ive Vojnovića. U svakom primjerku svih 110 objavljenih knjiga štampamo svoja načela usvojena pred početak rada. Dobro smo promislili i nećemo mijenjati pravila, nema razloga za to. To se odnosi i na pisce dubrovačke književnosti. Imamo, dakle, prirodan i krajnje pomirljiv pristup jer polazimo od stajališta da je književnost Dubrovačke Republike i hrvatska i srpska, dio zajedničke baštine iz dubokih južnoslovenskih vjekova, a okrivljuju nas da imamo teritorijalne pretenzije na današnji Dubrovnik i da preko objavljenih stihova na štokavskom narječju tražimo izlazak na more – smatra Vuksanović, dodajući:
– Iz Matice hrvatske kažu da smo sami otpisali Srbe katolike, ali ne spominju da li su nam takvi Srbi dio zajedničke prošlosti. Znaju i oni koliko je više onih Srba koji su na drukčiji način pokrštavani ili upućivani na duboka tamna mjesta. Kažu da su Srbi u naslov „Dubrovački molitvenik iz 1520. godine” stavili riječ srpski, a nisu. Tu knjigu je za Srpsku kraljevsku akademiju 1933. godine priredio ugledni znanstvenik Dubrovčanin Milan Rešetar, koji je svoju akademsku misao završio ijrečima „da je Dubrovnik po jeziku uvijek bio srpski”. A jezik je osnova svake književnosti. Sad u korskom napadu, koji je podržalo i hrvatsko Ministarstvo kulture, optužili su Srbe, kao i ranije, da u nezavršenom velikom Riječniku srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika uzimaju riječi hrvatskih pisaca. Sklone naslov riječnika i takva podvala bude dokaz da Srbi moraju pozajmljivati riječi od Hrvata. Nisu rijetka mišljenja da je bilo obrnuto, a ako već spominju Vuka mogli bi i ga uzeti za svjedoka – kaže Vuksanović.
Ostatak njegovog obrazloženja možete pročitati ovdje.
Napomenimo kako su iz Matice hrvatske poručili kako nam je ovo upozorenje da žurnije i sveobuhvatnije objavljujemo djela hrvatske književnosti, da ih promoviramo i uvijek iznova na njih podsjećamo, da ih približujemo našoj mladeži, uprizorujemo na pozornicama, da ih prevodimo na strane jezike i na taj način omogućimo i strancima da ih čitaju i otkrivaju njihovu dubinu, značenje i poruke. ‘Istodobno se veselimo kada pripadnici drugih naroda, pa i Srba, objavljuju djela hrvatskih književnika’, stoji u Izjavi koju potpisuju predsjedništvo Matice hrvatske i Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku.