U četvrtak 4. srpnja Epidaurus festival s radošću je obilježio 158. obljetnicu rođenja Vlaha Bukovca upravo u Kući Bukovac gdje je Igor Zidić, povjesničar hrvatske umjetnosti, likovni kritičar, pjesnik i esejist, jedan od najistaknutijih autoriteta za likovnu umjetnost u Hrvatskoj te vrhunski poznavatelj hrvatske moderne umjetnosti uz projekciju filma održao predavanje o Vlahu Bukovcu.
Igor Zidić bio je ravnatelj Moderne galerije u Zagrebu od 1989. do 2008., a od 2002., predsjednik je Matice hrvatske. Predavanje je oplemenio i nadahnut koncert Maroja Brčića na gitari. Valja naglasiti da je projekcija izvedena u intimnoj rođendanskoj atmosferi i da je Igor Zidić upotpunio predavanje iznimno zanimljivim sličicama iz slikareva života.
Život i bogat umjetnički opus Vlaha Bukovca prikazan je u istoimenom filmu kroz najzanimljivije događaje iz slikarevog života: djetinjstvo u Cavtatu, prve susrete s bojama, pomorska putovanja po Južnoj i Sjevernoj Americi, obiteljske odnose, školovanje u Parizu, osnivanje Društva hrvatskih umjetnika u Zagrebu, sve do profesorske karijere na praškoj Akademiji. Film Vlaho Bukovac nastao je prema tekstu Igora Zidića u režiji Bogdana Žižića, a snimio ga je Enes Midžić.
Iako u hrvatskoj javnosti nije dovoljno odjeknula, izložba Bukovac – hrvatski kozmopolit koja se od rujna 2009. do siječnja 2010. održala u Gemeentemuseumu u Haagu, vodećoj nizozemskoj instituciji za modernu umjetnost, prvorazredni je kulturni i društveni događaj kojim je hrvatska umjetnost na velika vrata ušla na europsku izložbenu scenu. O značenju ove izložbe dovoljno govori činjenica da su samo mjesec dana od njezina zatvaranja Bukovčeva platna zamijenili Cezanne, Picasso i Modrian. Izložbu je priredio jedan od najboljih poznavatelja Bukovčeve umjetnosti Igor Zidić, a nakon Haaga gostovala je u Klovićevim dvorima u Zagrebu, gdje su je razgledale tisuće ljubitelja umjetnosti.
Danas su za nas Bukovac, Tesla, Matoš i mnogi drugi ikone koje su obilježile našu umjetnosti i znanost. Da nije bilo njih, naša bi umjetnost opstala, ali bi bila zakinuta za veličine koje zapravo i čine jednu nacionalnu umjetnost takvom kakva jest – malenom, ali značajnim dijelom kulturnog kruga Europe. U vremenu globalizacije upravo je kultura odrednica ona koja nam jamči kako se naš identitet neće izgubiti u procesima integracije. Sačuvamo li svoj kulturni identitet, svoju umjetnost, zasigurno ćemo očuvati i svoje nacionalno biće i dignitet. A uspijemo li u svemu tomu, napori naših velikana zasigurno neće biti uzaludni.