SREĆA PA SE ‘NIKAD NIJE BAVIO’ KANDIDATIMA ZA RAVNATELJE! Svi Vićanovi kulturnjaci

Mi nemamo svog kandidata i nikad se time nismo bavili, jer da smo ga imali možda bismo mu rekli da se javi i naravno da ne bi prošao – poručio je nedavno, prilikom odluke o imenova­nju Ivone Michl ravnateljicom Dubro­vačkih muzeja, čelnik Dubrovačkog demokratskog sabora i gradski vijeć­nik Pero Vićan. No, svi oni koji imalo prate gradsku političku scenu posljed­njih petnaestak godina itekako dobro znaju kako Vićan ‘žari i pali’ po grad­skim kulturnim ustanovama. Tu mu moć uplitanja u kadrovsku politiku jav­nih ustanova u kulturi uvijek daju osvo­jeni mandati njegove liste pa sa svojim rukama u Vijeću uspijeva ucjenjivati vladajuću većinu i krojiti politiku Grada pa tako i kulturnih ustanova.  Tome su vjerujemo pridonijeli i njegovi afiniteti koji sežu još iz biv­šeg režima. Kako se može pronaći u tadašnjim medijima, a što stariji Dubrovčani vjerujemo pamte, Vićan je bio aktivist SSRN-a (Socijalističkog saveza radnog naroda). Tu se, spomi­njalo se, specijalizirao za prepoznava­nje ‘neprijateljskih’ trendova u medij­skom i kulturnom sektoru.

Kad mu netko nije sjeo…

I u ovom je slučaju često njegova ‘zadnja’, a kad mu netko od kulturnjaka ne sjedne baš dobro, ne susteže se od javnog kritiziranja njihovog rada. Prisje­tit ćemo se tako kako su mu nekadašnji ravnatelji Umjetničke galerije Dubrov­nik i Dubrovačkog simfonijskog orke­stra, Antun Maračić i Pero Šiša dugo predstavljali ‘trn u oku’. Sve dok ih sa svojim koalicijskim partnerima, bivšim gradonačelnikom Androm Vlahušićem i bivšom SDP-ovkom Olgom Muratti nije uspio smijeniti. No ne bez pravnih posljedica što je dovelo do milijunskih izdataka po proračun Grada Dubrovnika, a samim time i svih nas građana. ­Blago je reći da se Vićanu nikako nije sviđao bivši ravnatelj UGD-a Antun Maračić, a njegova izjava ‘Ovaj Giaco­metti nije Giacometti, Maračiću!’ ušla je u anale Gradskog vijeća.

Saga sa Šišom i Maračićem

Vratit ćemo se tako pred kraj 2012. godine. Naime, 18. studenog te godine i Šiši i Maračiću istekao je mandat, a novi ravnatelji nisu imenovani na sjednici Gradskog vijeća do polovice prosinca. Svemu tome je kumovao Pero Vićan, pisali smo tada, koji je pošto-poto htio smijeniti ova dva ravnatelja. Izgleda da je Vićan odlično iskoristio priliku poku­šaja smjene Olge Muratti s mjesta pred­sjednice Gradskog vijeća, koja je kako se spominjalo tada u kuloarima, a o čemu je na Vijeću progovorila i tadaš­nja vijećnica Dubravka Marunčić, ‘lila krokodilske suze’ kako bi Vićana pri­dobila na svoju stranu. I uspjela je, ali s određenom cijenom.
Šiša i Maračić ‘šaptom su pali’, a za nove su ravnatelje imenovani Damir Milat i Vesna Delić Gozze. Delić Gozze u to je vrijeme bila ne baš uspješna rav­nateljica Doma Marina Držića, usta­nove u to vrijeme u potpunosti ovisne o gradskom proračunu. O ne baš sjaj­nim brojkama te ustanove raspravljalo se i na Gradskom vijeću nekoliko mje­seci ranije, kada su se gotovo svi vijeć­nici složili da Dom treba opet pripojiti Dubrovačkim muzejima. Ravnateljica se tada obračunavala i s novinarima, a gradski vijećnik Antun Kisić je tada rekao kako mu se čini kao da Delić Gozze svoj posao obavlja ‘preko volje’. U njenu obranu stao je tada Pero Vićan koji je jedini iskazao stav da je izvješće o radu DMD-a dobro, a nju prozvao jed­nom od najboljih kulturnih djelatnica u gradu (!).

Raskol u SDP-u

Treba istaknuti i kako joj se tadašnji gradonačelnik Vlahušić transferom u UGD želio zahvaliti na privrženosti. Naime, upravo je Delić Gozze spomi­njana kao jedan od Vlahušićevih puči­sta u pokušaju smjene šefa dubrovačkih HNS-ovaca Antuna Pravedana. Protiv imenovanja Delić Gozze ustala je tada cjelokupna hrvatska kulturna javnost. Na istoj sjednici na kojoj je ‘pao’ Mara­čić, pao je i Pero Šiša, ravnatelj Orke­stra. Ne treba zaboraviti kako su i Šišu i Maračića Gradskom vijeću predložila upravna vijeća njihovih ustanova, dok
je Maračiću podršku dalo i nadležno Kulturno vijeće Grada Dubrovnika. Stoga se tada, a svjedočili smo kasnije još takvim slučajevima, postavilo pita­nje opravdanosti postojanja upravnih i kulturnih vijeća kad se njihov stav i mišljenje ne uvažavaju. Sjednica na kojoj su bez rasprave Milat i Delić Gozze zamijenili Šišu i Maračića ostat će zapamćena i po raskolu u SDP-u. Tadašnji zamje­nici gradonačelnika Vlahušića, SDP-ovci Niko Šalja i Tatjana Šimac Bona­čić demonstrativno su se pokupili iz Vijećnice.

Sudski epilog

Slučajevi Šiše i Maračića imali su i svoje sudske epiloge. Naime, dvije godine kasnije Upravni sud u Zagrebu presu­dio je u korist bivšeg ravnatelja Antuna Maračića te je donio odluku o ponište­nju rješenja Gradskog vijeća kojim je Vesna Delić Gozze imenovana ravnate­ljicom Umjetničke galerije. U odluci se isticalo kako je izbor Delić Gozze neza­konit jer Gradsko vijeće odluku nije temeljilo na ocjeni stručnih sposobno­sti prijavljenih kandidata i usporedbi kvalitete predloženih programa. Tada se o svemu oglasio i šef dubrovačkog SDP-a Mladen Gojun.

— Odluka Upravnog suda kojim je potvrđeno naše stajalište izrečeno još koncem 2012. godine s jedne nas strane raduje, jer je i članovima SDP-a koji su ukazivali na skandalozno i nezakonito imenovanje dalo zadovoljštinu, a s druge nas strane rastužuje jer se Grad Dubrovnik ponovo radi pojedinačnih interesa vladajuće strukture našao u problemu. Jedina osoba koja nije pošto­vala stav SDP-a bila je tadašnja predsjednica GO SDP, ujedno i predsjednica Gradskog vijeća Olga Muratti, koja je glasala mimo odluka i stranke i jedno­glasnih odluka upravnog, stručnog te kulturnog vijeća. U tom je slučaju, kao nažalost i kod ulaska u ‘Dubrovački dogovor’, Muratti bila vođena nekim drugim interesima, a ne interesima struke, stranke i Grada – poručio je tada Gojun istaknuvši kako joj je bila bitna jedino pozicija predsjednice Gradskog vijeća. ­
Muratti mu je na to odgovorila kako Vesna Delić Gozze nije bila SDP-ov kandidat.

— Ja se u to nisam petljala, samo sam glasala onako kako se dogovorila vla­dajuća većina. Ono što se dogovorilo to sam odradila, i ja i svi vijećnici SDP-a smo za to glasali. Dakle, za Vesnu Delić Gozze glasalo je svih 5 vijećnika SDP-a jer u protivnom ta odluka ne bi bila izglasana. Dogovor je koalicije bio da je to Vesna Delić Gozze – poručila je tada Muratti.

Odluka Upravnog suda nije ništa promijenila. Postupak je vraćen na ponovno odlučivanje Gradskom vijeću, a politika je ponovno izabrala Vesnu Delić Gozze.

Šteta po gradski proračun

Kad je pak riječ o smjeni Pera Šiše, taj je potez političke trgovine na čelu s Vića­nom gradsku blagajnu koštao najmanje 900 tisuća kuna. Podatak je to kojega je iznio još 2018. godine gradonačelnik Mato Franković.

— Šiša je otjeran iz DSO-a te je dobio na sudu. Prva presuda koštat će nas 900 tisuća kuna – gradonačelnikove su riječi od prije četiri godine, kada je najavio i Šišinu tužbu za drugo razdoblje.

Odlaskom Vesne Delić Gozze iz Doma Marina Držića na čelo te naj­manje kulturne ustanove došao je kao vršitelj dužnosti ravnatelja Nikša Matić, tadašnji zaposlenik Knjižnica. U samo šest mjeseci unio je brojne promjene u poslovanju ove ustanove, koja nakon odlaska Delić Gozze i nije poslovala baš sjajno. U to se vrijeme, podsjetimo, preispitivalo i pripajanje Doma Marina Držića nekoj sličnoj instituciji i to vje­rojatno Knjižnicama, a konačnu riječ trebalo je dati nadležno Ministarstvo. Tadašnja predsjednica Gradskog vijeća Olga Muratti za DuList je objasnila kako je upravo iz tog razloga Odbor za ime­novanje jednoglasno predložilo da v.d. ravnatelja bude netko od postojećih zaposlenika iz Knjižnica, a ta je osoba bio Nikša Matić. Matić se potom prija­vio i za ravnatelja Dubrovačkih knjiž­nica, zajedno s Vesnom Čučić, no iako ga je većinom glasova podržao Odbor za izbor i imenovanje nije dobio podršku samog Gradskog vijeća. Na kraju se ta priča rasplela tako da je do današnjeg dana ostao na čelu DMD-a, a politika je odustala od ukidanja ove javne usta­nove u kulturi. Vesna Čučić nastavila je voditi knjižnice sve do dolaska Jelene Bogdanović 2018. godine.

Gorljivo branili svog kandidata

Iako su Matićev rad u DMD-u hvalile sve garniture Gradskog vijeća, da uživa veliku podršku Vićanovog DDS-a vidjelo se 2018. godine kada se želio okušati na ravnateljskom mjestu Javne usta­nove Rezervat Lokrum. Tada ga je kao kandidata, podsjetimo, gorljivo branio Vićanov vijećnik Ivan Jelčić. Podsjetit ćemo kako je Upravno vijeće Lokruma kao najboljeg kandidata za ravnatelja predložilo Ivicu Grileca, no na Odboru za izbor i imenovanje Gradskog vijeća nitko nije dobio potrebnu većinu. Odluka je tada bila na samim vijećni­cima, koji su podržali Grileca.

— Mi smo u DDS-u prepoznali da je Nikša Matić najbolji kandidat i ne možemo podržati nekoga za koga smatramo da je lošiji kandidat – rekao je tada Jelčić, no gradonačelnik Franko­vić mu je poručio kako ne treba bježati od istine da će upravo politika izabrati ravnatelja Lokruma, što se i dogodilo. Bio je to ujedno i drugi natječaj u to vri­jeme za čelnu osobu Rezervata budući da je prvi poništen iz tehničkih razloga. Inače, izbor Grileca ‘pao’ je baš u vri­jeme ‘brakorazvodne parnice’ između HDZ-a i DDS-a. A upravo je Lokrum Vićanova ‘tiha patnja’. Iako nije riječ o ustanovi u kul­turi, ona ima stratešku poziciju u Gradu Dubrovnik zbog svoje do jučer bogato napunjene blagajne. Zapravo, kod ove javne ustanove uvijek je nekako bilo važnije tko kontrolira Upravno vijeće, u kojega je Vićan i ušao 2017. No nakon razlaza s Frankovićem iz njega se morao povući. Upravo smo na pri­mjeru Lokruma 2015. godine svjedo­čili pravoj političkoj trgovini pod diri­gentskom palicom Vlahušića i Vićana. Oni su, podsjetimo, mjesta ravnatelja FA Linđo i JU Lokrum tada zamijenili ‘glavu za glavu’. Naime, kako bi HNS-ov Mario Tevšić konačno prestao biti v.d. i postao pravi ravnatelj Lokruma ‘žrtvo­vana’ je Josipa Pavlović Tabak koju je na čelu FA Linđo zamijenila Vićanova Anuška Matušić.

Na Kinematografima se raspale i koalicije

Nakon takve trgovine, uslijedila je još jedna komedija oko imenovanja ravna­telja, no u ponešto drukčijem omjeru snaga. Nakon izvanrednih izbora gra­donačelnikom je ostao Andro Vlahušić, ali u Gradskom vijeću nije uspio ofor­miti većinu. No, koalicija HDZ, DDS i Srđevci pala je već na prvom ispitu – Kinematografima Dubrovnik. Iako se na natječaj raspisan u listo­padu 2015. godine za novi četverogo­dišnji mandat jedina javila dotadašnja ravnateljica Đive Galov, usprkos činje­nici da joj je u međuvremenu i iste­kao mandat, nije potvrđena na nove četiri godine jer politički nije odgovarala određenim strujama. Točnije Peru Vićanu, koji je prema tadašnjim informacijama DuLista tome i kumo­vao jer je na čelu Kinematografa želio vidjeti jednog tada visoko pozicionira­nog zaposlenika Cinestara, budućeg ravnatelja Kinematografa Nikšu Kon­sua. Njemu bliskog naravno. Vićan je i nekoliko godina ranije kritizirao Galov te je krajem 2011. godine poručio kako ‘nam ovakvi Kinematografi ne trebaju’. ­

Inače, na Odboru za izbor i imeno­vanje Gradskog vijeća o izboru Galov za novi mandat početkom 2016. glasovalo se tajno. Tada je dobila podršku samo dva od pet članova. Ostali se nisu izjasnili. Vićan joj, što je priznao i na samoj sjednici, nije dao podršku. Iako se raspravljalo o tome jesu li prazni listići (budući da se tri člana nisu izja­snila) nevažeći, odnosno ima li Galov potrebnu većinu glasova Odbora, ipak se pristupilo glasovanju. No, Galov nije dobila podršku većine vijećnika iako je imala potporu i Upravnog vijeća usta­nove i Kulturnog vijeća. Za njen izbor bili su vijećnici HDZ-a, SDP-a i Srđevci, protiv je bilo sedam vijećnika (4 vijećnika DDS-a, Mira Buco­nić HSS, Ivan Šimunović HSP AS te Domagoj Carević Dustra), a 7 ih je bilo suzdržanih (HNS, HSU i Esad Ćusto­vić). Javnost je tada prvi put vidjela potpuni raspad vladajućih koalicija gdje crveni idu s plavima, zeleni i crni s narančastima…

Došao na svoje

Kako Kinematografi ne bi ostali obe­zglavljeni, na istoj je sjednici izabran vršitelj dužnosti, a Galov je ‘preglasao’ Nikša Konsuo. Sljedeći je korak bio ras­pisivanje novog natječaja. Na njega su pristigle četiri prijave. Među njima su se našle one Konsua, Galov, ali i Srđe­vaca Igora Miošića i Marka Giljače. Od četiri pristigla programa, tri su bila praktički identična. Time se Vićanu i Vlahušiću poslala jasna poruka, što nam je tada potvrdio i jedan od kandidata – Igor Miošić. No, ni na ovom se natječaju nije izabrao novi ravnatelj. U međuvremenu se ponovno zatresla koalicija HDZ-a i Vićana, ‘pao’ je kvorum, a spominjalo se i rušenje predsjednika Gradskog vijeća, HDZ-ovog Mata Frankovića. Franković je tada rekao kako je prekid sjednice Gradskog vijeća jasan znak kako su se braća (Vićan i Vlahušić, op.a.) ponovno udružila, a ulog su bila naravno ravna­teljska mjesta – ona u Orkestru te Kine­matografima. Ipak, stvari su se izgla­dile, došlo je do dogovora te se nije išlo u rušenje Frankovića, ali se ravnatelj Kinematografa izabrao tek iz trećeg pokušaja. Na tom posljednjem natje­čaju javila su se samo dva kandidata, Konsuo i Miošić te je Konsuo pred sam kraj 2016., bez rasprave, izabran za rav­natelja (uz protivljenje Srđevaca i SDP-a). Tada je stiglo i vrijeme za smjenu Vesne Delić Gozze, koja je bila pod neprestanom paljbom Pera Vićana uz čiju je svesrdnu pomoć i došla na to mjesto. Uz nju na natječaj su se prijavili i kustosica Umjetničke galerije Rozana Vojvoda te kustos Doma Marina Držića Marin Ivanović, blizak upravo Vićanu.

Još jedno nezakonito imenovanje

— Mi smo konstatirali da svi ispunja­vaju uvjete, a većinom glasova birali smo Ivanovića. Mi kao klub podržavamo njega – rekao je na sjednici Grad­skog vijeća Pero Vićan.

No, tada se otvorilo i pitanje ispu­njava li Ivanović sve uvjete natječaja, konkretno one koji se tiču staža, no tada je objašnjeno kako nema pet godina rada u muzejskoj struci, ali ima deset u kulturi. Upravo zbog neispunjavanja uvjeta za mjesto ravnatelja, njegovo je imenovanje palo na sudu. Točnije u srpnju 2018. godine Visoki upravni sud Republike Hrvatske u Zagrebu poni­štio je odluku Gradskog vijeća grada Dubrovnika o imenovanju Marina Iva­novića ravnateljem Umjetničke galerije Dubrovnik. Rješenje Gradskog vijeća poništilo se, jer, kako se navodilo u presudi, nije ispunjavao uvjete za imenovanje ravnateljem. Presuda je donesena na temelju žalbe bivše rav­nateljice ove javne ustanove u kulturi Vesne Delić Gozze, koja je ujedno bila i jedna od tri kandidata na natječaju za izbor novog ravnatelja u listopadu 2016. Nedugo potom Ivanović je ime­novan vršiteljem dužnosti ravnatelja, do izbora novog. No, u međuvremenu je postalo jasno kako Ivanović ne uživa povjerenje gradonačelnika Frankovića. Na njegovo je mjesto, nakon raspisa­nog natječaja, zasjeo Tonko Smokvina, također blizak Dubrovačkom demo­kratskom saboru i Peru Vićanu.
Vratimo se na trenutak na Ivonu Michl i raspravu oko njenog imenovanja na čelu Dubrovačkih muzeja. Ne treba zaboraviti kako je sam Pero Vićan, očito nezadovoljan ovim izborom, poručio zamjenici gradonačelnika Jelki Tepšić kako će njegova stranka jednom tjedno vršiti ‘inspekciju’ u Muzejima kako bi vidjeli što se to tamo radi.

— Stanje u Muzejima nije nimalo dobro – poručio je Vićan, koji, eto, kako je rekao, nije imao svog kandidata za Dubrovačke muzeje, a shodno tome nije podržao niti izbor Michl. No, gra­donačelnik Franković poručio je kako on za novu ravnateljicu preuzima poli­tičku odgovornost.

— U prošlosti političkih imenovanja imali smo puno uspjeha i jedan manji dio neuspjeha koje smo znali prepo­znati i eliminirati. Svaki ravnatelj može biti i opozvan ako ne ispunjava sve ono što mi očekujemo od ravnatelja – rekao je gradonačelnik te poručio kako rav­natelje imenuje političko tijelo, a to je Gradsko vijeće.
Za kraj, treba napomenuti kako smo ovim tekstom samo zagrebali vrh sante ‘dirigiranja’ Vićana po kulturi jer su se zasigurno njegovi ‘pipci’ raširili i puno dublje od samog izbora ravnatelja, odnosno ravnateljica kulturnih usta­nova, jer njegovi ljudi sigurno sjede na brojnim drugim javnosti manje vidlji­vim pozicijama.

Iz tiskanog izdanja DuLista od 6. travnja 2022.