U novu olimpijsku vaterpolsku medalju, treću od samostalnosti, ovog puta srebrnog sjaja, još jednom su značajan obol ugradili dubrovački vaterpolisti i igrači Vaterpolskog kluba Jug. S Olimpijskih igara u Rio de Janeiru sa srebrom oko vrata u Zračnu luku Dubrovnik sletjeli su u ponedjeljak navečer Jugov kapetan Marko Bijač, Maro Joković, Marko Macan i naturalizirani Španjolac Xavi Garcia, dok je u Zagrebu ostao ‘purger’ Luka Lončar. S njima su stigli i kolege iz reprezentacije koji su nosili i kapicu Juga Sandro Sukno (Pro Recco) i Andro Bušlje (Olympiakos). Njih sve dočekali su članovi njihovih obitelji, prijatelji, suigrači, čelni ljudi VK Juga, Grada Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije te prije svih vjerni navijači.
Utkali sebe u dio magije
S ponosom se može istaknuti kako su naši vaterpolisti ovim velikim uspjehom doprinijeli stvaranju magične hrvatske sportske priče u ‘Gradu siječanjske rijeke’, gdje smo prvi put u povijesti ‘dohvatili’ deset medalja. Inače, Bušlji, Jokoviću i Suknu ovo je druga olimpijska medalja, dok su se od ovih Igara na listu dubrovačkih osvajača uvrstili Marko Bijač i Marko Macan, kao i Španjolac Xavi Garcia te Zagrepčanin Luka Lončar, obojica igrači Juga.
Premda će zagriženi statističari i ljubitelji vaterpolske trivije kao prvog Dubrovčanina osvajača olimpijske medalje u vaterpolu istaknuti Paula Radmilovića (zlatne medalje 1908. London, 1912. Stockholm, 1920. Antwerp), čiji je otac iz Dubrovnika prije 150 godina preselio u velški Cardiff, njega svjetska sportska javnost ipak svrstava u najveće britanske olimpijce.
Povijest bogata odličjima
Prvi dubrovački vaterpolist koji je olimpijsku medalju zaista i donio u grad pod Srđem bio je Vladimir Ivković Salko, koji se okitio srebrom u Helsinkiju 1952. godine, a s njim u timu bio je i tada bivši Jugaš Ivo Štakula. Ivković je i na idućim Igrama, u Melbourneu 1956., stigao do srebra, kojim se okitio i Hrvoje Kačić. Iduća medalja u Dubrovnik je stigla 24 godine kasnije. Dogodilo se to u Moskvi 1980. godine, a opet je u pitanju bilo srebro, koje su ovog puta osvojili Luko Vezilić i Boško Lozica pod trenerskim vodstvom Milivoja Petkovića. Četiri godine kasnije u Los Angelesu konačno je stiglo i zlato. Veselinu Đuhu, Božu Vuletiću i Goranu Suknu na tim Igrama nije bilo ravna. Đuho je zlatnu medalju iz Los Angelesa ‘ponovio’ u Seulu 1988. godine, čime je do dan danas ostao najuspješniji dubrovački olimpijac svih vremena. Niz dubrovačkih medalja nastavljen je u Atlanti 1996. godine srebrom Mara Balića i Ognjena Kržića, a za novu proslavu medalje trebalo je čekati 16 godina. London 2012. će se pamtiti kao prvo hrvatsko vaterpolsko zlato u povijesti, a osvojili su ga Dubrovčani Miho Bošković, Andro Bušlje, Nikša Dobud, Maro Joković, Paulo Obradović te Frano Vićan, a s njima i pomoćnik izbornika Rudića Elvis Fatović.
Imamo ih 15!
Od Atlante 1996. godine do Rio de Janeira 2016., Dubrovnik je osvojio ukupno petnaest medalja na Olimpijskim igrama od osamostaljenja Lijepe Naše. Zlatom u Londonu 2012. i srebrom u Riju 2016. okitili su se Sandro Sukno, Maro Joković i Andro Bušlje. Zlato u Londonu osvojili su i Miho Bošković, Nikša Dobud, Paulo Obradović i Frano Vićan, srebro u Riu Marko Bijač i Marko Macan, a srebro u Atlanti Maro Balić i Ognjen Kržić. Njima treba dodati i zlatnu rukometnu medalju Gorana Šprema, rođenog Dubrovčanina, u Ateni 2004. godine. Po broju medalja bolji od Dubrovnika jedino su Split s 30 i Zagreb s 27 medalja, a iza nas je Rijeka s dvanaest odličja.