Stranka Srđ je Grad se osvrnula na najvažnije točke posljednje sjednice dubrovačkog Gradskog vijeća. U svom priopćenju upozoravaju na kašnjenje izrade Generalnog urbanističkog plana, neučinkovitu stambenu politiku, prekomjerno trošenje proračunskog novca na promidžbu te zapostavljanje ustanova u kulturi i žena poduzetnica. Prenosimo ga u cijelosti:
Tijekom posljednje sjednice Gradskog vijeća Grada Dubrovnika, otvorili smo niz važnih tema. U nastavku donosimo pregled najvažnijih točaka koje smo istaknuli tijekom rasprava.
Generalni urbanistički plan Grada Dubrovnika i jubilarna deseta obljetnica Gradonačelnikovih obećanja
Generalni urbanistički plan Grada Dubrovnika, glavni dokument razvoja Grada uz Proračun – neće ugledati svjetlo dana ni 2025. ni 2026. Nego, eventualno, 2027. Unatoč brojnim najavama i obećanjima, Dubrovnik ni nakon deset godina neće imati novi GUP.
I dok javnost zabavlja s raznim Šipčinama, Sumratinima, Atlantskim plovidbama, Radeljevićima, Svetim Jakovima, zgradama-generatorima na Pločama, vađenjem metara i prijetnjama građevinskom inspekcijom…Mato Franković time ulazi u svoj treći gradonačelnički mandat i desetu godinu pokušaja izrade plana.
To je deset godina sustavnog uništavanja ne samo prostora, već i demografskog potencijala Grada Dubrovnika – sadašnjih i budućih građana našeg grada. Naime, bez GUP-a koji bi definirao zone (priuštivog) stanovanja, i bez konkretnih projekata priuštivog stanovanja i dugoročnog najma, gradska vlast nastavlja pumpati proračunski novac u tržište nekretnina. Navedeno je prema analizama MMF-a, najštetnija moguća stambena politika ako se radi o pretežitoj mjeri stambenog zbrinjavanja jer uzrokuje direktno divljanje cijena nekretnina i najma. Kako znamo da je pretežita? Jer ćemo sada za tzv. mjeru 30×30 umjesto dosadašnjih 900.000 €, potrošiti 1.350.000 €.
Podsjetimo samo da je u zadnjih pet godina, Dubrovnik izgubio 4 tisuće punoljetnih stanovnika.
Nema se, ne može se.
Protokol i informiranje – vječna misterija trošenja javnog proračunskog novca
Na sjednici su se pred nama našle i dvije povezane točke: ‘Izvještaj o izvršavanju Proračuna Grada Dubrovnika u prvih šest mjeseci 2025.’ i ‘Rebalans Proračuna za 2025.’.
Zanimljivo je da je u prvih šest mjeseci 2025. Upravni odjel za poslove gradonačelnika potrošio 38 posto planiranih rashoda, ali za stavku ‘Protokol i informiranje’ (ili ‘promidžba i propaganda’, kako je od milja zovemo) – čak 63 posto!
Nama je, recimo, logično povezati taj porast s lokalnim izborima koji su se odvijali u ovih šest mjeseci – odnosno da je javni, proračunski novac intenzivno trošen u vrijeme kampanje. Jasni odgovor na što se novac potrošio (u ovako kratkom roku), nismo ni ove godine dobili.
Ali zato je posve logično bilo da je, s obzirom na to da novca za ovu stavku neće biti dovoljno za ostatak godine, gradska uprava odlučila u taj stavak proračuna rebalansom ubaciti još – rekordnih milijun i pol eura (točnije 1.574.283 €).
Ima se, može se.
Obnova tvrđave Imperijal i osiguranje dostojnih uvjeta rada Muzeju Domovinskog rata
Muzej Domovinskog rata već 17 godina djeluje u neobnovljenim prostorima tvrđave Imperijal. Predmeti i stalni postav izloženi su propadanju, a zgrada je u iznimno lošem građevinskom stanju.
Svake godine, na naše pitanje o početku obnove, gradonačelnik izbjegava konkretan odgovor, istovremeno preuveličavajući svoju ulogu u vraćanju tvrđave Imperijal Gradu Dubrovniku i napadajući vijećnike Srđ je Grad.
O vjerodostojnosti gradonačelnikovih izjava o njegovoj ulozi u obrani tvrđave Imperijal problematično je nekoliko činjenica:
Tvrđavu Imperijal, simbol obrane grada, upravo je HDZ prepustio golferima. Zašto i za koliko, pitajte Mata Frankovića.
Zemljište oko tvrđave, simbola obrane grada upravo je HDZ prodao golferima po cijeni od 2 eura po m². Ispostavilo se kasnije da je ta zemlja bila privatna pa su građani platili odštetu u milijunima eura. Pitajte Mata Frankovića koliko, to je bilo u njegovom mandatu.
Njegova uloga u pokušaju preseljenja muzeja u zapadni bastion 2015. godine.
Na sjednici Gradskog vijeća, čija je snimka postala viralna, Mato Franković je vikao: ‘Ja sam za golf, ja sam za golf’.
52 puta Mato Franković odbio je podržati prijedlog Srđevaca o raskidu koncesije na tvrđavu Imperijal. 52 propuštene prilike i niz godina da tvrđava na Srđu krene u obnovu.
Kada je u ulozi svjedoka odlazio na međunarodni sud – bilo je to na poziv suda, ne na njegovu inicijativu.
Inicijativa i ukazivanje na štetnost projekta postojala je, od građana. Njih 11 000, koji su 2013. rekli ‘NE’ prodaji Srđa.
O obrani Srđa najmanje su relevantni govoriti upravo on i stranka koju predstavlja.
Nekakvu skicu odgovora o obnovi Imperijala uspjeli smo dobiti, a to je da će biti u proračunu za 2026. godinu. Možda na 10. obljetnicu pokušaja izrade GUP-a, dočekamo i početak obnove Imperijala.
Do tada – mi ćemo i dalje postavljati ista pitanja.
Žensko poduzetništvo – baza održivog razvoja
Iako zvuči kao floskula, zapravo nije.Ulaganje u žensko poduzetništvo nije samo pitanje pravednosti, nego i učinkovitosti. Naime, prema brojnim recentnim istraživanjima, poduzeća u vlasništvu žena donose značajne povrate ulaganja, doprinose inovacijama u zajednici, smanjuju siromaštvo i potiču otvaranje značajnog broja radnih mjesta i grade održivu, otpornu lokalnu ekonomiju.
Drugim riječima, kada ulažemo u žene poduzetnice, ulažemo u cijelu zajednicu. A to bi i trebao biti smisao proračunskih subvencija. Zato smatramo da se u proračunu Grada Dubrovnika za 2026. godinu iznosi poticaja za žensko poduzetništvo moraju dodatno povećati. Posebno zato što su troškovi života i poslovanja u Dubrovniku znatno viši nego drugdje u Hrvatskoj.
Veći iznosi poticaja omogućili bi ženama poduzetnicama veći stupanj samostalnosti, lakše pokretanje i razvoj poslovanja, te razvoj sektora poput kreativnih i kulturnih industrija, IT sektora, održivog turizma i inovativnih uslužnih djelatnosti — odnosno upravo onih područja koja mogu diverzificirati lokalnu ekonomiju i smanjiti ovisnost o masovnom turizmu.
Kultura i prostor, između pritiska komercijalizacije i dostojanstvenih uvjeta za rad
I dok smo od vijećnika DUSTRE mogli čuti da ustanove u kulturi nedovoljno komercijaliziraju svoju djelatnost, a osobito prostore, bitno je pogledati što izvještaji ustanova zaista govore o prostornim potrebama.
Od ustanova u kulturi očekujemo da, uz svoje osnovne funkcije, budu i mali društveno-kulturni centri koji okupljaju sve generacije – ljeti i zimi. Očekujemo kontinuirani rast: više programa, više posjetitelja, više projekata. I one to ostvaruju. No, mnoge ustanove i dalje nemaju adekvatne prostorne uvjete za svoje produkcijske, skladišne i tehničke potrebe:
Ljetnikovac Skočibuha – i dalje u derutnom stanju, djelatnice knjižničnog fundusa rade u montažnom objektu.
Narodna knjižnica Grad – zgrada u lošem stanju, ne udovoljava smještanju nove građe.
Knjižnični ogranak Montovjerna – premala montažna baraka, dio knjiga je u paketima jer nemaju gdje s njima.
Dubrovački muzeji – građa smještena u različite neprimjerene privremene čuvaonice, izložena je bržem propadanju uslijed nedostatka prostora s kontroliranom klimom i zaštitom te uslijed čestog seljenja
Kazalište Marina Držića – nema skladišni prostor, potrebna sanacija raznih aspekata kazališne zgrade i klimatizacija pozornice.
Još uvijek nemamo Plana zbrinjavanja kulturnih dobara u slučaju nepogoda.
Mnogi prostori još uvijek nisu energetski obnovljeni ni prilagođeni osobama s invaliditetom.
Sve ove navedene potrebe nisu luksuz, već su temelji očuvanja kulturne baštine i minimalni uvjeti za rad. S obzirom na to da je Grad Dubrovnik započeo s izradom novog Programa razvoja kulture Grada Dubrovnika, ključno je da se prostorne i produkcijske potrebe kulture prepoznaju kao strateški prioritet, uz osiguranje sredstava za kontinuirano ulaganje, održavanje i opremanje.
Iako je uvijek u opasnosti od giljotine raznih nepromišljenih ideja rezanja sredstava i pretjerane komercijalizacije, kultura jest i uvijek će biti temelj razvoja grada Dubrovnika, kako ona naslijeđena, tako i ona suvremena. Ne samo jedan od troškova za srezati.
