Život u turističkom gradu poput Dubrovnika nije ni jednostavan ni jeftin.
Često se čuju negodovanja kako su ove ili one trgovine preskupe te kako je standard života jako visok. Odlučili smo posjetiti nekolicinu trgovina u povijesnoj jezgri i u njenoj zoni (Pile-Ploče) te na području Montovjerne i Lapada ne bismo li saznali koliko variraju cijene raznih svakodnevnih proizvoda te plaćaju li građani više neke proizvode samo zbog lokacije trgovine. Kako bismo dobili što vjerniji prikaz cijena posjetili smo dvije trgovine iz nacionalnog lanca trgovina, četiri trgovine iz lokalnog lanca trgovina te dvije trgovine u privatnom vlasništvu. Proizvodi čije smo cijene provjerili su neki od osnovnih proizvoda koji se svakodnevno koriste, ali i proizvodi koje najčešće kupuju i turisti. Radi se o kruhu, mlijeku, ulju, vodi, jabukama i bananama. Iako su odstupanja u cijenama niska primjetno je kako lokacija i veličina trgovine ipak diktiraju cijene nekih proizvoda.
15 kuna košta litra vode u privatnoj trgovini u Gradu
Cijene kruha
Prvi proizvod je ipak morao biti onaj kojeg najčešće konzumiramo – kruh. Najjeftinija cijena kruha je bila 5,99 kuna i to unutar povijesne jezgre. Zanimljivo je da je i najveća cijena kruha također unutar povijesne jezgre i iznosi 8,19 kuna. U razgovoru s prodavačima saznali smo kako turisti najčešće kupuju vodu. Stoga smo cijene vode provjeravali u dvije kategorije u bocama od 0,5 i 1 litre. Ako govorimo o malim (0,5) bocama vode one su i dalje najskuplje unutar zidina pa se prodaju u rasponu od 6,99 sve do 8,99 kuna. Velike boce (1 litra) su ipak druga priča. Iako je u većini slučajeva cijena unutar raspona od 7,99 do 10,99 kuna, na jednom smo se mjestu suočili s vrtoglavom cijenom od 15 kuna. Radi se o privatnoj trgovini na izričito turističkoj lokaciji pa se veća cijena od prosjeka i može razumjeti. Ove cijene postaju još zanimljivije kada ih usporedimo s cijenom odveć skupog goriva u Hrvatskoj (Eurosuper 95 10,30 kn/l i Eurodisel 9,7 kn/l). Lako je uočljivo da će vas, ako ne pazite, više ‘oparit’ jedna boca vode nego litra goriva za vaše limene ljubimce.
Zdrava prehrana
Sljedeći proizvodi na našoj listi bile su jabuke i banane. Saznali smo od vlasnika jedne trgovine kako se baš to voće najbolje prodava. Cijene jabuka se tako kreću od 9,99 kn/kg pa sve do 14,9 kn/kg. Naravno, i jabuke su slučaj gdje biste mogli platiti skoro 5 kuna više samo zato što se prodavaonica nalazi na
turističkoj lokaciji. Razlika u cijeni kilograma banana je nešto manja, ali i dalje postojana pa se tako cijene kreću od 10,99 kn/kg do 13,99 kn/kg. Najskuplje su dakako u trgovini u privatnom vlasništvu, a najjeftinije u lokalnom lancu trgovina i to u mjestima koja nisu na turističkim pozicijama.
Kućne potrepštine
Ulje i mlijeko proizvodi su čije smo cijene također provjerili. U slučaju mlijeka usporedili smo cijene dva poznata hrvatska brenda, a u slučaju ulja jedan brend. Kod ovih proizvoda odstupanja su najmanja. Tako ćete za litru mlijeka izdvojiti od 6,79 do 7,99 kuna, s jednom iznimkom u privatnoj trgovini gdje ta ista litra košta malo više 9,70 kuna. Jednako tako cijena litre ulja skoro je svugdje ista pa ako nije na nekoj tjednoj akciji iznosi 12,99 kuna. Ovaj proizvod je nešto skuplji u privatnoj trgovini pa mu tamo cijena iznosi 13,8 kuna.
Zakon kaže…
Od kruha i vode do ulja i mlijeka, cijene možda ne variraju previše, ali su svakako dovoljno visoke tijekom sezone te prosječan građanin itekako osjeti udar po kućnom budžetu. Iznimke su naravno trgovine koje nisu dio nekog velikog trgovačkog lanca. Do dana zaključivanja teksta, od velikih trgovačkih lanaca nismo dobili službeni odgovor na naše upite zašto neke trgovine tretiraju kao turističke. Dubrovčani su već upoznati s cijenama po trgovinama i znaju koje treba izbjegavati, ali jedan posjetitelj bi se dobro mogao ‘opeći’ ako se odluči na kupovinu u trgovini koja se nalazi u povijesnoj jezgri. Možda je ipak najšokantnija cijena litre vode sa svojim vrtoglavim iznosom od 15 kuna. Nažalost malo toga spriječava trgovce da svoje cijene podignu još i više. Naime, Zakon o trgovini RH nažalost ne obuvaća konkretnu problematiku. Pa tako u zakonu stoji kako se ‘nepoštenim trgovanjem’ smatraju ‘radnje trgovca kojima se radi tržišnog natjecanja povređuju dobri trgovački običaji’ što je poprilično široka definicija. U objašnjenju istog zakona jasno je navedeno kako se zakon odnosi na ‘prodaju robe ispod njene nabavne cijene s porezom na dodatnu vrijednost’. Iako se niske cijene spominju, povećanje cijena niti jednom rječju se ne smatra nepoštenim ili kažnjivim pa i nije čudno da se događaju apsurdne situacije gdje je skuplje platiti litru vode nego litru benzina.
MARO KRISTIĆ, GRADSKI VIJEĆNIK MOSTA
Treba osigurati popuste
Već se neko vrijeme bavim ovom temom. Nije to samo do povijesne jezgre, to se događa diljem Dubrovnika. Cijene osnovnih namirnica za život su sve više. Trebalo bi reagirati ili otvoriti neko povjerenstvo koje će sagledati što grad može učiniti za svoje građane i mislim da bi trebalo vršiti pritisak na trgovačke lance da osiguraju određene popuste za građane koji su ugroženi visokim cijenama.
TEREZINA ORLIĆ, GRADSKA VIJEĆNICA DDS-A
Svi plaćamo cijenu turizma
Svi plaćamo cijenu turizma, pogotovo unutar Zidina. Razumljivo je da su cijene na turističkim lokacijama veće i da trgovac želi zaraditi. No, svejedno trebalo bi imati razumijevanja, ljudi koji žive unutar zidina već sada imaju težak život, a poskupljivanje osnovnih namirnica za život im ne ide u korist. Mislim da se dogovorom može postići korak više, bilo da se radi o popustima za građane ili nekoj vrsti kartica za građane. Mislim da bi općenito socijalna politika trebala biti drugačija, postoje određene skupine ljudi koji su slabijeg imovinskog stanja, koji su socijalno ugroženi, koji na kraju dana žive ovdje, a od turizma ne zarađuju već im samo donosi problem.
MIHO OBRADOVIĆ, GRADSKI VIJEĆNIK HNS-A
Grad će se pretvoriti u muzej
Mislim da je moguće otvoriti dijalog s trgovcima i trgovačkim lancima kako bi se ljudima koji žive ovdje osigurale normalne cijene. Ali ne samo to, ljudi koji žive unutar zidina već sada su počeli ići u Lapad ili Gruž ne bi li kupili osnovne namirnice za život. To je strašno, jer će se Grad pretvoriti u muzej, a to nitko ne želi. Dogovor se može postići, pa taman i u obliku neke kartice koja bi pružila popust građanima.
MARKO POTREBICA, PREDSJEDNIK GRADSKOG VIJEĆA
Najveće žrtve su građani
To je zaista ružna praksa koja se ponavlja iz sezone u sezonu, a najveće žrtve su građani. Mi kao Grad ne možemo direktno subvencionirati, ali možemo apelirati da se izradi model po kojem bi za građane cijele godine bile razumne cijene. Iznimno je nepošteno da trgovci zimi žive od naših sugrađana, a čim se pojave turisti skoče i cijene. Mislim da trgovci i trgovački lanci mogu i moraju osigurati neki način da građani ne plaćaju visoke, turističke cijene.
Naslovna foto: Hrvoje Curić / Shuterrstock LTC