U ljetnikovcu Bunić Kaboga održana je večeras spomen večer na Terezu Buconić Gović, simbolično nazvana ‘Ombla, moj vir’.
U programu su sudjelovali Irja Jerković, Katja Bakija, Mato Jerinić, Nila Miličić Vukosavić, Sebastian Vukosavić, klapa Linđo i KUD Komolac, a organizacija je Zaklade Batahovina Foundation, LC Libertas, LC Sveti Vlaho, Društva prijatelja dubrovačke starine i Društva dubrovačkih pisaca.
U spomen Terezi Buconić Gović recitirali su se autoričini stihovi, te je spomenut i njezin bogat opus, kao i naslijeđe koje je ostavila generacijama nakon sebe.
– Tereza Buconić Gović na veliko platno tijekom godina sa svojim knjigama lijepila je komadiće davnog, i zaboravljenog života – istaknula je večeras dr. kroatistike Katija Bakija, dok je pak organizatorica večeri, Irja Jerković, kazala kako joj je drago da se ova književna večer održava upravo u ljetnikovcu Bunić Kaboga.
– Sve se posložilo kako treba biti, a to je da ovu večer provedemo s njom baš ovdje, na njenom terenu, ljetnikovcu u Rijeci dubrovačkoj. Ovo je mjesto blizu njenih zelenih virova – kazala je Jerković, dodavši i to kako je Ombla bila njen životni vir, a njen je vječni mir.
Naša se veza s njom nikad ne može prekinuti – istaknula je Jerković, dok je Bakija istaknula među ostalim i to kako je Buconić Gović svojim knjigama ostavila bogato naslijeđe duhovnosti.
– Pisala je o povijesti identiteta. Mogli bismo reći kako je opisujući fragmente sjećanja predano i neumorno gradila monumentalnu sliku svoga grada i njegovih ljudi – istaknula je Bakija., dodavši kako se autorica posebno brinula oko jezika i izričaja.
Tereza Buconić Gović rođena je 17. svibnja 1947. Najveći dio svog radnog vijeka provela u OŠ Lapad, podučavajući mnoge generacije hrvatskom jeziku i književnosti. Prve četri knjige posvetila je rodnoj Rijeci dubrovačkoj. Njezina prva knjiga “Šetnja kroz dubrovačke vrtove” sačuvala je sjećanja na povijesne đardine Rijeke dubrovačke koji su krasili ljetnikovce. Zatim su uslijedile: “Slike i legende Rijeke dubrovačke” te “Priče oko popreta” u dva dijela u kojima su opisani uporabni predmeti i običaji njenog rodnog kraja. Njezina četvrta knjiga “Dubrovački krajolici” je putopisna proza u kojoj je su opisane ljepote Konavala, Rijeke, Osojnika i Lopuda. Uslijedile su “Zavičajne priče” te “Dubrovačke povijesne minijature” u dva sveska. Za knjigu “Dubrovačke povijesne crkvice” u kojoj je opisala male, zaboravljene crkvice u povijesnoj jezgri te na Pilama i na Pločama, dobila je 2003 nagradu Grada Dubrovnika. Posljednje izdano djelo Tereze Buconić Gović nosi naziv “Primorski kalendar”.
mnj