SPID – Savez pucarskih igrača Dubrovnika

I dođe nam još jedna Nova, počela je batit svoje vrijeme. Tren po tren, satkana nit naših života. Kojeg čine upravo ti tako brzo prolazni trenuci. Opet neka čudna godina, tako barem kažu svi ovi razni vidovnjaci, prognozeri, hohštapleri naših sudbina. Tek još jedna igra brojki; 2012, pa najavljuju već sad taj 12. 12. 2012.! Kao, zbog tog datuma čeka nas svašta, pa i još jedna apokalipsa, smak svijeta.

Ta igra brojki i datuma ponavlja se tek za sto godina. Pa nam i zbog tog spominju neke davne narode i njihove zle prognoze. Nakon svih tih slutnji, iskreno volio bi da nam se konačno dogodi taj neki smak svijeta, pa da dalje nastavimo živjet normalno, bez stalnih prijetnji mnogih oko nas. Zapravo, svi nam sa svih strana nečim prijete, pa živimo u trpljenju i strahu zbog nečijeg ludila. Istina, bilo je u lanjskoj godini sveg' i svačeg, od tsunamija u Japanu, do potresa na sve strane, čak nam i Grad sve češće i češće podrhtava. Igra se priroda s nama, kad već mi pokušavamo zahebavat se s njom. Posebno stalno trese u Turskoj. Valjda im se vraća zbog svih zala i pokolja koje počiniše ne tako davno u Armeniji, a bogme nekad i u Bosni, o čemu se stojećima šuti. Dođe vrag po svoje, kad – tad, rekli bi stari. A u Novoj, bit će što bude, valja nama živjet, kako – tako, al' lako nije. Nek' nam bude sa srećom.
 
PRAZNO, I OTUŽNO

Po običaju, ovo pišem ranije, prije dočeka Nove na Stradunu. Pa pojma nemam kako je bilo. Al' u jednom od zadnjih đireva Gradom u onoj Staroj, prođoh preko Zelene place, tamo je svih tih večeri netko svirao, bilo je i ića i pića, al' nikog od čeljadi. Prazno. I baš otužno. Slaba reklama, ljudi pojma nemaju o tom. A i treba doć' do Grada, nać' parking, pa ga platit, pa… odustat od svega i ostat doma. A placa osta prazna. Šteta. A valjao je doć' do Grada i zbog svih tih prelijepih jaslica po našim crkvama. Ljepota i umjetnost. Posebno me uvijek dojmi onaj Betlehem kojeg svojom rukom godinama u crkvi Domino na kraju Široke i početku Za Rokom učini Baldo Hajtilović. Sjajno i s dušom on to čini, pa navratite i u tu malu crkvu, sa strane, za odmorit dušu i oči. Otvorena je za posjet svaki dan od pet popodne, do Tri Kralja. A za prisjećanje na ono „nekad“ evo još jedna slika iz Šapro – albuma, nakon koncerta baš za Tri kralja.
 
MITSKO MJESTO ODRASTANJA

A kad već svratite tamo, obratite malo svog pogleda na tu placetu za Rokom, za tim mitskim mjestom odrastanja i igara generacija klinaca Grada. Kad nakon svih godina upoznate tek neke od njih; Kreša Nikića, Igora Žuvelu, Balda i Pera Franića, danas odrasle ljude, shvatite koja je to radost igre i veselja bila. A posebno, naravno, igra na puca. U nekoliko starih bilježnica Pero Franić zapisao je svaki detalj te igre na puca. To su unikati, nešto što ima veliku vrijednost i što bi valjalo sačuvat. On je skupio sve te stare zapise od svih koji su ih vodili, još od prvih igara iz davne 1954. godine, a ponajviše on i Branko Šutalo, te iznova sve ih prepisao precizno u novu, veliku crvenu zadaću.

Uvodno kreće od te prve godine i prvih igara, kad su ovu igru izmislili baš klinci Grada. I tu piše kako su prvo prvenstvo Roka te 1954. igrali njih pet; najbolji je Matko Sršen, pa dalje Šarkić, Raguž, Roca – onaj car Rokaša i Pasković. Navedeni su baš svi njihovi rezultati. Već 1958. je 14 igrača, prvi put zaigrao je i Branko Šutalo, ukupno čak drugi, al' i daje je najbolji Sršen! Iduće godine već se igra prvenstvo kvartova Grada, 1960. čak i turniri, a te godine najbolji je Pero Čupić, Šutalo je drugi, Tonći Miljanović treći a Sršen četvrti. Stvar postaje ozbiljna 1964., čak to sve dobiva i ime – SPID; Savez pucarskih igrača Dubrovnika, 36 je igrača, igra se na sve strane po placetama Grada, turniri, juniori, kupovi, te veliko finale! Te godine prvi put je zaigrao Pero Franić i bio ukupno drugi, a prvi je bio, kažu uvjerljivo, što potvrđuju i rang liste, najbolji za sva vremena, Branko Šutalo! Ta velika crvena zadaća sa baš svakim rezultatom i s puno imena vodi vas do 1981., a na njenom kraju o ovoj igri piše „… a kad će prestat to nitko ne zna!“ Grupa njih i po stare dane redovno igra na puca. Valjao bi i to zapisat.          
 
FOTOGRAFIJE:
Tamburaški orkestar koji je zasvirao na Tri kralja davne 1965. godine, gospar Šapro gore treći s desna, ostale također dobro znane prepoznajte!
Tužno prazna Zelena placa, badava svirka i iće i piće
Baldo i njegov Betlehem u Domina
Pero Franić i lesoniti za igre na puca
U ovim starim zadaćama zabilježena je povijest SPID -a