Trendu legalizacIje eutanazije u europskim državama pridružila se Slovenija u kojoj je na referendum u lipnju 55 posto građana glasalo za pravo na medicinski potpomognuto skončavanje života. Dakle za očekivati je vrlo skoro izglasavanje zakona u susjednoj nam državi kojim će eutanazija postati zakonita. Za pretpostaviti je da će to povećati i broj osoba koje će iz susjednih država, uključujući Hrvatsku, odlaziti u Sloveniju kako bi si skratili muke.
Eutanazija=Usmrćenje
U Hrvatskoj je eutanazija zabranjena. Doduše nigdje se u zakonima izrijekom ne spominje, nego potpada pod kazneno djelo Usmrćenje koje se nalazi u Glavi desetoj Kaznenog zakona. Naime stavak 3. Članka 112. glasi: ‘Tko usmrti drugoga na njegov izričit i ozbiljan zahtjev iz suosjećanja zbog njegovog zdravstvenog stanja, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine’. U kontekstu eutanazije bitno je istaknuti kako samoubojstvo nije kazneno djelo. Promislit ćete – pa logično! I ne može se kazniti osoba koja se ubila! Točno, ali može ako se pokušala ubiti pa nije uspjela. Dugo vremena bilo je, kako kod nas, tako i u ostalim europskim državama, samoubojstvo kazneno djelo, pa su osobe koje nisu uspjele u naumu da si oduzmu
život kažnjavane zatvorom. To je sada stvar prošlosti, ali asistiranje u željenom skončavanju života osobama koje umiru u mukama je i dalje kazneno djelo zbog kojeg se ide u zatvor.
Trend legalizacije
U Hrvatskoj nema naznaka ni otvaranju javnog diskursa po pitanju eutanazije, a kamoli legalizacije. Za sada je eutanazija u Europi legalizirana u: Švicarskoj, Nizizemskoj, Luksemburgu i Belgiji. Na korak do legalizacije su, uz Sloveniju, Danska pa čak i Španjolska, što začuđuje jer je kao i Hrvatska to zemlja s pretežito katoličkim pučanstvom, pa tako naravno i svjetonazorom. Stručnjaci koji se bave ovom problematikom su uvjereni da će, ukoliko Hrvatska ikada legalizira eutanaziju, biti među zadnjima u Europi.
Bioetički izazov
Napredak medicine donosi brojne bioetičke izazove među kojima su odluke o početku i kraju života, naročito pita nje legalizacije pobačaja i eutanazije, najkontroverzniji. U Europi, s obzirom da je pobačaj dozvoljen u većini država, najdiskutabilnija je eutanazija. Vijeće Europe bavilo se pitanjem kako regulirati položaj pacijenata koji se nalaze u terminalnoj fazi bolesti, no još uvijek nije donesen nijedan dokument koji bi neposredno regulirao odluke o kraju života. Tijekom plenarnog zasjedanja u Strasbourgu 2005. godine, Parlamentarna skupština Vijeća Europe odbila je nacrt Rezolucije o pomoći pacijentima na kraju života. Ipak, značajan korak učinjen je donošenjem, 2009. godine, Preporuke 11 o načelima u pogledu ovlasti opunomoćenika i anticipiranih naredbi za slučaj nesposobnosti.
Aktivna i pasivna
Po pitanju eutanazije treba razlikovati aktivnu i pasivnu. Prva podrazumijeva uporabu smrtonosnih tvari ili sile za okončanje života. Pasivna eutanazija, s druge strane, uključuje izostanak liječenja potrebnog za održavanje života. U našoj sudskoj praksi do sada se nisu našli slučajevi pasivne eutanazije. Mnogi stručnjaci smatraju je zapravo dozvoljenom. Naime, pacijent ima pravo odbiti daljnje liječenje. Primjerice, pacijent koji je obolio od karcinoma ima pravo odbiti kemoterapiju. Smatra se stoga da se gore navedena odredba kaznenog zakona odnosi samo na aktivnu eutanaziju.
RAZLIČITI POGLEDI NA ‘LIJEPU SMRT’ Grci protiv, Rimljani za!
Riječ eutanazija potječe iz grčkog jezika i u prijevodu znači ‘lijepa smrt’. Prvi je ovaj termin upotrijebio Francis Bacon u 16. stoljeću u svom djelu ‘Novi organon’, objavljenom 1960. godine. Kroz povijest su različite civilizacije na eutanaziju gledale različito. Grčki su se liječnici protivili eutanaziji, ali su pojedini filozofi, poput Platona, zagovarali zabranu liječenja neizlječivih pacijenata, dakle pasivnu eutanaziju. S druge pak strane Rimljani su posve otvoreno zagovarali eutanaziju.
STAV KATOLIČKE CRKVE NEPROMIJENJEN Deklaracija o ljudskom dostojanstvu oštro osudila
eutanaziju!
Početkom travnja ove godine Vatikanski Dikasterij za nauk vjere (DDF) objavio je Deklaraciju ‘Dignitas infinita’ o ljudskom dostojanstvu, na kojoj se radilo punih pet godina. U njoj je vrh katoličke crkve još jednom oštro, između ostaloga, osudio okončanje života eutanazijom. Taj je stav potkrijepljen navodima iz vatikanskih dokumenata, te izjavama pape Franje kao i njegovih prethodnika Benedikta XVI. i Ivana Pavla II.