Za vrijeme pandemije korona virusa i kod nas je praksa postala rad od doma. S tim se trendom djelomično nastavilo, pa danas popriličan broj hrvatskih radnika, naravno ukoliko priroda posla dozvoljava, djelomično posao odrađuje kod kuće.
Međutim, nismo se baš ‘povukli’ za trendom razvijenih europskih i svjetskih zemalja koje skraćuju radno vrijeme. A naši su susjedi upravo to napravili.
Naime, Slovenci su izglasali zakon koji stupa na snagu 1. siječnja 2026., a koji će omogućiti starijim osobama, onima koje su pred mirovinu, kraće radno vrijeme.
Konkretno, radnici stariji od 58 godina, kao i oni s najmanje 35 godina radnog staža, od iduće će godine, zahvaljujući ovom zakonu, imati priliku birati između slobodnih petaka, produženog vikenda ili skraćenog radnog dana u trajanju od šest sati.
Zanimalo nas je što o ovom rješenju i globalnom trendu misle osobe iz našeg javnog života, a za mišljenje smo pitali najprije gradonačelnika Mata Frankovića.
Franković: ‘Treba zaštititi radnike od neradnika!’
– Nemam ništa protiv uvođenja kliznog radnog vremena, ali uz definiranje jasne mjere učinkovitosti službenika i pojedinih zadataka koje trebaju izvršiti. Vrlo često se u javnom prostoru na gradske i državne službe gleda kao uhljebe, a što nije u redu prema većini ljudi koji u javnim upravama vrijedno rade. Naravno uvijek postoje iznimke i oni kojim nije stalo, a postojeća zakonska rješenje su takva da su službenici i namještenici javnih tijela prilično zaštićeni u kontekstu radno-pravnih odnosa. Upravo iz navedenih razloga smatram da ukoliko se ide u izmjenu zakona koji definira tjednu, odnosno mjesečnu satnicu, istovremeno se moraju mijenjati i pravila po pitanju zaštite radnika od neradnika – smatra naš gradonačelnik.
S obzirom na to da su Slovenci primarno razmišljali o starijim osobama logično je za komentar bilo pitati predsjednicu Gradskog odbora Hrvatske stranke umirovljenika Olgu Muratti.
Muratti: ‘Pozdravljam osiguravanje mogućnosti izbora!’
– Dobro pitanje! Slažem se da konačno moramo i mi početi razmišljati o starijim osobama na jedan kvalitetniji način. Pozdravljam razmišljanja o skraćivanju radnog vremena pred mirovinu, a najmanje što se treba učiniti je starijima osigurati mogućnost izbora. Stariji sigurno mogu jednako kvalitetno, s obzirom na znanja i stečena iskustva, poslove obavljati i od kuće i tako imati više vremena za brigu o sebi, koja je u starijoj dobi itekako potrebna.
Ne smatram da stariji trebaju biti samo “dadilje” jer njihova znanja i vještine su društvene dragocjenosti. Briga o starijima mora i treba biti cjelovitija i svrsishodnija kako bismo im omogućili društvenu uključenost i kvalitetnije starenje – zaključuje Muratti.
Inicijativu naših susjeda podržava i nova gradska vijećnica Nataša Đurović Đanović, ali pojašnjava zašto smatra da u nas nije vrijeme za slična zakonska rješenja.
Đurović Đanović: ‘U Hrvatskoj bi takva mjera teško zaživjela!’
– Slovenski model ‘80-90-100’, koji od 2026. omogućuje radnicima starijim od 58 godina ili s 35 godina staža da rade 80 posto radnog vremena uz 90 posto plaće i puna socijalna prava, zasigurno je korak prema humanizaciji rada. Međutim, u Hrvatskoj bi takva mjera teško zaživjela. Osobno jesam za takve izmjene, ali tek onda kada budu realno ostvarive u našim gospodarskim i socijalnim okolnostima. Nema smisla trošiti vrijeme i novac na donošenje i provedbu zakona koji će, zbog preniskog standarda, ostati mrtvo slovo na papiru. Naime, naš standard je prenizak da bi radnici mogli godinama pristajati na 10 posto manju plaću. Iako se po tom modelu plaćaju puni doprinosi, razliku do punog iznosa uplaćenih doprinosa subvencionira država iz proračuna. To znači dodatni teret javnim financijama, a posredno i ograničavanje sredstava koja bi mogla ići u stabilizaciju mirovinskog sustava ili povećanje mirovina. Nadalje, smanjenjem radnog tjedna dodatno gubimo konkurentnost u odnosu na dijelove Azije, gdje se radi i do 47 sati tjedno, dok pojedine europske zemlje već planiraju produljenje radnog vijeka; Danska do 70. godine, a Njemačka o tome raspravlja. Dakle, u takvom okruženju Hrvatska mora tražiti prednost u većoj produktivnosti, inovacijama i dodanoj vrijednosti, a ne u skraćivanju radnog vremena koje ne odgovara našim gospodarskim i socijalnim prilikama. Što se tiče rada od kuće, iskustva iz Europe pokazuju da rad od kuće u prosjeku donosi veću produktivnost po satu, bolju koncentraciju i zadovoljstvo zaposlenika, osobito kod onih koji žele veću ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Ipak, izazovi poput smanjene suradnje i kreativne razmjene ideja znače da se rad od kuće najbolje pokazao u hibridnom modelu, gdje se kombiniraju prednosti ureda i i fleksibilnog rada na daljinu – pojašnjava naša gradska vijećnica.
Umirovljeni profesor, doktor komunikacijskih znanosti, Đorđe Obradović također je s nama podijelio razmišljanja na temu.
Đorđe Obradović: ‘Ovisno o vrsti posla i individualnom stanju!’
– Jako je teško donijeti propis koji bi ujednačeno i pravedno odredio tjednu satnicu, rad od kuće i odlazak u mirovinu. Sadašnje stanje ne izaziva zadovoljstvo mnogih jer je nekima preveliko radno opterećenje, drugima bi više odgovarao rad od kuće, nekima što raniji, a nekima što kasniji odlazak u mirovinu. Razlozi za zadovoljstvo i nezadovoljstvo su opravdani jer su velike razlike između poslova u dnevnoj, tjednoj, mjesečnoj, godišnjoj i životnoj opterećenosti, a različito je i zdravstveno stanje pojedinaca. Zato bi najbolje bilo donijeti okvirnu regulativu kojom bi se propisala pravila u različitim rasponima, a zaposlenicima prepustiti odluku o tome koliko bi trebali raditi između minimalno i maksimalno propisane dnevne i tjedne satnice, rada od kuće i godina radnog staža potrebnog za mirovinu ili mogućnost nastavka rada i po stjecanju uvjeta za odlazak u mirovinu. Kao još uvijek svježi umirovljenik, s tri prilično različita radna iskustva, mislim da ne bih mogao obavljati dužnost zapovjednika broda kao nekad jer bi mi to sad bilo prenaporno i ne mogu podnijeti nesanicu kao nekad, ne bih se mogao baviti ni izvještajnim novinarstvom kao dok sam bio mlad, a mogao bih izvoditi visokoškolsku nastavu vjerojatno i bolje nego prije desetak godina. Dakle, ovisi o vrsti posla i individualnom stanju pa je najbolje odluku prepustiti onima na koje se odnosi – kazao nam je Obradović.
Za komentar smo se obratili i našoj poznatoj galeristici Tei Batinić.
Batinić: ‘Koliko solada, toliko muzike!’
– U načelu imam stav da koliko solada, toliko muzike. Iz iskustva znam da više sati rada ne znači veću produktivnost. Dipendi puno i od vrste posla. U meni u galeriji sam uvela radno vrijeme na četiri sata, tri smjene i mogućnost uzimanja slobodnih dana i ljeti. Zato moram imati jednog radnika više, ali je atmosfera odlična. Nasmijani radnik daje bolje rezultate svima! Dakle, takva su rješenja dobra, ali je pod uvjetom da se radnik vrednuje i nagrađuje prema odrađenim satima. Tko hoće više radit’ taj više i zarađuje! Tko hoće slobodne dane, taj nije za te dane plaćen! Mišljenja sam da je krače radno vrijeme potrebitije mlađim ljudima, pogotovo majkama, koje ako rade kraće puno više doprinose odgoju djeteta i cijeloj familiji nego što bi to doprinosile višom plaćom. U nas se zakonom uvodi mogućnost zapošljavanja i aktivnog rada za penzionere, sad čak puno radno vrijeme! Gdje je tu briga o zadovoljstvu ukupnog stanovništva? Ne može se stavljati naglasak samo na radu i na većim prihodima! Slovenci su tu puno ispred nas! – zaključuje Batinić.
Glavna urednica Radio Dubrovnika Nila Miličić Vukosavić pozdravlja novo zakonsko rješenje naših susjeda.
Miličić Vukosavić: ‘Mudra odluka Slovenaca!’
– Mislim da je to jedna vrlo mudra, socijalno osjetljiva i dobra odluka. Svaka mjera koja uvažava ono što je humano i po mjeri čovjeka, i prihvaćajući u tom smislu trendove europskih demkaracija koji takav pristup omogućuje, je poželjna. Uglavnom, to bi bilo sjajno uvesti i kod nas! – rekla nam je Miličić Vukosavić.