Predavanje o slikaru Matu Celestinu Medoviću održano je u četvrtak u dvorani Ivana Pavla II. povodom 100. obljetnice smrti ovog umjetnika. Redoviti profesor u miru, dr.sc. Antun Karaman predstavio je lik i djelo Medovića, naglasivši kako je cijeli svoj život proveo između dvije ljubavi – slikarstva i redovništva. Slikarstvo je bilo nešto što je konstantno tinjalo u njemu i guralo ga naprijed te je na kraju Medović kao slikar pobijedio Medovića kao redovnika, a tom je odlukom pridonio hrvatskom slikarstvu, objasnio je Karaman. Predavanje je otvorio citatom koji je publici pomogao dočarati skromni Medovićev život u Kuni na Pelješcu, a glasi: ‘Let iznad siromašnog gnijezda u nebo’.
Medović sam sebi dodaje ime Peregrin ili hodočasnik, ali nakon završene bogoslovije i polaganja svećeničkih zavjeta, mijenja ime u Celestin što znači Nebeski ili Plavetni čime Karamanov istaknuti citat dobija na pravom značenju, na spoznaji da je Medović težio nebeskim i duhovnim uzvišenjima, kako u slikarstvu, tako i u svojoj redovničkoj službi.
– Iako je bio redovnik u samostanu Male Braće, često je izbivao radi slikanja, promatranja prirode i duševnog mira što je izazivalo sumnje ostalih redovnika, ali on je imao potporu generala reda Bernardinia del Vago da Portoguara, koji mu je i dopustio da ide na studij slikarstva u Rim – rekao je Karaman.
Na predavanju prikazan je cijeli likovni put ovog umjetnika za kojeg Karaman kaže kako je jedan od najvažnijih protagonista hrvatske slikarske scene u drugoj polovini 19. i početkom 20. stoljeća, odnosno u vremenu moderne.
Kako smatra Karaman, Medović je bio čovjek okrenut prirodi i žarkim bojama, u svakom je žanru slikarstva bio uspješan te se nije vodio nametnutim normama niti zadanim kompozicijama, već je razvio svoj stil koji ga je razlikovao od ostalih slikara. Karaman je nastavio kako je Medović na svojim slikama likove okrenuo leđima promatraču te u prvom planu ostavio prazninu, dok radnju smješta na rubove slika tj. u drugi plan.
Bio je pripadnik neoplatonizma, odnosno platonski je promatrao prirodu, smatrao je da lijepo u prirodi treba prikazati savršeno, a sve nedostatke prikriti. Karaman je to obilježio poetičnim te naglasio da svaka njegova slika ima dušu i najbolje elemente slikarstva koje jedan umjetnik može prenijeti na platno. Nadalje, Medović je također težio idealizaciji detalja što je Karaman objasnio kao uzimanje od svakog čovjeka, kojeg bi sreo, neki specifični detalj poput uvijene kose, lijepog nosa ili nježnih ruku i spajao ih u jedan savršeni lik na slici.
– Volio je povijest, volio je naglašavati da voli klasičnu umjetnost pa ga je Subotić prozvao i klasicistom, ali on to nije, jer klasicizam je likovni pravac koji programski slika dosta teatralno namještene kompozicije, a Medović je bio slobodnog duha i odvažnog stava da napravi iskorak u umjetnosti, – dodao je Karaman.
Danas su njegova slikarska djela većinom u privatnom vlasništvu, ali i u muzejima te galerijama u Zagrebu, Dubrovniku, Splitu, Osijeku i Vukovaru. Osim unutar Lijepe Naše, djelovao je i u Bosni i Hercegovini, Italiji, Njemačkoj i Francuskoj pa ga Karaman s pravom naziva res communisom hrvatskog kulturnog prostora, ali i zavičajnog uljudbenog ustroja.
Predavanje dr.sc. Antuna Karamana o velikanu hrvatskog slikarstva Matu Celestinu Medoviću organizirano je u sklopu kulturnog programa Ususret sv. Vlahu iza kojeg stoji Vijeće za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije.
Mia Josipović