U Čilipima, nedaleko od Zračne luke, skriva se malo carstvo – carstvo čokolade. Stvorila ga je Marija Kordić Pobran, većini poznata kao vrsna profesorica klavira.
Veliku ljubav cijeli svoj život gaji prema ovom instrumentu i glazbi, no u posljednjih nekoliko godina posebno prema čokoladi, svima dragoj poslastici. Ljubavlju, ovim glavnim sastojkom te vještim rukama gospođe Marije nastaju čokolatini u svim oblicima i raznovrsnih okusa koji su nas dočekali u njenom domu. A teško je probati samo jedan, vjerujte nam. Među čokolatinima izdvaja se njeno posljednje postignuće, a to je čokolatin stvoren od prošeka Malvasije obitelji Karaman.
-Kako sam već brojne druge sastojke pokušala ukomponirati u čokoladu, tako mi je pala ideja zašto ne bih nešto specifično iz ovih krajeva, tim više što je postalo svjetski poznato, probala – sljubiti. Pokušala sam više načina izrade, sve dok nisam bila u potpunosti zadovoljna. Proizvođačima Karamanima odnijela sam čokolatine kako bi ih probali i kako bih saznala njihovo mišljenje. Iznenadili su se i oduševili! Nisu očekivali kako se to može spojiti – priča nam gospođa Marija nastanak ovog sasvim neočekivanog i neobičnog spoja u čije se stvaranje upravo ona usudila upustiti. Inače, prvo je probala čokolatine napraviti s crnim vinom te je promislila: ‘Ako može crno vino uspjeti, zašto ne bi i prošek’. Čokoladna priča započela je prije pet ili šest godina, priča nam. Voli kuhati i raditi kolače, a već prije umirovljenja pokazala je interes za čokoladu.
-Kad sam bila u prilici kupiti silikonske kalupe, tad sam se baš, reći ću, ohrabrila – govori nam. Bilo je ljetno vrijeme i nije bila, priznaje, u potpunosti zadovoljna kako je sve ispalo. Na prvu nije znala zašto joj nije uspjelo. No, shvatila je kako čokoladu treba provesti kroz proces temperiranja, postupak kojim se formira stabilan raspored kristala čokolade.
-Zanemarila sam čokoladu i njeno stvaranje negdje do jeseni. Bila sam blago razočarana prvim pokušajem tijekom ljeta. No, bila sam uporna, kakva i jesam inače u životu te sam se ponovno toga prihvatila. Uspjela sam i bila sam zadovoljna. To što sam napravila, poslala sam svojoj djeci dok su studirali, a šaljem im i danas. Jest da imaju žene, ali ja kao mama svoj dio pošaljem – ističe nam gospođa Marija.
Od lovora do ljubičice
Osim djeci, tada je i svojim kolegama u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića odnijela par čokolatina kako bi ih probali. Jako su pozitivno reagirali, zbog čega su kod nje stvorili osjećaj iznenađenja. ‘Ma zar je to baš toliko dobro’, promislila je.
-Neki od njih išli su izvan granica i probali su brojne čokolatine. Komentirali su: ‘Čuj, ovo ti nije ništa lošije od onoga što smo vani uzimali’. Svidjela im se i moja ideja korištenja biljaka koje sam pronalazila u okolini – priča nam skromno. A biljaka i svega blaga obitava u njenom vrtu i kućnom okolišu što nije mogla zanemariti te ne uklopiti u izradu čokolatina. Broj okusa, koje je stvorila koristeći razne sastojke, biva sve veći – od lovora, ružmarina, majčine dušice, mente, mirte pa sve do ljubičice. Nema nekih izričitih omjera, većinom sve radi ‘od oka’. Koliko je okusa, toliko je i oblika čokolatina jer želi ‘svaki na poseban i drukčiji način napraviti’ što za nju predstavlja – izazov.
-Volim eksperimentirati. Što mi padne na pamet, probam. Pa ako uspije, uspije. Uglavnom se može sve iskombinirati – rekla nam je gospođa Marija. U njenom dugogodišnjem radu, najteže joj je bilo tekućinu, kao što je liker, zatvoriti u čokoladu. To joj nije još u potpunosti uspjelo, zbog čega uvijek u procesu izrade, koristi još neki sastojak što pripomaže u upijanju tekućine. No kaže, možda i nadođe. A što joj je najdraže raditi? Ne može se odlučiti. Ističe ‘sve’, odnosno kako je što spopadne. U susjedstvu i šire poznata je po svojim čokolatinima, no i na društvenim mrežama gdje svoj rad objavljuje na Facebook stranici ‘Marijini čokolatini’. Ističe kako se dosad nitko nije javio ili zainteresirao za učenje o izradi čokolatina. Vjerojatno su, govori nam, vidjeli kako je to – ‘pipljav posao’.
-Potrebno je dosta strpljenja za čokoladu. Ali ovo je moj hobi, moja ljubav i dok je tako, bit će mi užitak. Kad bi se išlo dalje, na prodavanje preko obrta, možda bi se izgubila čar i draž. Kao i svaki posao kad si pod pritiskom – naglašava. Pošto je blagdansko vrijeme, u izradi čokolatina se više okreće upravo takvim, božićnim okusima i začinima. To su mirisi kao cimet, kardamom, tonka… Kroz godine darivanja čokolatina, kod njenih se bližnjih i prijatelja uvijek postavlja pitanje što li je ovoga puta posebno pripremila za njih.
-U tim poklonima uvijek dajem sebe. I dok radim čokolatine, mislim na ljude kojima ih poklanjam – ističe nam gospođa Marija čije nove vrste čokolatina jedva iščekujemo.