Nakon što je DuList nedavno jedini pisao o sumnjama u namještanje natječaja u Gradu Dubrovniku te mogućim otvaranjima ponuda prije isteka roka natječaja u što je pismeno izrazila sumnju svojedobno i bivša predsjednica Gradskog vijeća Olga Muratti, o čudnim praksama rada gradske uprave stiže nam još jedna nevjerojatna priča. Ovaj put riječ je o iskustvu dvojice poduzetnika, koji je ekskluzivno za DuList pristali otkriti kako izgleda ‘život s one strane gradskog natječaja’. Zbog prirode stvari, zatražili su nas da njihov identitet zaštitimo.
Rodbina komisije na natječajima?!
-Na natječajima za zakupljivanje javnog prostora za postavljanje štand-barki za prodaju suvenira sudjelujem već godinama. Grad kao jedinica lokalne samouprave ih organizira i problem je što na njima ne postoji kontrola u smislu da natjecatelji mogu imati uvid u javno otvaranje ili uvid u natječajnu dokumentaciju ili pak članove komisije i sve ono što bi javni natječaj podrazumijevao – počinje svoju priču jedan naš sugovornik ‘jednostavno razočaran u sustav u Gradu Dubrovniku i sve što se posljednjih godina dogodilo.’
Kako nam je istaknuo, iako ne može tvrditi da se radi nešto nezakonito jer za to nema dokaza, jednostavno ne može ignorirati činjenicu da je previše stvari oko tih natječaja potpuno neuobičajeno i neshvatljivo.
-Riječ je o natječajima gdje nema javno otvaranje ponuda, nema javne objave rezultata, nema javne objave natječajne dokumentacije, nepoznati su članovi komisije i datum otvaranja ponuda, nedopušten je naknadni uvid u natječajnu dokumentaciju, na tom natječaju sudjeluje rodbina članova komisije i što je najgore pobjeđuje na svim lokacijama za koje se natječu. Ja ne znam što više treba reći da se pobudi sumnja. To meni sve skupa izgleda kao neki loši vic….
O kojim je osobama u gradskoj upravi riječ i što se sve događalo oko ovih natječaja i zašto pročitajte u tiskanom izdanju DuLista!