Najava gradonačelnika Mata Frankovića o zabrani sjedenja na skalinima od Jezuita i ispred crkve sv. Vlaha izazvala je brojne reakcije među Dubrovčanima. Tim više jer je u našem Gradu oduvijek postojala užanca sjesti na skaline, predahnuti ili proćakulati s prijateljima. Od Orlandova stupa, do skalina sv. Vlaha i Jezuita – sjedalo se oduvijek, ali s mjerom i poštovanjem. Dubrovčani će jednostavno reći: uvijek se sjedalo, ali ne i labalo.
Istina, ovog ljeta svjedočili smo i potpuno neprimjerenom ponašanju turista. Tako su, primjerice, pored crkve sv. Vlaha odlučili usred bijela dana prezalogajiti, nonšalantno izvaditi nareske i meziti kao da su na kakvoj livadi, a ne ispred crkve našeg Parca, u Gradu pod zaštitom UNESCO-a. Izazvalo je to ogorčenje svih onih koji vole Dubrovnik i njegovu kulturnu baštinu – i tu su gotovo svi složni – takvo ponašanje treba zaustaviti.
No, to nije isto što i sjesti na skale u hladovinu i predahnuti u ugodnom društvu. Upravo zbog toga najava zabrane sjedenja izazvala je i negodovanje. Dio građana smatra da problem nije u samom sjedenju, već u neprimjerenom ponašanju turista, koji naše skaline sve češće pretvaraju u mjesta za objedovanje, odlaganje otpada i prave piknik zone.
– Turisti su uvijek sjedali, ali nisu ‘labali’. Umjesto zabrane, komunalni redari trebali bi biti prisutniji i reagirati na nepristojnost – komentar je jednog od naših sugrađana.
Arhivske fotografije Dulista najbolje podsjećaju – skalini su uvijek bili mjesto odmora, susreta i života Grada. Slažete li se vi sa zabranom ili ne?