Na dan najbrutalnijeg razaranja Grada od neprijateljske granate, ispod zvonika, odakle je fotografirao agresorsko granatiranje Dubrovnika, smrtno je stradao tog 6. prosinca 1991. dubrovački fotograf Pavo Urban. Njegove su fotografije ostale živući svjedok istine toga dana i čitavog Domovinskog rata.
Prije 4 godine, na Dan Dubrovačkih branitelja, otkrivena je na Luži spomen ploča Pavu u čast. Prema idejnom rješenju Slavena Tolja isklasao ju je Đivo Dražić, a otkrili gradonačelnik Mato Franković i tadašnja ministrica poljoprivrede Marija Vučković.
Pavo je rođen u Dubrovniku 1. kolovoza 1968. U rodnom je gradu završio srednju pomorsku školu te upisao Pomorski fakultet. Fotografijom se počeo baviti s 18 godina, bio je član foto kluba Marin Getaldić. Izlagao je na nekoliko izložbi, a 1989. na izložbi umjetničke fotografije u Dubrovniku osvojio je treću nagradu. Dvije godine poslije, u rujnu 1991. upisao je Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu, smjer filmsko i televizijsko snimanje.
Međutim studij nikad nije započeo jer je odlučio ostati braniti ratom pogođeni Dubrovnik. Otišao je kao dragovoljac na prvu crtu bojišnice gdje je započeo svoj ratni opus koji je sam nazvao Rat art. Umro je kako je i živio, s fotoaparatom u rukama, pogođen gelerom granate koja je pala između Orlanda i crkve svetog Vlaha. Njegova posljednja fotografija, kasnije nazvana „Kamena prašina nad Gradom“ postala je simbol ratnih razaranja Dubrovnika.
