Dok sam jedno popodne šetao Svetim Jakovom, na taraci Vile Regenhart, koju mnogi znaju kao odmaralište bivše Jugobanke, zapazio sam nekoliko pojedinaca, zbog kojih sam na trenutak promislio kako je ova zapuštena vila dobila nove stanare – priča nam jedan naš sugrađanin, kojem je potom prošlo kroz glavu kako je prije riječ o ‘balici’ koja zapuštenu vilu u ekskluzivnom dijelu Grada koristi za tulumarenje.
Bio nam je to znak za izvidjeti stanje na terenu. Ono što smo zatekli šokiralo nas je, tim više što je riječ o vili u Svetom Jakovu, u blizini hotela, ali i brojnih kuća za odmor s pet zvjezdica. U Vili Regenhart, u blago rečeno nehumanim uvjetima, netko živi!
Heptanon, igla, izmet…
Ušli smo, kao očigledno i mnogi prije nas, kroz otvoreni raštio koji vodi do suterena i vrta. U ovom donjem dijelu vile nalazi se nekoliko prostorija, koje su odvojene od ostatka zgrade. Tu su nas dočekali prizori na koje nismo bili spremni. Uz polomljeni namještaj, stare deke, pokrivače i kušine naišli smo i na iglu, za koju nećemo špekulirati čemu je služila (ili služi), ali nije teško pretpostaviti. U jednoj prostoriji odbačena je kutija heptanona, supstitucijske terapije za osobe koje su ovisne o heroinu i drugim opijatima, a na ‘šanku’ tragovi rizla. Ima tu i praznih boca, ostataka duhana pa čak alata i piture, no teško bi se moglo reći kako je netko s njom odlučio osvježiti zidove. S obzirom na ‘grafite’ po zidovima, nije teško zaključiti čemu pitura zapravo služi. O stanju u kojem smo u ovom donjem dijelu vile zatekli zahod nećemo previše pisati, osim da ne znamo čemu wc papir koji je uredno pričvršćen za zid kraj školjke kad vode očito nema (ili se ne koristi). Kroz cijelu vilu nailazili smo na ‘nagazne mine’, odnosno izmet, a zbog brojnih para naočala koji su ostavljeni posvuda moglo bi se promisliti kako derutno zdanje posjećuje veliki ljubitelj ovog modnog dodatka.
Udomaćio se
No, ono što nas je najviše zaprepastilo jest činjenica da u gornjem dijelu ove vile, koji je odvojen od već opisanih prostorija, netko zapravo živi! I to s kućnim ljubimcem. Na takav zaključak upućuje ‘uređena’ prostorija u koju se ulazi kroz vrata na koju su samo nabacane štice, spavaća soba zapravo, s krevetom, prijenosnom klimom, televizijom pa i usisivačem, iz čega smo zaključili kako u vili ima struje (ili je odnekle sprovedena). Tu su i knjige za ubiti slobodno vrijeme kvalitetnim štivom, posuđe, razni alat… No, najblaže rečeno, uvjeti za život u ovom derutnom prostoru su stravični i teško je zamisliti da netko ovdje zaista i stanuje. Iako smo u nekoliko navrata stanara Vile Regenhart pokušali zateći ‘doma’, u tome nismo uspjeli. Vidjeli smo tek psa zbog kojega smo i ustuknuli od daljnjih pokušaja. No, ono što smo doznali po susjedstvu jest kako je navodno riječ o ovisniku, koji je osim u domu za nezbrinutu djecu boravio i u popravnom domu. Zapravo, pitanje je koliko ljudi ‘tulumari’ i tumara po brojnim prostorijama ovog zdanja skrivajući se od pogleda znatiželjnika. Policijska uprava dubrovačko-neretvanska nije imala dojave o remećenjima javnog reda i mira u Vili Regenhart. Ali…
— Od strane Općinskog državnog odvjetništva imali smo dva naloga za terenskim provjerama o korištenju navedene vile za stanovanje – rečeno nam je iz Policijske uprave, a za sve daljnje informacije o tome što su utvrdili uputili su nas na Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku. Do zaključenja ovog broja u poslijepodnevnim satima utorka, odgovor nismo dobili.
Iz povijesti
Ovdje treba podsjetiti kako je Vila Regenhart sagrađena 1935. godine za suprugu svjetskog bankara i hotelijera Williama Zimdina, Hedwigu Regenhart Zimdin. Ovo zaštićeno kulturno dobro neriješenog je imovinsko-pravnog statusa. Barem je tako bilo u studenom 2017. godine kada su za duList iz Ministarstva državne imovine istaknuli kako je od Državnog odvjetništva u Dubrovniku zatražena pravna pomoć radi utvrđivanja imovinsko-pravnih činjenica o ovoj vili. Je li taj postupak priveden kraju i što se utvrdilo, nismo uspjeli saznati od Ministarstva za ovaj broj.
Ovu vilu u Svetom Jakovu mnogi zapravo znaju pod imenom ‘Jugobanka’. Prema dostupnim podacima, ona je od kraja pedesetih godina 20. stoljeća do Domovinskog rata bila ‘pod kapom’ Jugobanke iz Beograda, tada jednoj od pet najvećih banaka na prostoru bivše države. No, s dolaskom Domovinskog rata u zemljišnik se kao vlasnik upisuje Republika Hrvatska. Vila se putem Hrvatskog fonda za privatizaciju početkom 2000-ih našla i u prodaji, pa iako je, kako su tada pisali mediji, bilo dosta zainteresiranih kupaca – od nogometaša Marka Viduke preko tadašnjeg vlasnika grupacije JLH Gorana Štroka do Dragutina Biondića – od prodaje se odustaje.
Pokušaj prodaje
U cijelu priču ušla je i Dubrovačka biskupija koja je s HFP-om od 1996. godine imala ugovor o zakupu ovog objekta, a koji je služio za smještaj umirovljenih svećenika i to sve do unatrag nekoliko godina. Mediji su, naime, pisali kako je Vlada RH 1999. godine donijela odluku o zamjeni nekretnina s Dubrovačkom biskupijom i to na način da je Republika Hrvatska Biskupiji trebala ustupiti vilu u Svetom Jakovu u zamjenu za Biskupijsko zemljište na Mljetu.
— Poseban ugovor o zamjeni nekretnina nikad nije sklopljen jer je Dubrovačka biskupija utvrdila da postoji velik nerazmjer međusobnih davanja na njezinu štetu pa je kod Ministarstva pravosuđa pokrenula postupak za novu procjenu vrijednosti nekretnina i utvrđivanja granica pomorskog dobra, a sve sa svrhom da za samo dio zemljišta na Mljetu dobije nekretninu u Dubrovniku. Budući da spomenuti postupak nije proveden, Fond je 17. travnja 2001. objavio poziv za podnošenje ponuda za kupnju predmetne nekretnine – naveo je za Slobodnu Dalmaciju 2003. godine Ivan Kovačev iz HFP-a. Interes za kupnju ove atraktivne vile tada je iskazalo osam potencijalnih kupaca, ali se od prodaje odustaje jer je HFP 2002. godine odlučio da se zbog potpisanog međunarodnog sporazuma s Vatikanom ne može prihvatiti prijedlog prodaje ove vile u vlasništvu Republike Hrvatske stečenih temeljem Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju RH.
Povrat imovine Jugobanke
No, treba napomenuti kako ni Jugobanka svih ovih godina nije stala skrštenih ruku za povrat svoje imovine. U tom kontekstu zanimljiva je i objava DORH-a iz 2014. godine gdje se navodi kako je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen postupak po tužbi tužitelja Jugobanka a.d. u stečaju, Beograd, Republika Srbija, protiv Republike Hrvatske radi isplate naknade u visini od 108.534.495,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, na ime tržišne vrijednosti nekretnina na kojima je prednik tužitelja bio nositelj prava korištenja i upravljanja na području Republike Hrvatske, s pozivom na odredbe Aneksa G Ugovora o sukcesiji.
— Nakon provedenog dokaznog postupka Trgovački sud u Zagrebu je prihvatio pravno shvaćanje Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu izneseno u odgovoru na tužbu te tijekom postupka i donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Naime, sud je prihvatio argumente Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu da Ugovor o pitanjima sukcesije sadrži samo načela za čiju primjenu bi trebalo sklopiti dodatne ugovore, a takve ugovore Republika Hrvatska s Republikom Srbijom nije sklopila – navodi se u tadašnjem priopćenju DORH-a. No, dok se ne riješi imovinskopravna zavrzlama vila propada na očigled svih, a u međuvremenu se u njoj netko udomaćio pronašavši sebi kakav takav krov nad glavom. Slučaj napuštene zgrade iz Svetog Jakova nažalost nije prvi na našem području. Jer, činjenica je kako ovakvi objekti itekako privlače svakojake likove koji se pod okriljem noći skrivaju od pogleda znatiželjnika. Prisjetimo se samo napuštene zgrade bivše Prometne policije u Gružu, gdje je duList 2014. godine zatekao ne samo odbačeni stari inventar već injekciju i tragove marihuane… A ništa bolju sliku nije davala ni tada nedovršena zgrada na Solskoj bazi u čijoj smo neposrednoj blizini, iste te godine, pronašli brojne odbačene kutije lijekova koje koriste ovisnici o teškim drogama, ali šprice i igle.
Iz tiskanog izdanja duLista 24. travnja 2019.