Studenti iz svih krajeva svijeta imaju priliku studirati u Dubrovniku putem Erasmus programa razmjene.
Takvo ‘miješanje’ kultura je savršeno za stjecanje svježih perspektiva, a u razgovoru o navikama lokalnih studenata, glazbi i apsurdnim cijenama kave na Stradunu pridružila nam se Ahuna Vasitora koja znameniti Dubrovnik posjećuje iz dalekog Uzbekistana.
Možeš li nam se predstaviti, odakle dolaziš i kako si došla u Dubrovnik?
Zovem se Sitora Okhunova i dolazim iz Taškenta u Uzbekistanu koji se nalazi u središnjoj Aziji za one koji ne znaju. Trenutno sam u Erasmus programu i tako sam došla ovdje. Želim studirati ekonomiju, a u svom rodnom gradu sam studirala financije. Ovo mi je prvi put u inozemstvu pa sam poprilično zainteresirana. Prvi put imam priliku iskusiti Europu i pričati s ljudima ovdje. U kratkom vremenu, otkad sam tu, primijetila sam velike razlike između Azije u Europe.
Zašto si izabrala Dubrovnik, jesi li ranije čula za njega i je li postoji išta što te posebno zanimalo?
Mogli smo birati između nekoliko mogućnosti, primjerice Krakov i Dubrovnik, a mislim da je Dubrovnik bio najbolji izbor. Dijelom sam ga izabrala zbog vremena jer ne volim hladnu klimu. Također sam htjela vidjeti mjesta gdje se snimala Igra prijestolja.
Dakle, gledaš Igru prijestolja. Jesi li uspjela poći na iti jednu turu dosada?
Da, obožavatelj sam serije. Dosad sam samo uspjela poći na ture povijesnom jezgrom koje je organiziralo Sveučilište, ali imala sam prilike i vidjeti neke od znamenitih scena poput stepenica ‘Hoda srama’. Već smo bili na gradskim zidinam, a planiramo posjetiti Lokrum.
Spomenula si neke razlike u kulturama Azije i Europe. Možeš li navesti neke?
U mojoj državi ljudi ne piju puno alkohola, pogotovo mladi. Ako i piju, taje to od roditelja. Također ne nose vrlo otvorenu odjeću. Ako mlada osoba priča sa starijom ne gleda ju u oči. U kulturi su ljudi ovdje više neovisni. U mojoj zemlji pravila su ponešto stroža. I ne mislim na zakon, već na društvena pravila. Ljudi ovdje prate pravila zakona, dok u mojoj kulturi ljudi prate društvena pravila. Na primjer ovdje ljudi cestu prelaze na zebri, dok kod kuće svi cestu prelaze gdje god hoće. U tom pogledu mislim da je ova država razvijenija od moje.
Jesi li imala prilike popričati s lokalnim studentima, i je li ti se sviđa Dubrovnik?
Nisam još stigla pričati sa studentima, ali se tome nadam kada mi počnu predavanja. Grad mi se jako sviđa. Prije nego sam došla u Dubrovnik preuzeti vizu, bila sam u Turskoj, i uspoređujući gradove u Turskoj i ovdje, Dubrovnik mi se definitivno više sviđa, dijelom radi vremena, a dijelom jer je stari dio grada prelijep. Također su mi dragi ljudi ovdje, vrlo su ljubazni. Prva dva dana u Dubrovniku moja cimerica još nije bila stigla, i kada sam pitala ljude za pomoć u nalaženju stana puno su mi pomogli. Čak i ako nisu znali točno mjesto provjerili su adresu putem telefona. U Turskoj ljudi nisu bili toliko ljubazni. Također sam primjetila da su ljudi ovdje jako visoki; kod nas u državi su dosta niži.
Imaš li ikakva očekivanja dok si ovdje, veseliš li se ičemu?
Da, jako se veselim proslavi Božića ovdje. Nisam ga nikad slavila jer je moja država većinom muslimanska. Želim vidjeti kako ljudi ovdje slave Božić, Novu godinu i druge blagdane. Zanima me stil života ovdašnjih stanovnika da ga mogu usporediti sa svojom kulturom i podijeliti s prijateljima kod kuće.
Đivo Glanz