Bivši nogometni reprezentativac Dario Šimić održao je danas predavanje na tribini Otvoreno o vjeri.
– Rođen sam 1975. kao prvo od troje djece, u katoličkoj obitelji. Od malena idem u Crkvu, prošao sam vjeronauk, pričestio se i krizmao na vrijeme iako to onih godina nije bilo najpopularnije, a hvala Bogu od mojih nitko nije bio među komunistima. Od malena sam osjetio da imam dar za nogomet. Vjerovao sam samo u nogomet, s 12 godina upisao sam se u Dinamo, sa 16 godina postao sam najmlađi debitant u povijesti Dinama, sa 20 godina reprezentivac, sa 23 osvojio sam broncu u Fancuskoj. Zatim sam potpisao za milanski Inter, a to je bio jedan od većih tranfera, a inače san svakog nogometaša. Kasnije sam prešao u Milano gdje sam bio 10 godina, osvojio sam dvije Lige prvaka i talijansko prvenstvo. Prešao sam kasnije u Monaco, došao 3 mjeseca u Dinamo i završio karijeru –rekao je uvodno Dario Šimić dodavši kako su mu roditelji bili veliki oslonac.
– Bili smo prosječna obitelj, u kojoj su se poštovale vrednote, i to mi je pomoglo u karijeri, dalo neke vrednote i vrline. Njihovo normalno ponašanje dalo mi je poniznost i stabilnost da ne skrenem s nekog normalnog puta. Svjedoci smo da igrači koji brzo dođu do slave i novaca, imaju veći šansu da izađu na krivi put. Veliki su izazovi ispred njih. Meni je tu pomogla obitelj, gledao sam kako se tata i mama slažu i poštivaju, i želja mi je bila da imam i ja sretan brak. Oženio sam se u 23. godini za suprugu Jelenu, imam 3 dečka Roka, Viktora i Nikolu. I svi igraju nogomet – naglasio je Šimić istaknuvši kako je moguće kao vjernik uspjeti u životu.
-Vjernik sam i to je moguće. U svakom poslu, zaludu vam sve, i slavlje i bogatstvo ako nismo ispunjeni. Bez potpune vjere ne možeš biti do kraja ispunjen. U jednom trenutku kad sam došao u Milano osjetio sam težinu, pritisak, vjerojatno uslijed intenzivne karijere pa se čovjek troši. Utakmice, napori, očekivanja, slava, sve me to tištilo. Osjećao sam anksioznost. Zabrinuo sam se što se događa, a nitko mi nije mogao pomoći. Najgore mi je bio očaj, ne vidiš svjetlo na kraju tunela, ne vidiš pomoć. Stiskalo me u prsima. Trajalo je to dosta dugo, a ja sam morao igrati nogomet – istaknuo je dodavši kako je uz pomoć vjerskih knjiga i vjere uspio sam sebi pomoći.
– Kako čovjek trenira svoje tijelo tako treba trenirati i svoj duh. Jer duh je iznad tijela. Osim susreta s karizmaticima, krenuo sam i na duhovne vježbe Svetog Ignacija Loyole. Otkrio sam da meni ti tekstovi nešto govore. Polako sam počeo raditi na sebi, postavljati osobni odnos s Isusom, osluškivati što mi on govori, otkrivati stvari sam sa sobom sa svojim Bogom – napomenuo je Šimić dodavši:
-Tražio susret sa živim Bogom koji je prisutan za vrijeme Svete mise. To je bila najveća punina u meni. Traženje živoga Boga, klanjanje Njemu, i Njega staviti na prvo mjesto. Shvatio sam da kad se Njega stavi na prvo mjesto, sve ostalo dođe na svoje mjesto. Ja sam unatoč tome želio biti bolji nogometaš. Želio sam slaviti Boga na terenu, da mogu bolje igrati i na taj način slaviti Boga. Ja Boga slavim kao nogometaš no želim reći da je nogomet važan, ali ne kao Bog.
Na pitanje što za njega znati biti nogometaš, odgovorio je:
-To je jedan veliki Božji dar i privilegija. Igrati za našu reprezentaciju poslije Domovinskog rata bilo je fantastično. Da ne spominjem Francusku 1998. i ljude koji su se veselili. To je bilo nešto neopisivo- napomenuo je. Inače, Dario Šimić u braku je sa suprugom Jelenom punih 13 godina.
-Slažemo se, svađamo se, ali nastojimo sačuvati brak svim sredstvima jer mislim da se brak isplati čuvati. Za njega se rukama i nogama treba boriti. Mladima bih poručio da je važno naći dobrog ženidbenog druga. Mišljenja sam da je, iako sam i sam imao predbračne odnose s drugim curama, što mi je danas žao, bitno živjeti u predbračnoj čistoći. Jer ako žive u čistoći bolje će izabrati dobrog ženidbenog druga. Ako to uspijete onda je to pravi mali raj na zemlji – naglasio je dodavši kako svoje sinove odgaja na slijedeći način:
-Želim ih učiti da i na nebu imaju mamu i tata, koji su bolji od nas. Molim za svoju djecu, da osjete konkretnu molitvu, ljubav Isusa, želim im od početka usaditi da su ljubljena Božja djeca – naglasio je Dario Šimić.