Biljka perunika, s latinskim nazivom iris, dobila je hrvatsko ime po slavenskom bogu groma i munje Perunu. Po njemu nose ime i neki planinski vrhunci u Hrvatskoj. Na primjer vrh planine Svetog Ilije na Pelješcu zove se Perunovo brdo, a isto ime ima i potok u Stonu. U svijetu postoji više desetaka vrsta perunike s različitim nazivima. U našoj zemlji raste čak dvanaest samoniklih vrsta perunike, među kojima su najpoznatije: hrvatska perunika (iris croatica), patuljasta jadranska perunika (iris adriatica), ilirska perunika (iris illyrica) i jadranska perunika (iris pseudopallida) – piše fra Stipe Nosić, gvardijan samostana Male braće.
Još u starom Egiptu perunika je vrijedila kao kraljevski simbol, a nazivana je „božjom biljkom“, pa je u dubrovačkom kraju vjerojatno zbog toga nazivaju „bogiša“. U Podravini je zovu „aleluja“, što opet govori da je riječ o „svetoj biljci“.
Biljka perunike vrlo je ljekovita. Pripravci od nje koriste se kod bolesti jetre, žučne kesice, žučnih i mokraćnih puteva. Upotrebljava se još kod migrena, kod upala respiratornih organa, za smirivanje živčanih boli nakon operacija i amputacija, i slično. Možda baš zbog franjevačke veze s ljekarništvom puno je listova perunike uklesano u formi reljefa u kapitele klaustra.
Reljefni simboli perunike u različitim oblicima tako su česti i na drugim dijelovima ovog jedinstvenog dvorišta. Na samim kapitelima oko donje šetnice klaustra u različitim formama reljefno su više puta ponovljeni. Obično su tu s jedne i druge njihove prostranije strane. Osim toga nalaze se i na dovratnicima vrata, od glavnog ulaza u samostan do većine samostanskih vrata unutar klaustra. Dva kapitela na sjevernoj strani klaustra posve su posvećeni ovom simbolu. Na kapitelu 38 s jedne i druge strane uklesani su vrlo veliki simboli perunike, s promjerom 20 cm. Prekrivaju gotovo čitave strane kapitela, koje su ukrašene lisnatom reljefnom podlogom. Prema istoku tu je taj znak u trostrukom obruču. U prvom malom krugu znak je perunike promjera 5 cm. Oko njega je simbol koji s prvim doseže 12 cm, da bi s vanjskim krugom imali promjer 20 cm. Ipak, najoriginalniji simbol Perunove biljke je na zapadnoj strani toga kapitela. U središtu tog simbola nalazi se mali „rotirajući“ znak perunike. Oko njega formiran je veliki znak ove biljke s promjerom 20 cm. U vertikali toga simbola prepoznaju se cvjetovi irisa, a dva trolista krase njegove horizontalne završetke. U svakoj od četiri odvojene čaške, proporcionalno raspoređene na toj relativno velikoj kompoziciji, nalazi se reljef lista hrasta. Autor ovog kapitela, ovim zaista originalnim i složenim simbolom, želio je ukazati na boga Peruna. Perunika je naime Perunov simbol, ali i drvo hrasta, odnosno list hrasta, također ga često simbolizira, pa je ovdje na dvostruki način potvrđeno da je riječ o simbolu koji se odnosi na Peruna.
Na kapitelu 42 prema istoku također je trostruki simbol perunike s mjerama 4, 11 i 18 cm, dok je prema zapadu na istom kapitelu znak perunike promjera 17 cm. Na tom kapitelu ovi znakovi također se mogu povezivati s božanstvima koji su tu predočeni. Na kapitelu 47 po dva su znaka perunike sa svake strane. Na kamenoj ogradi oko gornje šetnice na desetke je ovih stiliziranih simbola i to u različitim prikazima.
Stari Slaveni pridavali su perunici magičnu moć, pa su njen korijen vezivali za kolijevku djeteta ili ga stavljali oko dječjeg vrata, kako bi dijete sačuvali od uroka. Ovo praznovjerje i u današnjem svijetu ima vrlo plodno tlo, pa ljudi simbole perunike nose oko vrata u najrazličitijim oblicima i izrađene u različitim materijalima, kao što su drvo, koža, bronca, srebro ili zlato. Ipak, iako su majstori ove simbole vrlo vjerojatno često povezivali sa starim božanstvima, ne treba ih u ovom franjevačkom dvorištu promatrati isključivo u tom svjetlu. Ne može ih se povezivati ni sa znakovima modernog new age pokreta, koji je u velikoj mjeri preuzeo ove simbole. Ovdje su oni zasigurno i u sakralno-religioznom značenju. Ne smije se na primjer smetnuti s uma da hrast ima i posebno mjesto u knjigama Starog Zavjeta, gdje ga se spominje 33 puta. Knjiga Postanka ističe da se Gospodin ukazao Abrahamu kod hrasta u Mamri. I Jošua sklapajući savez s narodom uzima veliki kamen i stavlja ga „pod hrast koji bijaše u svetištu Jahvinu“, kako bi taj kamen bio svjedok riječi „što ih je govorio Jahve“ (usp. Jš 24, 25-27).
Što vrijedi za znak hrasta još više vrijedi za simbole perunike koji se nalaze na svijećnjacima, na kaležima i na drugim liturgijskim ili praktičnim predmetima u crkvama. Ove znakove ne smije se odbacivati kao poganske. Štoviše, treba ih gledati kao znakove koje je prihvatilo kršćanstvo i zato su česti na sakralnim objektima. Iz istog razloga nalaze se oni u franjevačkom klaustru.
Može se s pravom ustvrditi da je spomenik perunici u kamenoj plastici u ovom klaustru ostavilo četrnaesto stoljeće. Također njeni znakovi, koji ukrašavaju dovratnike i ograde klaustra, govore o vezi ovog zdanja s tom „svetom biljkom“. Neprebrojivi su simboli perunike po kamenim spomenicima Dubrovnika i drugih naših gradova. Nije stoga čudno da je, na prijedlog Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, na Izložbi cvijeća Japan Flora 2000., perunika promovirana kao hrvatski nacionalni cvijet pod sloganom: “Cvijet u svakom kutku svijeta, cvijet shvaćen kao simbol mira među narodima”.
Tekst/Foto: fra Stipe Nosić