Samostalna izložba skulptura umjetnice Ivane Komel ‘Simbioza’ otvorena je u petak navečer u Domu Marina Držića.
Izložbu, čiji je kustos povjesničar umjetnosti Marin Ivanović, čini trinaest skulptura rađenih od cementa, drveta i željeza. Radovi su nastali kao odgovor umjetnice na temu Marina Držića pa među njima nalazimo jasne poveznice s nekoliko Držićevih djela, osobito Dundom Marojem. Zanimljivo je kako autorica ne donosi izravne motive iz njegovih komedija; naime, nema Držićevih likova među skulpturama na ovoj izložbi, ali se njegove ideje odražavaju u skulpturalnim metaforama za škrtost, gramzivost, cinizam, očinstvo i slično. Prolog Dugog Nosa iz Dunda Maroja za autoricu predstavlja sublimaciju Držićeve inteligencije i anticipacije svijeta u nastajanju koji u 20. stoljeću pokazuje lice o kojemu je Držić pisao prije četiri stotine godina.
-(…) njena skulptura Žena s darom istovremeno figura koja drži predmet. Ako prihvatimo da je taj predmet mozak, odnosno simbol umnosti, inteligencije, onda žena nije samo „s darom“, nego je i „darovita“, dakle nadarena, ona kojoj je dar poklonjen, a ne ona koja ga nosi nekome drugome. Mnoge druge pojednosti na ovim djelima (skulptura Metamorfoza neupitno je žena koja doživljava promjenu; rog – muški simbol) i u autoričinom viđenju vlastitog ciklusa, otkrivaju je kao ženu koja posjeduje osjetljivost prema „ženskom pitanju“, koja gaji posebno poštovanje (štoviše, divljenje) prema ženi i njenoj ulozi u društvu. Kako i ne bi?! Pa i ona sama je žena koja posjeduje veliki kreacijski potencijal, Dar da stvara. Takva analogija mogla bi nas dovesti do zaključka da je ovdje riječ o autoportretu i ne bismo bili u krivu (…) – napisao je u katalogu Marin Ivanović.