Bend Silente nedavno je izdao novi, četvrti album jednostavnog, minimalističkog naziva ‘IV’. Iza njih je i uspješno razdoblje ispunjeno koncertima, zanimljivim videospotovima i glazbenim nagradama. Možemo reći da su u – petoj brzini. Stoga ni ne čudi kako je Sanin Karamehmedović, basist i autor tekstova, odgovore pisao u kombiju, na putu za sjever Hrvatske gdje su održali nekoliko koncerata. O albumu, koncertima, suradnja – o svemu pomalo nam je ispričao Sanin u razgovoru za DuList.
Iza vas je objava četvrtog albuma ‘IV’. Iza vas je i dugo razdoblje rada na albumu. Kakvim biste opisali taj put stvaranja? Što za vas znači ovaj novi nosač zvuka i radi li se o svojevrsnoj prekretnici u vašem djelovanju?
Album je napisan u kratkom vremenu, ali je sniman dugo. Najlakši dio cijelog posla nama je uvijek bilo pisanje tih pjesama. Jako puno hitova je na ovom albumu, a napisali smo i uglazbili većinu u razdoblju od 20-ak dana. To je bilo za vrijeme tog nesretnog lockdowna. Tako da je bilo svega, vremena su bila čudna, ali mi smo bili puni energije. Mi smo ponosni na sve vezano uz ovaj album. I na stvari i na sebe dok smo ga snimali.
Ako želiš, možeš gledat’ na to kao da je ovaj album imao određenu misiju. Trebalo je bend, koji je nakon pauze nestao i izgubio snagu, vratiti na teren i vratiti povjerenje fanova. To je izuzetno teško za izvesti. Ovo što se nama sad događa, taj neki drugi vrhunac koji sad proživljavamo, to je rijetkost u poslu. Comebackovi su grozna stvar za proživjeti, stalno si u sjeni nekih starih uspjeha i očekivanja. Srećom smo bili djeca kad je Silente krenuo tako da smo sad imali mladosti i ludosti da to opet izvedemo. Ali nije bilo lako, iza toga je veliki trud i rad od dvije godine. A sve se mora temeljiti na dobrom materijalu. Tibor je skladateljski možda imao najteži zadatak od nas. Znao je da to mora biti veliko. ‘Napucali’ smo ovaj album koliko smo mogli. Ako pogledaš listu pjesama, to više sliči na neku kompilaciju najvećih hitova nego na novi album.
Što kažu ljudi povratno – jesu li se pronašli ili izgubili u pjesmama?
Većinom i jedno i drugo. To ide u krug. I mi želimo da se tako i nastavi. Ovo bi trebale biti bezvremenske emocije i nadamo se da će se ta lijepa suradnja nas i ljudi koji nas prate nastaviti još dugo. Ako je pjesma hit godinu – dvije pa nakon toga nestane, mi nemamo ništa od toga.
A koja je od deset pjesama vama posebno draga?
Idi.
Albumu je prethodila objava i nekoliko singlova koji su bili popraćeni videospotovima. Koliko je truda bilo uloženo u njihovo stvaranje? Koji ste spot uživali snimati?
Uživali smo u svakom snimanju. Mi ništa o spotovima ne znamo. Srećom, neki ljudi iz Grada koji znaju nešto više od nas imali su tada vremena i ljubavi da nam pomognu. Kažem ljubavi jer se tu nije radilo o poslovnim suradnjama niti je itko tu zaradio nešto puno više od upale mišića. To su bile dobre pjesme koje je trebalo vizualno ispratiti i da nije bilo Mirana Brautovića, Srđana Kokanova i Mara Kockovića, tko zna kako bi sve to ispalo.
Vas dvojica ste se opet pokazali kao ‘dobitna kombinacija’ po pitanju tekstova glazbe i aranžmana. U cijeloj priči ponovno se našao i producent Nikša Bratoš. Na koji način je on ‘začinio’ ovaj album?
Tibor i ja imali smo najbolju i najlakšu ‘suradnju’ do sada. To je bio ping – pong s tekstovima i glazbom. Ja sam samo slao, on je samo vraćao. A obojica smo odmah bili zadovoljni. Nikada ovako.
Nikša Bratoš je lik s jako puno raznih talenata. Koji su toliko razvijeni da pomisliš da je imao 500 godina da uvježba sve to što zna. Jer toliko bi meni trebalo. I sve to jako dobro koristi. U našem slučaju njegov glavni zadatak je da naglasi mjesta na kojima smo mi dobri, a da ublaži mjesta gdje nismo. I jednih i drugih mjesta sigurno ima. Negdje u tom balansu je tajna naše suradnje i uspjeha.
Osmišljavanje i izrada covera albuma povjerena je mladom fotografu i umjetniku Denisu Butorcu. Na vizualu nema, za Silente, prepoznatljive Zvončice. Zašto je ona ovaj put izostala? I kako komentirate navedeni vizual?
Denisu smo pristupili nakon što smo vidjeli njegove radove za Bad Daughter, koji su odlični. Htjeli smo ići prema fotografiji, dosad smo uvijek imali crteže. Malo smo se htjeli odmaknuti od dosadašnjih vizuala, ići na minimalizam. Ispratili smo to i naslovom albuma – IV. Nema Zvončice, neka malo odmori, vratit će se.
U razdoblju pandemije, niste bili zaustavljeni u održavanju koncerata diljem Hrvatske. Kakva vas koncertna sezona očekuje? Znamo da nastupate u Dubrovniku.
Mi smo svirali gdje smo mogli i gdje je netko bio voljan doći da nas čuje. Svirali smo sve. Koncerte kad se trebalo sjedati i nositi maske, koncerte kad je smjelo biti samo 50 ljudi, online koncerte, slobodne koncerte gdje se moglo što se htjelo, zabranjene koncerte… Gdje je naših fanova, tu ćemo probat’ doći. Pred nama je prepuna radna sezona od nekih 40-ak koncerata do kraja ljeta i veselimo se svakome. U Dubrovniku se vidimo u Solitudu 13. kolovoza. Tekst je objavljen u tiskanom izdanju DuLista 6. srpnja 2022.