Mladi Dubrovčanin Đivo Čerjan krajem srpnja seli u Sjedinjene Američke Države igrati – američki nogomet!
Nakon što je na prošlogodišnjem kampu njegov talent prepoznao američki trener Clayton Lovett član dubrovačkog kluba američkog nogometa Dubrovnik Sharks posredstvom agencije CS Educacional, koja se bavi pronalaskom mladih sportskih talenata diljem svijeta i povezivanjem s prestižnim američkim koledžima i sveučilištima, prihvatio je ponudu prestižne privatne škole Linsly School iz grada Wheelinga u američkoj državi Zapadna Virginia.
Ta je obrazovna ustanova već dala nekoliko NFL igrača, a mogu se pohvaliti i da su imali svog predstavnika na ovogodišnjem Superbowlu.
-Đivo, sjeti nas se kad budeš igrao za najveće! – poručili su svome članu Sharksi pred polazak u SAD, a Đivo, koji za Sharkse u ‘tackle’ verziji igra napad, a u ‘flag footballu’ (beskontaktnoj verziji bez rušenja) obranu, za DuList govori o velikoj avanturi koja je pred njim, američkom nogometu u Dubrovniku, ali i planovima za budućnost.
Kako si došao u priliku za odlazak u SAD?
Na trodnevnom kampu ‘The Growth of a Game skills’, koji je održan u kolovozu prošle godine u Dugopolju, na kojem je sudjelovao moj klub Dubrovnik Sharks, primijetili su me treneri iz SAD-a. Točnije, riječ je o Claytonu Lovettu, koji me najprije pitao koliko godina imam i kako se zovem. A kad sam došao kući, nakon nekih 5-6 dana, kontaktirao me preko Facebooka s pitanjem želim li ići igrati američki nogomet u SAD.
Izabrao si Linsly School?
O toj privatnoj školi ne znam baš previše. Izabrao sam je jer je cijena školovanja bila najmanja, a kompletan trošak platit će moji roditelji. Kad sam u prosincu bio u obilasku škola koje su mi nudile angažman upoznao sam jednog trenera, ujedno i profesora matematike, kao i još dvoje zaposlenika škole. Krajem lipnja navršit ću sedamnaest godina, ali mislim da sam spreman za taj izazov. Krajem srpnja selim u SAD, a tamo ću ostati najmanje godinu dana, jednu školsku godinu. Vjerojatno ću ostati i duže, ali to ovisi najviše o meni, ako mi se to sve svidi. Moj angažman uključuje školovanje iz sport. Amerikancima je sport jako bitan. Sport i škola su jako povezani te ako nisi dobar u školi trener ti neće dati priliku igrati utakmice. Dobre ocjene su preduvjet za igranje.
Kako si završio u američkom nogometu? Jesi li prije trenirao neki drugi sport?
Ranije sam trenirao plivanje, tenis te na kraju košarku. Moj brat je prvi saznao da postoji klub američkog nogometa u Dubrovniku i pridružio im se, a ja sam na prvi trening došao mjesec dana nakon njega. To mi se svidilo, jer je bilo nešto potpuno novo. Američki nogomet u Hrvatskoj, nikad nisam očekivao da će se to dogoditi. A sport nema sličnosti s onima s kojima sam se prije bavio. Nisam tada ni znao pravila igre, ali ona nisu teška i lako se nauče.
Po rezultatima, ali i objavama na društvenim mrežama, da se zaključiti da su Dubrovnik Sharks prava klapa. Kako ti to objašnjavaš?
Kao momčad smo sjajni, odlično se slažemo, vlada sjajna atmosfera. Svaki put kad negdje gostujemo se zezamo, baš se znamo zabaviti. Ekipa je stvarno savršena.
Gdje se vidiš nakon američkog iskustva? Imaš li već sad izražen neki afinitet ili studij na koji ciljaš?
Nisam još ništa odredio za svoju budućnost. Nisam odabrao nikakav studij. Volio bih, ako to bude moguće, završiti u NFL-u. To mi je američki san. Dobio sam priliku. Potrudit ću se.
Koji su to skalini koje mladi igrač američkog nogometa mora proći da bi se probio do NFL-a, najvećeg i najvažnijeg natjecanja u tom sportu na svijetu?
Početak je ‘high school’, gdje se treba pokazati, a potom slijedi ‘college’, koji je još bitniji jer se zapravo iz njega biraju igrači za NFL. ‘College’ je ključni skalin, tu se treba najviše pokazati.
Kako vidiš budućnost američkog nogometa u Dubrovniku? Član si tima koji je zapravo pionir tog sporta na jugu Hrvatske.
Krenuli smo možda malo polagano, ali kasnije će to sve doći na svoje. Ljudima će ovaj sport s vremenom biti još zanimljiviji. U početku nas je bilo jako malo, a danas nas ima oko trideset. Svakog dana nas je sve više i više. Siguran sam da će se taj broj uvećavati.
Igraš za seniorski tim iako si šesnaestogodišnjak. Imaju li Sharksi neki omladinski pogon?
Dosta je djece koja su pokazala zanimanje za američki nogomet pa je naš trener osnovao posebnu skupinu za mlađe uzraste. Još je to u začetku, djeca se tek okupljaju, ali bitno je da se s mladima radi.
Kakva je suradnja s drugim klubovima?
Imamo dosta dobru suradnju s drugim klubovima, iz Hrvatske i drugih država.
Jesi li osobno zadovoljan s dosadašnjim rezultatima Sharksa?
Kako sad stvari stoje, možda ne u potpunosti, ali mislim da će to doći na svoje. Treba nam još vježbe, jer ipak smo mi novi klub. Ponajviše nam nedostaje iskustva, a i tehnički se trebamo još poboljšati. Premda je turistička sezona u punom jeku uspijevamo se skupiti na treninzima. Oni stariji koji rade ponekad ne mogu doći, ali uglavnom se svi uspijemo skupiti.
Kakav je osjećaj u ruci držati ono ‘jaje’?
Uopće nije problem. Puno lakše nego onu ‘običnu’.