Ja ne znam gdje su domaći ljudi, pa nije Dubrovnik do te mjere raseljen da baš nemaš radnika ni za lijeka. Ali evo nemaš! Ispada da su svi pošli u doktore, suce, činovnike… Evo ja zaista ne razumijem. Pa gdje su nam makar studenti? Prije bi ti svako malo došao netko pitat za sina ili kćer da radi, makar ljeti. Sad nitko – požalio nam se jedan dubrovački ugostitelj ističući kako plaće nikad nisu bile bolje, kao ni uvjeti rada.
Nikad bolji uvjeti
-Zaista se nitko ne može danas, makar generalno govoreći, požaliti na plaće i uvjete u ugostiteljstvu. Prije dok sam ja radio kao mladić pa po cijele dane bi ljeti odrapili i to bez slobodnog dana. Tko te pitao jesi li umoran?! A i nama je sklop u glavi bio takav, tako su nas izbaždarili, kao sezona je i kakav slobodan dan?! To nije bila opcija. Ako se netko usudio pitat mi ostali bi se crvenili za njega. Ali doslovno. Ne kažem da je to u redu, ali tako je bilo. A nije naravno bilo ni inspekcija. Kao što je objekt mogao gorit od posla od jutra do večeri, a vlasnik hladno dnevno prijavljivati promet od 100 kuna, bez da ga je itko opomenuo za to, a kamoli kažnjavao, tako nije bilo ni radnih inspekcija. Danas ćeš nastradat za euro više ili manje u kasi, pa tako i za kršenje prava radnika. Ma nije radna inspekcija ni potrebna jer je potražnja u tolikoj mjeri premašila ponudu radne snage da će radnike imati samo onaj tko ih drži kao kap vode na dlanu. Odnosno onaj tko im omogući iznadprosječnu plaću, smještaj, topli obrok, naravno slobodan dan tjedno i po potrebi… Na to kad se nadoda bakšiš koji je ljeti izvrstan to je zaista super lova. I ponavljam sve bolji radni uvjeti tako da mi nije jasno zašto mladost iz Grada ne želi raditi, a očito ne želi, jer evo sve su nam skoro strani radnici – priča nam ovaj dugogodišnji dubrovački ugostitelj koji je dugo godina radio kao konobar dok nije otvorio svoj objekt.
Sve bi preko noći
-Očito bi danas svi sve preko noći. I valjda im zahvaljujući mamama i tatama i apartmanima može bit’! U doba kad smo mi bili mladići to nije bilo tako. Nebitno jesu ti roditelji bili materijalno loši ili pak imućni vladao je mentalitet odgoja da djeca trebaju steći radne navike, oznojiti se što se reče, da znaju cijeniti. Danas je to kao prevaziđeno, po mom mišljenju na štetu tih mladih ljudi, ali tko sam ja da sudim – zaključuje naš sugovornik.
Mi smo pregledali stranice Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, kao i Facebook grupe na kojima se nudi i traži posao. I dalje, iako je turistička sezona u tijeku, se traži veliki broj radnika. Najveća je potražnja, logično, u ugostiteljstvu. Vlasnici kafića, restorana i pizzerija traže: šankere, konobare, kuhare i pomoćne kuhare, pizza majstore. Često u oglasu piše da je poželjno hrvatsko državljanstvo ili važeći boravišni dokumenti. Ovo potonje ne čudi jer se za radne dozvole i dalje čeka jako dugo, a opcija da se krene raditi dok je procedura odobravanja u tijeku ne postoji. Većina poslodavaca nudi smještaj, te “redovita i stimulativna primanja”.
Ujedno dosta je oglasa u kojima vlasnici apartmana, očito oni koji ne žele za taj posao angažirati raspoložive turističke agencije, traže čistačice koje su spremne i prati posteljinu. Većina njih ipak ne nudi smještaj. Doznajemo kako sve teže nalaze osobe koje su se voljne prihvatiti ovog posla pa, unatoč tome što nude dobra primanja i što je radno vrijeme vrlo kratko i fleksibilno, bivaju u konačnici prisiljeni prepustiti posao agencijama ako ne mogu ili ne žele sami.
Teško ili nikako do spremačica
-Svatko realno može oglasiti apartman na Bookingu ili Airbnb-u. Nas su prije angažirali za booking, jer nisu postojale ove platforme i nije bilo baš lako doći do gosta. Danas jest. Većina naših klijenata s nama ugovara cjelokupni aranžman, što podrazumijeva oglašavanje, rezervacije, pranje, čišćenje i prijem gostiju. Sve veći broj njih nam priznaje da je ključni razlog zašto nam prepuštaju svoj objekt za turistički najam to što se ne mogu ili pak ne žele više baviti čišćenjem i pranjem, a ne mogu naći osobu za to. Međutim iako nas angažiraju primarno iz tih razloga u konačnici većina njih shvati i prizna da je ipak velika razlika i u popunjenosti i cijenama. Ljudi smatraju da su dobro radili i da im nitko ne treba dok ne vide da kad se prepusti u ruke stručnjacima ipak popunjenost i zarada budu veći. U konačnici kad nama plate naše usluge, bez da o ičemu moraju misliti i išta raditi, dođu negdje na istu zaradu koju su imali kada su sve radili sami, ako ne i veću – objašnjava nam vlasnik jedne dubrovačke turističke agencije.