Uz Dan dubrovačkih branitelja, koji se obilježava 6. prosinca, u osnovnim je školama održan tradicionalni sat povijesti. Sa školarcima iz OŠ Montovjerna svoju ratnu priču podijelio je maloljetni dubrovački branitelj Riki Milun. –
-Imao sam 16 godina kad je počeo rat. To smo se ljeto kupali na Bellevueu i gledali smo napad na Vukovar i sve što se događa, i tada je cijela moja ekipa, a i ja sam, rekla da ćemo se priključiti obrani u slučaju da ne daj Bože napadnu Dubrovnik. No, u to vrijeme nismo puno o tome niti razmišljali jer se govorilo da neće napasti Dubrovnik, svjetski grad kulture, ali u slučaju da se napadne rekli smo: Idemo. Nismo razmišljali da možemo poginuti, nama je to bila kao neka igra. Nažalost nama se odgodilo isto što i Vukovaru, napale su se prvo Konavle, Cavtat, Župa… I kad je to sve palo napao se i sam grad Dubrovnik. Ja sam se dan prije svog 17. rođendana 2. listopada priključio obrani grada. Bio sam u Gružu, u mjesnoj zajednici od koje je kasnije nastala 2. bojna 163. brigade. Tamo sam se prijavio, bilo je prvo da me neće primiti jer sam maloljetan i nisam bio u vojsci, ali bila je ta moja velika želja za obraniti i sebe i familiju, a i sam Dubrovnik iako nismo bili ni svjesni u što se upuštamo, da idemo u rat i da se tu gine. Kasnije sam se, kad je pao Brgat, Bosanka, Osojnik… i kad smo se spustili u grad priključio 1. bojnoj koja je držala Srđ, Bosanku, Orkanske visove, Belvedere. Zapovjednici su bili Edo Čengija i Mladen Jurković, a zapovjednik obrane grada bio je pokojni Nojko Marinović – prisjetio se Milun početka rata.
-Najgore je bilo kad prvi put doživite pogibiju i ranjavanje suborca. Tad sam osvijestio što radim i što mi se može dogoditi, tad sam prvi put osjetio pravi strah. Zapitao sam se sto puta što ja radim tu, ali svi mi koji smo bili na početku rata 1991., svi branitelji i dragovoljci i svi koji su došli sa strane u pomoć, osjetili smo potrebu, znali smo da moramo braniti grad. Bila je velika želja i veliko srce – ispričao je učenicima Milun te dodao kako je prošao cijelo ratište na našem području te kako su se cijelo vrijeme pripremali za kontranapad.
-Kad smo u svibnju 1992. godine dobili zapovijed, jednostavno, srce ti je bilo veliko, nitko tada od nas nije mislio što nam se može dogoditi, ali taj adrenalin, volja i želja da moraš obraniti grad, vratiti ljude koji su istjerani sa svojih ognjišta, znali smo da moramo vratiti sva naša okupirana mjesta. Kad se to sve odigralo i oslobodilo, kad smo osvojili položaje, bio sam jako ponosan na sebe i na to što sam učinio i prošao skupa sa svojim suborcima. Znali smo da smo učinili veliku stvar, ostao si na pragu kuće braniti svoje – istaknuo je dalje. Naglasio je, odgovarajući na pitanja učenika, da je braniteljima bilo najteže u borbama tijekom studenog.
U svom se predavanju osvrnuo i na sadašnjost. Mladima je poručio da ne nasjedaju na laži kojima se pokušava iskrivit povijest te optužiti nas da smo napali trebinje, Crnu Goru…
-Oni su došli u naše kuće, u našu zemlju i oni su napali nas. Govore da smo mi agresori, ali jugoslavenska vojska, Srbija i Crna Gora napali su Hrvatsku, a mi smo branili ono što je naše. Nemojte nasjedati na to što čujete da je to bio građanski rat, to je bila agresija na nas. Oni su agresori, a ne mi – istaknuo je Milun.
-Ne smijemo zaboraviti što su nam učinili, vi mladi morate cijeniti što su učinili svi branitelji, poginuli i ranjeni i mi ostali koji smo branili domovinu. Dali smo svoju mladost da biste vi bili danas tu, da se možete školovati. Na vama ostaje cijela Hrvatska. Mi starimo, a Hrvatska ostaje na vama, na mlađim generacijama. Jako mi je važno da ste upoznati sa svime što se tada događalo, da znate činjenice, povijest, da znate kolika se krv prolila da bismo danas imali Hrvatsku. U njoj ima problema, ali ima ih svaka država – naglasio je te napomenuo kako nigdje nije bajno.
-Ovdje smo ipak svoji na svome. Za ovu državu poginulo je dosta branitelja, civila i djece, a na vama je da je usavršavate, da bude što bolja i da idemo naprijed. Ne treba nikoga mrziti, ali ne smijemo zaboraviti i moramo biti svjesni onoga što nam je agresor učinio i kako je nastala Hrvatska – proučui je mladima.