Sklonište za nezbrinute životinje Dubrovnik osnovano krajem 2023. godine od strane Grada Dubrovnika, danas predstavlja organizirani sustav brige za napuštene i izgubljene pse, ali i važnu točku suradnje s lokalnim zajednicama diljem Dubrovačko-neretvanske županije. Njegova uloga ne završava prihvatom životinja, svaki pas koji ovdje dođe prolazi proces liječenja, prilagodbe i pripreme za novi dom.
-Ljudi često misle da je naš posao samo hranjenje i šetanje pasa. Ali svaki pas ovdje prolazi kompletnu obradu: Veterinarski pregledi, cijepljenje, socijalizacija i trening. Naš cilj je da životinja koja dođe u azil bude spremna za obitelj i svakodnevni život, kaže glavna timariteljica, Emanuela Poturica.
Sklonište ima kapacitet za 74 psa, a trenutačno u njemu boravi oko 25 životinja. Iako taj broj može djelovati mali, stvarno opterećenje skloništa često je znatno veće. Tijekom ljetnih mjeseci azil je u više navrata bio gotovo potpuno popunjen, a dinamika dolazaka i udomljenja mijenja se iz dana u dan.
-Tijekom ljetnih mjeseci smo više puta bili gotovo potpuno popunjeni. Dovoljno je nekoliko dana i novih slučajeva da se kapacitet ponovno ispuni. To pokazuje koliko je važna stalna koordinacija i predan rad svih zaposlenika, objašnjava Poturica.
Azil ne pokriva samo područje grada. Kroz ugovore surađuje s ukupno 11 gradova i općina u županiji, uključujući i najudaljeniji Vrgorac. U praksi to znači da azil preuzima odgovornost za zbrinjavanje napuštenih pasa s tih područja, u koordinaciji s komunalnim službama – od samog preuzimanja životinje do njezina smještaja i pripreme za udomljenje.
Radni dan u azilu počinje rano i odvija se prema jasno postavljenoj rutini, ali i uz stalnu prilagodbu situacijama na terenu. Psi se obilaze, prati se njihovo zdravstveno stanje i po potrebi daje terapija, a zatim slijede hranjenje i održavanje prostora. Posebnu pažnju zahtijevaju štenci, pothranjeni ili tek pristigli psi, koji trebaju češće obroke i dodatnu njegu. Osim osnovne skrbi, važan dio rada je i socijalizacija – svakodnevni kontakt s ljudima, šetnje i boravak u prostoru koji oponaša kućno okruženje.
-Oni koji misle da je pas u azilu ‘samo pas’ ne vide koliko rada stoji iza svakog dana. Svaki pas ima svoju priču i tempo. Neki su traumatizirani, neki bolesni, neki jednostavno ne znaju što znači povjerenje u čovjeka. Naš posao je da im damo sigurnost i da ih pripremimo za život u obitelji, kaže Poturica.
Upravo zato sklonište kontinuirano radi na unapređenju uvjeta, a jedan od važnijih koraka je i opremanje vlastite veterinarske ambulante unutar azila. Time će se omogućiti brža reakcija u slučaju ozljeda ili bolesti, lakše provođenje pregleda i sterilizacija te smanjiti potreba za transportom životinja do vanjskih ambulanti, što je posebno izazovno tijekom turističke sezone i prometnih gužvi.
Udomljavanje je središnji dio rada skloništa, a brojke potvrđuju uspješnost. Tijekom 2025. godine udomljeno je gotovo 130 pasa. No iza svake brojke stoji detaljan i pažljivo vođen proces. Sve započinje ispunjavanjem upitnika, nakon čega slijedi razgovor s potencijalnim udomiteljem kako bi se procijenili uvjeti i očekivanja. Sljedeći korak je dolazak u azil i upoznavanje sa psom i provjera uvjeta.
-Najvažnije nam je da pas i udomitelj budu pravi spoj. Kada se to dogodi, vidite kako pas mijenja svoj život i to je trenutak zbog kojeg radimo ovo što radimo, ističe Poturica.
Nakon odlaska psa iz azila, briga ne prestaje. Sklonište ostaje u kontaktu s udomiteljima i provodi naknadne kontrole kako bi se osigurala dobra prilagodba. Udomljenje započinje i probnim razdobljem od 14 dana, tijekom kojeg se procjenjuje odgovara li pas novom domu.
Iako se štenci najbrže udomljavaju, iz skloništa ističu kako odrasli psi često mogu biti bolji izbor.
-Mnogi misle da stariji pas nije dobar za obitelj, ali upravo su oni mirniji, zahvalniji i brže uspostave vezu. Psi s posebnim potrebama zahtijevaju strpljenje, ali ljubav koju daju zauzvrat nema cijene, dodaje Poturica.
Velik dio pasa svoj novi dom pronalazi u inozemstvu, najčešće u Njemačkoj gdje udomitelji češće biraju starije pse ili one s posebnim potrebama. Procedura ostaje jednaka kao i u Hrvatskoj, uključujući intervjue, probni period i naknadne kontrole, kako bi se osiguralo da pas dolazi u sigurno i odgovorno okruženje. Važno je naglasiti kako proces udomljavanja ponekad uključuje i privremeni smještaj, osobito kada je riječ o psima koji trebaju dodatnu medicinsku skrb, rehabilitaciju ili prilagodbu na novi dom. U takvim slučajevima pas može biti privremeno smješten kod udomitelja, a potom, nakon oporavka ili dodatne procjene, pronaći svoj trajni dom. Upravo zato sklonište kontinuirano prati svaki slučaj i transparentno komunicira status životinja, s ciljem njihove dugoročne dobrobiti.
Unatoč pozitivnim pomacima, problem napuštanja pasa i dalje je prisutan. Razlozi su različiti: Od nepromišljenih odluka i promjena životnih okolnosti do financijskih poteškoća i nekontroliranog razmnožavanja.
-Pas nije stvar koja se uzme i odloži kada više ne odgovara životnoj situaciji. Svaka životinja zahtijeva dugoročni angažman i odgovornost. Mi u skloništu vidimo posljedice nepromišljenih odluka svaki dan, upozorava Poturica.
Poseban izazov predstavljaju lovački psi koji često nisu mikročipirani, a zbog blizine granica njihovo pronalaženje dodatno je otežano. Kada dođu u azil, često su u lošem zdravstvenom stanju i zahtijevaju složeniju skrb, ne samo medicinsku, već i psihološku.
Sklonište, iako registrirano za pse, uključeno je i u programe pomoći slobodnoživućim mačkama. U suradnji s Gradom Dubrovnikom i udrugama provodi se TNR program (uhvati–steriliziraj–vrati), kojim se kontrolira populacija mačaka i sprječava njihovo nekontrolirano razmnožavanje. Građani koji pronađu ozlijeđenu mačku mogu je odvesti u Veterinarsku ambulantu Bobanović gdje se liječenje provodi u suradnji sa skloništem i Gradom. Troškove pregleda i liječenja u tim slučajevima pokrivaju sklonište i Grad, kako bi se građanima omogućilo da bez financijskog opterećenja pomognu životinjama u potrebi.Također, za slobodnoživuće mačke koje nisu sterilizirane moguće je organizirati zahvat kroz isti sustav suradnje.
Osim operativnog rada, važan dio djelovanja skloništa je edukacija i uključivanje zajednice. Kroz društvene mreže, radionice i školski program ‘Šape koje mijenjaju svijet’, djeci i građanima približava se odgovorno vlasništvo i briga o životinjama. Veliku ulogu imaju i volonteri, kao i foster program koji omogućuje privremeni smještaj pasa u obiteljima.
-Naš cilj je podići svijest o sterilizaciji, odgovornom vlasništvu i svakodnevnoj brizi. Svaka edukacija koju održimo ili svaki volonter koji nam pomogne znači bolje šanse za pse koji čekaju dom, kaže Poturica.
Sklonište za nezbrinute životinje Dubrovnik tako danas nije samo mjesto privremenog smještaja, već sustav koji povezuje institucije, udruge i građane.
-Naš posao nije samo čuvanje pasa, nego stvaranje uvjeta da svaki od njih može početi novi život. To je naš način da zajednici vratimo odgovornost i ljubav prema životinjama, zaključuje Emanuela Poturica.
